2. estradno-tabloidni milje/obrazac: odlično poznavanje prilika u ovom svetu; ili veličanje ili lažna gadljivost na isti; suštinski - identičan sistem vrednosti vlada i u žutoj, bestseller literaturi i u žutom novinarstvu koje živi od šarene, pretežno žute estrade; važna podvrsta: ispovesti tipiziranih junaka kao što su: Žestok momak, Sponzoruša, Bivši političar, Uticajni mendžer; lierarni manir: razotkrivanje tajni, senzacionalne istine i otkrića, šta se zapravo dešavalo na različitim mestima od bekstejdža preko nekog kabineta sve do Farme iza plastova sena;
3. pseudoduhovnost/obrazac: jahanje na talasu nacionalističke propagandne "obnove" religioznosti; banalizacija do nivoa taksi vozila koja izgledaju kao mali oltari; duhovnost kao pokriće i alibi, svojevrsni srpski (političko/estradni) must have; odsustvo bilo kakvog znanja o istoj i neinteresovanje za to. Sve ostaje na nivou znaka: Bog u ustima, brojanica oko ruke, krst oko vrata, tetovaža na plećima, dekor u automobilu i životnom prostoru.
Lj.Bulatovic, Raport komandantu
Lj.Bulatovic, Raport komandantu
4.intimna istorija/obrazac: kolekcioniranje sopstvenih ljubavnika sa neizbežnim asocijacijama ili, pak, otvorenim "prozivanjem" javnosti poznatih imena što "delu" daje "ekskluzivnost"; tabloidni manir - stvaranjem pompe i dizanje prašine poznatim tračerskim mehanizmima;
5.domaći ljubić/obrazac: kalup iz lakih romana koji se prodaju na trafici (plus redovan dodatak u Gloriji plus zaostavština Milice Janković MirJam); nesrećne ljubavi; stereotipno pozicionirani junaci: dobra i loša devojka (čednost-razvrat; crnka-plavuša; osetljivost-hladnokrvnost); obavezan happy end sa ili bez primesa sete, tihog razočarenja, uz podrazumevano izmirenje "pravde" (Neko to od gore vidi sve); stereotip zabranjenih ljubavi (nacionalne, verske, socijalne razlike); neophodan fil: domaće političke i socijalne prilike, toposi iz novije istorije (ratovi, migracije);
6.priručnici za sreću, uspeh i blagostanje/obrazac: paleta saveta iskusnih žena po ugledu na tiražne autorke sa Zapada za najširu moguću paletu eventualnih tegoba i problema: eststeskih, zadravstvenih, duhovnih, seksualnih, partnerskih uz nezaobilazni self estime, neophodan u najvišem moguećm procentu da bi stvari funkcionisale:
- zavedi ga/zajebi ga/zgazi ga (12 cm potpetica ili ništa)
- smršaj/zategni se/utegni se/pojavi se: "Pa da vidiš kako će da reaguje, čitaj: dotrči"
- postigni orgazam u petoj sekundi/katapultiraj partnera direktno u Eden,tako da te zauvek pamti i da mu sve druge žene zaliče na puke amaterke (jer čemu sav trud ako ne bude tako?)
- budi samosvojna/finansijski nezavisna/fatalna: šefica na poslu, dama na ulici, domaćica u kući (sa ili bez keteringa, bitan je efekat), nezamenljiva u krevetu (kama sutra, danas, juče, zauvek)
- instant duhovnost/instant fizička savršenost (Rešite se celulita do Petrovdana!)/zdravlje, mladost, lepota, samosvest;
-zavođenje/preboljevanje/razvođenje; autorsko obećanje: Bez muke i brzo! U ritmu epohe, akcenat je na ovom "brzo", vreme je novac, a novac je sreća, mada, ali... Vaša sudbina je u vašim rukama i knjiga koju je Šarlot (Sex and the City) bacila kroz prozor svog apartmana pogodila je u glavu prolaznicu kojoj je u tom trenutku bila najpotrebnija. Dar sa neba. Put ka prosvetljenju po stavkama i sreći u izobilju.
