Hm...najodvratnije..pa,imam dva..
oba su se desila pre koju noc..
vracala se sa treninga,i iskoci ispred mene,u mraku neki tip..i krene ''znash,ja tebe posmatram danima {
} imash bash lepu kosu..'' i krene da mi je dodiruje,ja hocu da prodjem,on mi spreci put '' ajde malo josh da pricamo '' kad ga nisam odgurnula svom silinom i nastavila dalje...
drugi primer,..vracala sam se kuci,nema nedelju dana od toga,i pricam na mobilnom,i iz daljine vidim kraickom oka jednu grupicu,muski...i bash cujem '' vidi ovu'' i krenu oni meni u susret,jedan prvi i za njim ostali..i znate ono odvratno,kad vam pridju toliko blizu da se maltene njihov obraz oceshe o vash,pa krenu '' maaala dodji vamo '' '' a s kim ti to pricash,sa deckom? '' i kruze oko vas..
e to..
nije mozda Bog zna kakav najodvratniji prilaz,nije bash ni bio prilaz ali ja mrrrrzim takva coporativna prilazenja....
a tek kad je leto
a na svakom ulazu 10 narkomana,a moj jako zabacen deo grada...Ja sam odavno navikla da se ni na jednog ''decka'' ne mogu osloniti,vec da uvek treba samu sebe da shtitim,ali opet,nije mi bash svejedno,pogotovo kazem leti,kad je oko tri,pola cetiri nocu,a ja se vracam iz grada,i taxi stane ispred mog ulaza,i cim ja izadjem on odjuri,a ispred mog ulaza sede pijani nekih 6-7 tipova...