Naljutiti se ili oprostiti/sažaliti se?

Kada neko ima ispad u kojem vas ošteti npr. Uvrijedi, a
do tada je ta osoba vladala sobom u odnosu prema vama, bila okej, i pomogla itd.
Ali odjednom - ispad.
Kako postavljate granice?

Empatija stoji znam da ta osoba inače nije dobro. I znam da je izvinjenje i kajanje iskreno. I odnos je korektan dugo, ovo je sada.
Just unsee, unhear, unlive.
Pravi se i brzo prihvati da je taj ispad beznačajna stvar.
Veći utrošak energije je ako kaniš da se raspravljaš i isteruješ pravdu.
Možeš i da se napiješ da ti bude lakše.
 
Kada neko ima ispad u kojem vas ošteti npr. Uvrijedi, a
do tada je ta osoba vladala sobom u odnosu prema vama, bila okej, i pomogla itd.
Ali odjednom - ispad.
Kako postavljate granice?

Empatija stoji znam da ta osoba inače nije dobro. I znam da je izvinjenje i kajanje iskreno. I odnos je korektan dugo, ovo je sada.
Zavisi od situacije, vrlo je važno šta je uradila. Ako me je uvredila kada smo bili nasamo, to nije problem jer prvenstveno ljudi me ne mogu uvrediti rečima, samo delima (ozbiljnijim). Ali ako neko napravi neki ispid kada smo u društvu, zbog čega me ponizi ili kaže nešto što je trebalo da ostane "tajna", onda je to za mene ozbiljniji prekršaj koji nisam voljan da oprostim.
 
Kada neko ima ispad u kojem vas ošteti npr. Uvrijedi, a
do tada je ta osoba vladala sobom u odnosu prema vama, bila okej, i pomogla itd.
Ali odjednom - ispad.
Kako postavljate granice?

Empatija stoji znam da ta osoba inače nije dobro. I znam da je izvinjenje i kajanje iskreno. I odnos je korektan dugo, ovo je sada.
Zavisi koje je težine ispad. Ali po opisanom najverovatnije nije nešto neoprostivo.
 
Kada neko ima ispad u kojem vas ošteti npr. Uvrijedi, a
do tada je ta osoba vladala sobom u odnosu prema vama, bila okej, i pomogla itd.
Ali odjednom - ispad.
Kako postavljate granice?

Empatija stoji znam da ta osoba inače nije dobro. I znam da je izvinjenje i kajanje iskreno. I odnos je korektan dugo, ovo je sada.
Oprosti. Jednom dva puta... Tri. Posle precrtaj osobu i ne mrzi je.
Dovoljno je kažnjena jer je izgubila dobrog čoveka..
 
Zavisi od situacije, vrlo je važno šta je uradila. Ako me je uvredila kada smo bili nasamo, to nije problem jer prvenstveno ljudi me ne mogu uvrediti rečima, samo delima (ozbiljnijim). Ali ako neko napravi neki ispid kada smo u društvu, zbog čega me ponizi ili kaže nešto što je trebalo da ostane "tajna", onda je to za mene ozbiljniji prekršaj koji nisam voljan da oprostim.
Izdaja se ne toleriše. Ko to jednom uradi ponovo će.

Dešavalo se da prijatelji izdaju i posle nekoliko godina druženja.

Ljudi mogu dugo da se kriju iza maske.
 
Kada neko ima ispad u kojem vas ošteti npr. Uvrijedi, a
do tada je ta osoba vladala sobom u odnosu prema vama, bila okej, i pomogla itd.
Ali odjednom - ispad.
Kako postavljate granice?

Empatija stoji znam da ta osoba inače nije dobro. I znam da je izvinjenje i kajanje iskreno. I odnos je korektan dugo, ovo je sada.
Ne budite isključivi,ništa nije crno ili belo,mudrost čuva svet.
 
Samo treba stvari izgladiti i razmrsiti do kraja.
Ne, nikako!
Ne razmršavati ništa, a niti gladiti.
Ko mi je Bogom poslat da sa njim imam posla, i te kako zna kad mi je dozlogrdio iako je u 99% drugih slučajeva bio sve odlično. Nisam rekla, ali se osetilo u vazduhu.
Praskavnost, histerija, padanje u vatru... Uh, što to ne volim, što me to šokira i što se samo iz ljubavi pravim da ne znam kako se to rešava! Ljubav spašava svet u mom slučaju.
 