JA pa JA i samo JA
"Meni je ustvari bilo muka od izobilja", konstatuje Jasmina Mihajlović, nezadovoljna svojim boravkom u gradu svetlosti, koji opisuje u romanu "Pariski poljubac". Zaključujući šta je zapravo muči, ona, kako navodi u romanu, gleda u "pladanj ostriga 10" i razne druge đakonije, poslužene u restoranu impozantnog hotela u centru grada. Čitaocu bi, osim ko nije sa Vrške čuke, trebalo da bude jasno koliko sve to košta. "Izgubljena u lavirintu lascivnog, erotskog zadovoljstva, smestila sam se u kafeu Jean-Paul Hevin's u ulici Sent Onor u Parizu", navodi Vesna Radusinović u svom eseju o čokoladi na početku romanu/hronici u čijem naslovu muškarce poistovećuje sa istom. "Vremenom sam - gledajući taj Lotarov svet - shvatila da sreća ne leži u dužini broda ni u broju sedišta u avionu", tvrdi Marijana Mateus u svom prvencu "Amuaž". Nema razloga da joj ne verujemo. Evocirnjem nečega što bi se moglo nazvati "sirotinjskim glamurom", spisateljice ne samo da uspevaju da zagreju snove svake tinejdžerke koja mašta o životu ispunjenom mehurićima Dom Perignona i ukusom kavijara, uz obavezno inkorporiranje u svet koji to konzumira svaki dan, u pauzama fotografisanja za tabloide, već autorke sopstveni lifestyle čine transparentnim, na sva književna zvona. Meni, ne spočitavam to autorkama, ovi refreni najviše liče na staru, srpsku logiku: "Džabe si jeb'o, ako se ne pohvališ posle". Nije to puko kopiranje Danijele Stil, Džeki Kolins i drugih draguljarki veleposednica lake književnosti sa Zapada. Ima tu nečeg specifično srpskog.
Ni Diorova odežda, ni poznanstvo sa Kevinom Kostnerom, Iglesijasom i raznima kraljevskim potomcima, ni Lotarov brod, ni ostrige desetka ne vrede mnogo ukoliko se ne podele sa javnošću. Izvinjavam se ukoliko grešim i pozivam se na teoriju čitanja, koja mi, kao recipijentu dozvoljava lićnu aktuelizaciju napisanog. Međutim, u razvalinama samoreklamerstva, glamur, u skladu sa opsesijama naciona, nije jedina regula. Insistiranje na ličnim moćima i talentima se podrazumeva. Akcenat je na ženskim čarima. Radusinović se pola romana "Muškarci su kao čokolada" muči sa nasrtljivim muškarcima, a o sebi, iako ovo delo "beži od autobiografije" i egzistira na "samoj granici realnosti i fikcije", kaže: "Potrebno je, dakle, za mene se mukotrpno kvalifikovati (...)Pošto su već moje igračke(muškarci - prim.aut.), nipošto im ne dozvoljavam da me zavedu (...) Eventualno mogu da me zasmeju. Tek onda ih stavljam na prave muke."
Tek, prvi čovek kompanije RL, Rodoljub Larić, uspeva da je,doduše iz nehata, spase: "Moje muke je i ne znajući za samo nekoliko meseci rešio gospodin Rodoljub Larić. Kupivši koncesiju za mobilnu telefoniju, zauvek me je oslobodio nepodobnih udvarača u likurazgovorljivih taksista, teških biznismena, i svih mogućih v.d džetsetera iz nadolazećeg doba apokalipse, koje je već uzimalo maha (...) jer (...) postiđeni činjenicom da nemaju spravicu koja je - kada se tek pojavila koštala tričavih 40 000 maraka, odustajali bi od prodavanja magle, omiljene srpske discipline, i znala sam svakog trenutka da ih moj mobilni telefon zanima i očarava daleko više od mene same, da im amputira muškost i samopouzdanje..."
MEHURIĆI, MANŽETNE I LJUBAV DO KOSKE
Marijana Mateus se savršeno "uklapa" sa starijom koleginicom: "Tada još nisam bila svesna koliko sam bila značajna u njegovom životu. A sve što je on kasnije činio (Lotar Mateus - prim.aut) pokazivalo je koliko mu je stalo do mene. Njegova fascinacija je bila tolika da sam pomislila, pa dobro čime sam ja zaslužila da me jedan takav muškarac toliko voli (...) Gde god da krenem, gde god se okrenem, ne mislim na sebe, mislim šta bih mogao da ti kupim. Odem u radnju i ne geldam muške stvari, već samo ženske."