najtužniji

Ma znam, al mu je poredjenje idiotsko...shta sad treba biti kamenog srca...to ne lechi tugu to je uvechava...
Tuga je ipak samo reakcija organizma koja lechi odredjena stanja nashe svesti i zato treba tugovati kad je za to vreme i onoliko koliko treba.
Kao kad imash temperaturu, otprilike...

Verovatno, ne voles Djoleta. I to je OK. Nisam ni ja neki ljubimac, ali mi se dopade m-fora..


Treba tugovati, saglasna sam, ali nekad ne znam kad je dosta :( Prosto, pomislim, da uzivam u tome i da mi je to "prirodno" stanje.. A, znam da nije tako :dash:
 
bas nesto razmisljam i... ima mnogo ljudi koji vole da budu tuzni... i po nekad se, cini mi se, i po malko i trude da budu... svako od nas, rek'o bi'... pa onda, kao, zivimo neki film... vratice se ona i stotine golubova ce u tom trenutku poleteti ka nebu, u smiraj dana, kad je sunce crveno i romanticno... a onda cemo zajedno, drzeci se za ruku, otici u obliznji kafic i popiti makijato... i nekima se i desi to... pa malo prodje, i sve opet isto...
 
Jeste...tuga nas chini vazznima...i onda smo posebni...i nash zzivot ima smisla...a drugima samo odmahnemo glavom...jer ne znaju oni...shta je tuga...
To je ona pozerska.
A ona prava boli pa onda prodje jer je se gledamo shto pre reshiti jer stvarno boli.
 
Evo drasticnog primera. Kada je mojoj drugarici umro tata, ona je posle nekoliko dana dosla na posao i vratila se svom uobicajenom zivotu. Divim joj se zbog toga. Iskreno. Znam da joj je sigurno bilo tesko, ali da je na neki svoj nacin to "bolovala", ali i nastavila sa "normalnim zivotom"... Ja nisam bila sposobna da nastavim...
..

jao ja poznajem tako neke osobe.moje divljenje i fascinacija njihovom snagom nikad nece prestati:eek:...jer ja sam toliko vezana za svoje roditelje (iako sam odavno samostalna i ne zivim u istom gradu sad vise ni na istom kontinentu) da ako je samo neko od njih nesto bolestan ja sam tako ubijena u pojam i izgubljena da to nije normalno...razumijem tvoju veliku tugu i depresiju potpuno mislim da je takav dozivljaj na neki nacin stvar karaktera i bojim se da sam i sama taj veoma senzitivan (slabiji:???:) tip licnosti ..
 
Ja sam protiv glume.
Ako je neko iskreno tuzzan, mozze da to bude i u drushtvu i sam.
Ako je neko tuzzan a glumi veselje meni neprijatno...mislim, vidi se uvek kad nekom nije dobro, pa shto se onda lazzemo?

Nazzalost, najcheshcha je glumljena tuga...
Zashto to ljudi rade?
Pa misle da imaju korist od toga.

Ceo repertoar osechanja kojim raspolazzemo je u redu...treba biti i tuzzan, i ljubomoran, i neveseo i srechan i svakakav...samo ako je iskreno.
 
Ja sam protiv glume.
Ako je neko iskreno tuzzan, mozze da to bude i u drushtvu i sam.
Ako je neko tuzzan a glumi veselje meni neprijatno...mislim, vidi se uvek kad nekom nije dobro, pa shto se onda lazzemo?

Donekle si upravu...jeste lose glumiti...ali za mene je osecaj tuge lican i samo moj i ne volim da ga delim sa drugima...sa nikim...istina, gutam u sebi ali kad ostanem sama pustim je da me obuzme, preradim i trosim mnogo energije da je se otresem...ne mogu zamisliti da me neko sazaljeva....
 
