Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
У дворани света седи проста травка на истом ћилиму
са сунчаним зраком и звездама поноћним.
Тако и песме моје деле своја места у срцу света
са свирком облака и дубрава.
Али, ти богаташу, твоје богатство не игра никакву
улогу у простој величини веселог сунчаног злата и благог,
сетног месечевог блеска.
Благослов неба које све обухвата својим загрљајем,
није на њега просут.
А када се појави смрт, оно вене, суши се и распада
у прашину.

Тагоре
 
ISTU SMO BOJU VOLELI

Istu smo boju zalaska sunca voljeli
Ti s jedne
A ja s druge strane svijeta
Daleki a boja je ista
I ljepota je ista kad se u oko useli
I mi smo sigurno
U neka rana praskozorja
Koja lome noći
Iste stvari željeli i htjeli
Isti smo miris udisali noću
Kad se putevi smanje
I daljine se stisnu
Jastuk nam je po istom mirisao voću
I ti si znala što hoćeš
I ja sam znao što hoću
U otvorene knjige da smo mogli ući
Bili bi zajedno odmah
U istoj kući
Od želja sagrađenoj
U plavome satenu omotanoj
I posutom s milijun nekih zvijezda
Koje se odjednom stvore
Kad ustaneš snena
I otvoriš prozore s pogledom na ljubav
S pogledom koji blago uspavljuje
Koji daruje sve što poželiš
U isto smo mjesto neba zagledani bili
Ti na jednoj
A ja na drugoj strani svijeta
Spojeni za uvijek
S onom jednom malom zvijezdom
Koja nam kroz oči šeta

Matej Lenc
 
Sanjam kako idem pored tebe - D.Tadijanović

... ali kad te u daljini ugledam,
Prelazim na drugu stranu, protivnu,
Gdje me nećeš opaziti
Izmed prolaznika mnogih.

Pred tobom se sakrivam
Za uglove ulične
Ili za široka stabla.
U noći, sanjam kako idem pored tebe.
 
LAGANO UMIRANJE

Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne čita, onaj koji ne sluša muziku, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja,onaj koji ne menja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odenuti u novu boju,onaj koji ne priča sa ljudima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji beži od strasti
i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne menja svoj život kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji neće dozvoliti, niti jednom u svom životu, da pobegne od smislenih saveta.
Živi danas, učini danas, riskiraj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti srecan!

Pablo Neruda
 
Шта ми то тако глухо шапућеш на уши, о смрти,
смрти моја?
Кад увече цвеће клоне и марва се врати својим торовима,
прилазиш ми крадом и шапућеш речи које не резумем.
Мораш ли ме тако просити и врбовати, опојним отровом
успављујућег шапата и хладних пољубаца, о смрти,
моја смрти?
Зар неће бити охоле свечаности за нашу свадбу?
Нећеш ли оплести венцем своје мрке кудраве витице?
Зар нема никога који ће понети заставу пред тобом,
и неће ли се ноћ упалити од твојих црвених буктиња,
о смрти, моја смрти?
Дођи са својим шкољкама и засвирај ми у будној ноћи.
Огрни ме пурпурним плаштом, узми ми руку и поведи ме.
Нека ме пред вратима чекају твоја кола са твојим
нестрпљивим коњима у вриску.
Подигни превес свој и погледај ме дрско у очи,
о смрти, смрти моја.

Тагоре
 
U ovim mračnim sobama gde provodim
teške dane, vrtim se tamo-amo
da pronađem prozore. - Kad bi se jedan prozor
otvorio - bila bi to uteha. -
Ali prozora nema, ili ja ne mogu
da ih nađem. Možda je i bolje da ih ne nađem.
Možda bi svetlost bila novo nasilje.
Ko zna kakve bi sve nove stvari obelodanila.

Konstantin Kavafi
 
1476687_512210052219570_555763175_n.jpg
 
Ja sam voleo…

Ja sam vas voleo: ljubav se još možda
U srcu mome nije sasvim ugasila;
No neka vas ona više ne uznemirava,
Ja ne želim ničim da vas ožalostim.
Voleo sam vas bez reči i nade,
Čas strahom, čas ljubomorom mučen;
Voleo sam vas tako iskreno i nežno,
Neka vam da Bog da vas drugi tako voli.


Aleksandar Sergejevič Puškin
 
Kraj putovanje

O sve što prođe večnost jedna biva.
Sen koja beše drvo, traje. Budi
Ispod svoga imena koje budi
Ruka sa cvetovima krv što sebe okiva.

Završiće se putovanje ostaće tiha brda,
Siva praznina vetar koji bludi,
Mesto koje nema mesta u zelji al nudi
Zlo da nas spase i istinu otkriva.

