- Poruka
- 419.250
Reč je o Skadarliji. Koju zbog boemske atmosfere u često porede sa pariskim Montmartreom, četvrti koja je kroz istoriju okupljala umetnike, pesnike i sanjare.
Smeštena između Bulevara despota Stefana i Strahinjića Bana, Skadarska ulica je duga oko 400 metara. Iako je danas turistička atrakcija Beograda, njen početak bio je mnogo skromniji. Do sredine 19. veka ovaj deo grada nalazio se na njegovoj periferiji, između tadašnje "varoši u šancu" i sela Palilule. Prvi stanovnici bili su Romi, pa je čitav kraj bio poznat kao Šićan-mala, odnosno ciganska mahala.
Tek sredinom 19. veka počinje ozbiljniji razvoj ovog kraja. Podignute su prve kvalitetnije kuće, radionice i male trgovine, a Skadarska ulica je 1854. godine prvi put ucrtana u plan grada. Tokom austrougarske uprave nakratko je nosila ime Ružina ulica, da bi 1872. dobila naziv koji i danas nosi. U tom periodu ovde su živeli trgovci, zanatlije i ugostitelji, a mnogi su se bavili i izdavanjem soba putnicima koji su dolazili u grad.
Nekada je sredinom ulice tekao otvoreni kanal koji se tokom velikih kiša pretvarao u bujicu. Taj kanal je bio i svojevrsna granica između dorćolskog i palilulskog dela grada. Na jednoj strani nalazila se kafana "Tri šešira", a na drugoj "Dva jelena" - dve gostionice koje i danas predstavljaju simbol Skadarlije.
Prava modernizacija Skadarske ulice, počinje početkom 20. veka. Tada je obnovljena kaldrma, postavljene su ulične svetiljke i uređene kuće i kafane. Skadarska ulica tada praktično postaje jedna od prvih pešačkih zona u Evropi. U tom periodu počinju i "Skadarlijske večeri", manifestacija koja slavi umetnost, muziku i tradiciju ovog dela Beograda.
Smeštena između Bulevara despota Stefana i Strahinjića Bana, Skadarska ulica je duga oko 400 metara. Iako je danas turistička atrakcija Beograda, njen početak bio je mnogo skromniji. Do sredine 19. veka ovaj deo grada nalazio se na njegovoj periferiji, između tadašnje "varoši u šancu" i sela Palilule. Prvi stanovnici bili su Romi, pa je čitav kraj bio poznat kao Šićan-mala, odnosno ciganska mahala.
Tek sredinom 19. veka počinje ozbiljniji razvoj ovog kraja. Podignute su prve kvalitetnije kuće, radionice i male trgovine, a Skadarska ulica je 1854. godine prvi put ucrtana u plan grada. Tokom austrougarske uprave nakratko je nosila ime Ružina ulica, da bi 1872. dobila naziv koji i danas nosi. U tom periodu ovde su živeli trgovci, zanatlije i ugostitelji, a mnogi su se bavili i izdavanjem soba putnicima koji su dolazili u grad.
Nekada je sredinom ulice tekao otvoreni kanal koji se tokom velikih kiša pretvarao u bujicu. Taj kanal je bio i svojevrsna granica između dorćolskog i palilulskog dela grada. Na jednoj strani nalazila se kafana "Tri šešira", a na drugoj "Dva jelena" - dve gostionice koje i danas predstavljaju simbol Skadarlije.
Prava modernizacija Skadarske ulice, počinje početkom 20. veka. Tada je obnovljena kaldrma, postavljene su ulične svetiljke i uređene kuće i kafane. Skadarska ulica tada praktično postaje jedna od prvih pešačkih zona u Evropi. U tom periodu počinju i "Skadarlijske večeri", manifestacija koja slavi umetnost, muziku i tradiciju ovog dela Beograda.