I to je u redu ako ti je istinski neprijatno da delish tugu...mislim, to i nije neshto za deljenje.
Nego je loshe kada je negirash i kazzesh ma meni je super, nikad bolje a cvilish ko pas...poshtenije je rechi ma neshto sam u qqriku...to ne znachi da sebi treba dozvoliti da svoju tugu mazzemo po svima.
 
a ne, mislila sam na ljude u okruzenju, slazem se za prijetelje

ali ne vidim potrebu da se nekom susjedu kvari vece,
kolegama na poslu,
ovim/onim poznanicima prilikom izlaska i sl.
ipak su to sredine u kojima se zatupaju povrsni razgovori i odrzava neka pozitivna atmosfera
 
Nije gluma (ili jeste? ili je socijalno prihvatljivo ponasanje?) da kad dodjes na posao ljubazno (s osmehom, ko ga ima) kolegama kazes dobar dan i radis sve ono sto tvoj posao podrazumeva. Kao i svakog dana. Bez obzira sto mozda taj dan za tebe nije isti. Isto vazi i za klijente, ako ih imas. Probleme ostavljas kod kuce. Svi imamo iskustva sa "nadrndanim" prodavcima, ljudima na salteru i sl. Malo je onih ljubaznih. Oni verovatno uopste nemaju problema?

Ne glumi se pred prijateljima i ljudima koji te dobro znaju. To nije nikada veliki broj.

Pred ostalima ne glumis nego se ponasas, da usvojim taj termin, socijalno prihvatljivo. Dakle, ne places ili vices na taksistu zato sto te je ostavio decko, ne deres se na ljude u autobusu, zato sto te iznervirao muz, ne "izivljavas" da nad klijentima ili ljudima sa kojima radis (pogotovo ljudima koji su u toj nekoj poslovnoj hijerarhiji ispod tebe, to je, takodje cest slucaj) zato sto ti je neko "zakacio" parkiran auto ili bilo sta drugo sto je tvoj najveci problem u tom trenutku... Ili najveca tuga.

Ponekad ti stvarno nije ni do cega i imas problem i tuzan si, pa ipak nekim ljudima (koji nisu deo tvog intimnog zivota) sa osmehom kazes "Dobar dan". Oni nisu uzrok tog problema ili tuge. A verovatno i oni imaju svoje. Mozda im bas ti svojim osmehom i ljubaznoscu ulepsas dan.
Meni se to dogodilo X puta..Da kada nisam u elementu i, recimo , udjem u prodavnicu neko bude toliko fin iljubazan prema meni da trenutno zaboravim sta je moj problem, prvo, budem sokirana i iznenadjena da je neko toliko ljubazan (kod nas ne bas cest slucaj) a onda osetim neku vrstu zahvalnosti prema toj, sasvim nepoznatoj osobi, koja kao da mi je prenela delic svoje pozitivne energije, i osecam se mnogo bolje. Eto, zbog sitnice..... koja to i nije...
 
Naravno da je tako, ne treba nikad svoje raspolozzenje nametati drugima ili se ponashati bez ikakve samokontrole....naravno da treba uvek biti ljubazan i dobar...iako si tuzzan...samo ne treba tu tugu negirati niti je naturati drugima na nos....znate, postoji i sivo izmedju crnog i belog, da se tako izrazim...

Ljudi koji svima bez pitanja prichaju o svojoj tuzi i ponashaju se prenaglasheno kao da sad zbog toga ne mogu da funkcionishu trazze publiku za svoju glumu...zzrtve koje che daviti u beskonachnost oduzevshi im moch da se brane jer bi onda ispali bezosechajni skotovi...
A ponekad su toliko tuzzni da vrishte svima u pomoch...e sad, to treba prepoznati...
I kada si zaista, zaista tuzzan, to se ljudi primeti.....i onda che vas neko dobar pitati -bez obzira na to shto ste mu se osmehnuli da li ste dobro....i onda nema smisla takvu osobu lagati i rechi ma sve je super...treba poshtovati njenu saosechajnost i rechi:"NE, hvala na brizi. Biche bolje"
Eto. to sam mislila.
 

Back
Top