To čemu se molite je Žalosni Slavuj.
Ljubav nikad nije završena.
Čega ima ljudskog u patnji? O čuj
Dan odjekuje. Nepokretne zvezde stoje.
Prazne ruke prazno srce pusta sena
I nema mene al ima ljubavi moje.

Branko Miljković
 
POSLE MNOGO GODINA

Joj, Roso, ženo pobogu!
Šta ti onu lepotu sa tela izbrisa,
Šta bi od onih zanosnih nogu,
a šta od veličanstvenih sisa!
Ja te više takvu gledati ne mogu,
Roso, ženo pobogu!

Kada se setim - kako ne bih plak'o:
noć, zamirišu grudi devojačke;
k'o ždrebac sam ogradu preskak'o,
oblačio gaće naopačke!
A kad sam se prvi put od ljubavi pričestio -
odjednom sam se onesvestio!

Sada bih dao sve ove godine hrome
za onu jednu noć ispod lipe:
zvezde pršte, tela se lome,
a ispod nas mirisne trave škripe!
Ujutro smo oboje od umora klonuli;
ne, to smo negde daleko u ljubavi potonuli!

Noćima sam te sanjao:
ideš šljivikom, mamiš me,
a gola se skinula.
Znojio sam se, propinjao,
ni Bogu se nisam sklanjao!
Što u snu buncam - majka se teško brinula!
A kad bih se posle svega
na stomak potrbušio -
celu bih slamaricu izbušio!

E, mislio sam da ću
mlad i besan večno biti
i da će mi telo uvek u vatri da gori!
Al' evo i bore, duboke k'o korito rečno,
a korak sve sporiji i spori'.
- 'Bem ti život i ovaj lažni sjaj
kad tako brzo dođe kraj!

A sada, kada te gledam, Bože me oprosti,
ostale ti samo koža i kosti!
I gladan pas bi pored takve morao da posti!
Roso, tugo moja, molim te oprosti!

Ako ćemo duši po volji -
ni ja ti nisam ništa bolji!
Došli smo do takvog stanja -
sedimo jedno kraj drugog k'o dva panja!

E, nekad sam ti umesto pesama
ono drugo nudio,
a sada nas život k'o dva zločinca
na starost osudio!

Mihailo Ćupović
 
Putnik

Bože mili, kud sam zašo!
Noć me stigla u tuđini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svud go' kamen noge gaze,
Sve se strašna pustoš čini.
... Još noćišta nijesam našo!
Sjever brije sa sniježnog brda,
A tuđincu, siromahu
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda!
Naokolo magla pada,
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zvijezdam traga;
Majko mila, majko draga,
Da ti vidiš svoga sina!
Da ti vidiš njega sada
Okružena bijedom svega,
Ti bi gorko zaplakala,
Ruka bi ti zadrhtala
Od žalosti - grleć njega!
Zašto tebe nijesam slušo,
Kad si meni govorila:
"Ne idi, sinko, od matere,
Koja mek ti ležaj stere
Usred svoga meka krila!
Ne idi, sinko, draga dušo,
Ne id' od krova očinskoga,
Tuđa zemlja ima svoje,
Ne spoznaje jade tvoje,
Tuđa ljubav ljubi svoga!" -
Govoreći sobom tako,
Ka kolibi jednoj klima,
Koju spazi iznenada,
Umoreni putnik sada,
I zakuca na vratima.
Otvarajuć sve polako,
Pitajuć se: Tko će biti?
Glavu pruži jedna stara.
"Daj u ime Božjeg dara,
Bako, meni prenoćiti!
Ne znam gdje sam - kud sam zašo,
Noć me stigla u tuđini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svud go' kamen noge gaze,
Sve se strašna pustoš čini!
Drugi noćaj gdje bi našo!
Sjever brije sa sniježnog brda,
A tuđincu, siromahu
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda.
Naokolo magla pada
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zvijezdam traga,
Majko mila, majko draga,
Primi pod krov tuđeg sina!"
"Primila bih tebe rada;
Ali vidiš tuj spavaju
Tri mi sinka i tri kćerce,
Koji cijelo majke srce
I svu kuću ispunjaju!" -
"Nij' daleko već do dana,
Već pozdravlja pijevac vile,
Dok zagrije danak Boži,
Malo vatre bar naloži,
Da otopim smrzle žile!" -
"Vatra mi je zapretana,
Drva nemam skoro ništa,
Ovo malo, što je unutra,
Treba mojoj djeci sutra
Kad se skupe kod ognjišta!" -
"Za tuđinca ništa nemaš
Tuđa majko, kad te moli!
Tuđe dijete tvoje nije!" -
tim mu grozne suze dvije
Niza lica kapnu doli.
"Gdje su ruke tvoje majke
Sad da skupe suze sina?
Gdje koljeno, da počine,
Da si teško breme skine?
Gdje je tvoja domovina?!" -
Ko da su mu grči ljuti
tim riječima srce stisli,
Sav ukočen putnik stoji,
Leden znoj mu čelo znoji
I otimlje mozgu misli.
Al' oči mu uzdignute
okrenu se,oj onamo,
Gdje od drage domovine
Svako jutro sunce sine,
Tamo željom hiti, tamo!
"Tebi opet duša diše,
Tebi srce opet bije,
Domovino, majko sreće!
K tebi opet sin se kreće,
Od radosti suze lije.
Primi opet svoje dijete,
Do vijek će tvoje biti,
Ljubit tebe svako doba,
U tvom polju daj mu groba,
Tvojim cvijećem grob mu kiti!"

