*Mozda je proshao zivot ceo, od onog dana kad sam je sreo, kad prvi put ugledah ochi plave i kosu boje pokoshene trave.
*Ah pomislih lepa li je ona, al ne chuh zvuke onoga zvona, shto je u susret zovu polako, da sam znao, vechno bih plak'o.
*Ruku mi pruzi kao da pita: "Volish li reku, polja, zita?" Ruku joj pruzih, ka ruci shto drhti, pruzih joj ruku u zagrljaj smrti.
*I tek tada shvatih, pred kojom stojom... Pred onom shto zivi u snovima mojim, i onako bleda provodi dane, u dimu crne marihuane...
*Hteo sam ljubavlju da oteram drogu, jel, shta je ona skrivila Bogu? Zvala je nocas zvezde da joj sude, htela je da VOLI, VOLJENA da bude....
*Uzalud behu sve nade moje... umreshe ochi plave boje... Preklinjem svitanje novoga dana i zlo shto nanese marihuana.
*Ana, devojka plave kose, Ana...ime shto hiljade devojaka nose... i ja cu otici jednoga dana ... tamo gde je prerano otishla Ana...
*Na njenom grobu zaplakah prvi, i ispisah rechi kapima krvi... umrla je u svitanje dana , bila je prelepa, zvala se Ana ...
*A znala je da narkomani dugo ne zive, i da se kratko svojim snovima dive, volela je da bode svoje vene, volela je zivot, a mozda i mene....
Posveceno jednom Milanu
16.04.1996.
