najgori shock koji je vas ljubimac dozivio

Maza je volela da lezi u masini za ves...
Pogadjate, u trenutku nepaznje, mama je ukljucila masinu.
Gde je Maza? Nema Maze!
Ja potrcim do masine i pogledam- moje slatko, blentavo srce macece se okrece!
I mi razvalimo masinu...
Sve je trajalo jako kratko, okrenula se par puta, ali vise nikada nije usla unutra..
 
Moj mopsić se šokirao kad je drugi mops skočio na njega da se poigraju! Inače on ima drugare sa kojima se redovno igra, ali je on najdosadniji među njuma. Skače na njih, nuška ih, itd... Otišli smo jednom da ga upoznamo sa drugim mopsićem u nadi da će se lepo igrati jer su oni po prirodi blesavi. Ovaj drugi mops je bio brži i prvi ga zaskočio. Moj pas je od šoka ostao bez daha na kratko, ali kad je došao sebi sve je bilo ok. Posle je on hteo da se igra, ali mu se drugar lepse provodio u krilusvoje gazdarice. :-)
 
Rahaela:
imam jednu prekrasnu maltezericu koja se uvjek izležava na mom radnom stolu pa tako i tog jutra ....jadan pas je ležao na stolu pored printera,kad sam klikla printanje ....printer joj je povukao dlaku i zamotao oko neke prečkice......

jadnu smo izvlačili sat vrimena iz printera :cry: :cry: :cry:

:lol: :lol: :lol:

jooj izvini, mnogo mi je smešno..... :lol: :lol: :lol:
Pa breeee... šta će kuče na stolu?
Jel ste normalni :lol:

S ovolikim kezom bih vam je oduzela majke mi :D
 
Moj prvi "lesika" bio je Amor, (zvali smo ga Ami ... lakše za izgovor).
Pošto sam i ja bila dete kad sam ga dobila (a on se za mene najviše vezao i genaralno bio moj pas), uglavnom se naše druženje svodilo na igru.
E sad... Gde je on pokupio toliki strah i frustracije, zaista pojma nemam, ali takvu kukavicu je malo ko imao prilike da vidi (kakav pas šuvar! :roll: :lol: :lol: :lol: ).
Ono što mi je palo na pamet to je jedna šetnja do prodavnice u okolini. Išao je pored mene bez povoca (nikad nije bilo opasnosti da će pobeći - nije imao hrabrosti ;) ) i naiđemo na malog prgavog pekinezera koji je odmah počeo da laje... ali se nije približavao. No, zato je moj Ami reagovao, mali se okuražio i pojurio ga, a on se dao u besumučni trk i najbrže što može dojurio do kuće! :roll: :lol: :lol: :lol: :lol:
Džaba sam za njim vikala: "kako te nije sramota... vidi kolicki je onaj mali?" ;-) :razz:
Da li mu je to bila najveća frustracija - ne znam, ali je prvo što mi je palo na pamet ;)
 
Pretpostavljam da je najveci shok za mog macora bilo to kad je pao sa drugog sprata (malo je copao posle),a pas kad sam ga uzimala jer su ga prethodni vlasnici strpali u kutiju u gepek od auta (koji nije bio karavan) i tako ga dovezli od malog mesta na pola puta izmedju Beograda i Subotice do Bg-a,otprilike 2 sata voznje.
 
Ma koji shok i stres,...ovaj moj doberman nema stresa u zivotu,..:)
Ona se jedino folira da se shokirala kad vidi jednu babu-veshticu,komshinicu,sva u crnom i povijena,pa se najezi,laje,...ali ipak ona sad josh uvek laje i na vetar,ptice,svetlo,senke,zvezde,....

Moj neustrashivi pas,chak i ispod kola je istrchala i udario je lik,ali ona nastavila,kezi se ko blesava i nema pojma shta je to bilo,dok sam ja prezivela tada shlog shto je istrchala na put,srce mi se nije smirilo satima,...

Ma nema ta shoka,...samo ja imam shokove zbog nje:)Plashi me i shtrecira i nema milosti u tome,kao da namerno sve radi:)
 

Back
Top