Ne treba formirati mišljenje i odnos prema čoveku na osnovu jedne loše situacije. Samo treba stvari izgladiti i razmrsiti do kraja. Često to bude afekat, neki loš trenutak ili dan ili neki nesporazum. Šteta je gubiti nekog prijatelja ili, bez obzira, stvarati loš odnos sa nekim zbog gluposti koja se da izgladiti.
Ali meni je jasno šta je problematika te osobe. Čak mi se i ne priča o tome. Ni izvini, ni objašnjenja ne mijenjaju promjenu ponašanja.

Ali izvinjava se i kaže "valjda se neće ponoviti". A 2 dana prije se isto desio ispad. A dan prije toga sam nudila prijateljsku i empatsku pomoć.

To je jako loše. Granice neke moraju da se postave, ponašajno. Ne može biti kao prije.
A ja ljutnju ne osjećam. Samo gledam kako da se zaštitim od nekoga ko sobom ne vlada, niti zna hoće li u budućnosti.
 
Ne, nikako!
Ne razmršavati ništa, a niti gladiti.
Ko mi je Bogom poslat da sa njim imam posla, i te kako zna kad mi je dozlogrdio iako je u 99% drugih slučajeva bio sve odlično. Nisam rekla, ali se osetilo u vazduhu.
Praskavnost, histerija, padanje u vatru... Uh, što to ne volim, što me to šokira i što se samo iz ljubavi pravim da ne znam kako se to rešava! Ljubav spašava svet u mom slučaju.

Ali zašto da ne? Ne treba imati nikakve repove u odnosima sa bilo kim. Sutra vas možda neki put ponovo zbliži pa to bude onda komplikovano. Ovako, sve na čistac. Za to je dovoljno čak i da samo jedna osoba bude voljna, pribrana i smirena.
 
Kada neko ima ispad u kojem vas ošteti npr. Uvrijedi, a
do tada je ta osoba vladala sobom u odnosu prema vama, bila okej, i pomogla itd.
Ali odjednom - ispad.
Kako postavljate granice?

Empatija stoji znam da ta osoba inače nije dobro. I znam da je izvinjenje i kajanje iskreno. I odnos je korektan dugo, ovo je sada.

Pa ako tako stoje stvari kako si opisala, onda je taj ispad benigna stvar, nista lakse za oprostiti i zaboraviti na to.
 
Ali meni je jasno šta je problematika te osobe. Čak mi se i ne priča o tome. Ni izvini, ni objašnjenja ne mijenjaju promjenu ponašanja.

Ali izvinjava se i kaže "valjda se neće ponoviti". A 2 dana prije se isto desio ispad. A dan prije toga sam nudila prijateljsku i empatsku pomoć.

To je jako loše. Granice neke moraju da se postave, ponašajno. Ne može biti kao prije.
A ja ljutnju ne osjećam. Samo gledam kako da se zaštitim od nekoga ko sobom ne vlada, niti zna hoće li u budućnosti.

Pa dobro, ne znam baš detalje pa ne bih da pametujem. Pretpostavljam da je vezano za posao.
Ali znaj da sve osim ovoga što sam naveo u prethodnom postu, pravi situaciju samo gorom. Ti pokušaš jednostavno da uguraš svoj autoritet smirenošću i stabilnošću. Znači ta osoba definitivno prihvata grešku, ne gura svoje tvrdoglavo, može joj se prići. I to je prilično dovoljno.
 
Ali zašto da ne? Ne treba imati nikakve repove u odnosima sa bilo kim. Sutra vas možda neki put ponovo zbliži pa to bude onda komplikovano. Ovako, sve na čistac. Za to je dovoljno čak i da samo jedna osoba bude voljna, pribrana i smirena.
Što je od Boga krivo, ne raspravi niko na svetu. To je možda bio samo test. Npr. osoba iz moje priče je zlato u poređenju sa mnogima, a desi se ponekad prasak zbog kod su svi pored mene jednako preneraženi. Iz čista mira... O tome se ni ne raspravlja jer kad nas opazi u takvim trenucima, potanja sama u sebi.
 

Back
Top