Petar Preradović
 
Daj mi snage
Da volim i kad je teško
Da praštam i kad nemam snage
Da želim i kad nastupe suše

Daj mi snage
Da verujem i kad ne čujem zvona
Da nadjem put i kad se izgubim
Da se molim i kad nas nema

Daj mi snage
Da izdržim i kad stanem
Da plivam i kad tonem
Da se dignem i kad padnem

Daj mi snage
Da prepoznam boje boli
Da vidim koliko me ko voli
Da ćutim i kad bi nešto rekla

Daj mi snage.

Piroška Budišin
 
DRUGI PROSTOR

Ko god smatra normalnim poretkom stvari,
u kome jaki trijumfuju, slabi propadaju a život se
završava smrću,
miri se sa đavolskom vlašću.

Prolaženje ljudi i stvari nisu jedina tajna vremena
koje poziva da pobedimo iskušenje svog podanstva.
I na samoj ivici bezdana postavimo sto, na njemu čašu, bokal
i dve jabuke.
da bismo proslavili nedostižno sada.

Česlav Miloš
 
O ženska ćud je vetar lud
I menja se, al’ pored tog
Nju ljubi gorda muška grud,
I da znaš, baš zbog tog.

I zbog tog’
I to dvaput baš zbog tog’;
Ta moma što je ljubim ja
Sad biće moja i zbog tog’.

Sav ženski soj zna zanos moj,
Ja im služim i zbog tog’
Al’ smrtni greh bi bio, eh,
Da se manem svega tog’.

Tren za strast svu ima slast
Zbog ljubavi i zbog tog,
A zanos lud napušta grud
Već prema njoj i pored tog’.

Tu žensku laž i svu joj draž
Ja okusih i pored tog’
Kad svučeš sve, seks osta, gle!
I ja ih volim baš zbog tog’.

Robert Berns
 
JA ĆU ZNATI

Pošalji mi poljubac na kapima kiše
Neka se nježno spusti na moje usne
I dozvoli da ih upijem
Ja cu znati da si to ti.

Pošalji mi dodir na krilima vjetra
Neka se zaplete u moju kosu
I poigra nestašnim pramenovima
Ja ću znati da si to ti.

Pošalji mi osmijeh na odsjaju zvijezda
Neka zabljesne u mojim očima
I nikada se ne ugasi.
Ja ću znati da si to ti.

Željko Krznarić
 
I ne znas koliko kao ti - takvih
veceras ponovo nikog nemaju.
I ne znas koliko kao ti - istih
za susret sa tobom bas sad se spremaju.
I ne znas ko su to, kao ti - divni
i sto su jastuke suzama vlazili.
A lepo ste se mogli sresti
samo da ste se malo potrazili.
I kreces u zivot s pogresnim nekim,
s drukcijim nekim,
nekim dalekim.


M.Antic
 
Tuga

Poljubi me, začaraj me sobom,
zatvori mi oči ćutanjem;
da, u trenu zaborava, tobom
živim kao senka lutanjem.

Biće mi se, tmulo od gorčine,
zaželelo tudjeg življenja:
jednog trena sopstvene daljine,
jednog daha bez protivljenja.

Poljubi me, začaraj me, svedi
sasud srca do izlivanja;
obaj dušu, uzmi je, izvedi,
da počine od prebivanja;

da, u trenu zaborava, tobom
živim kao senka lutanjem,
sklopim oči umorne nad sobom,
i iščilim u te ćutanjem.

- Velimir Živojinović Massuka
 
Čujem

Na trgovima se o meni priča da loše spavam,
Moji se neprijatelji, kažu, kuće,
Moje žene oblače svoje lepe haljine,
U mom predsoblju čekaju ljudi
Za koje se zna da su ljubazni prema nesrećnima.
Uskoro
Čuće se da više ništa ne jedem,
Ali da nosim nova odela,
A najgore je: i sam
Opažam da sam prema ljudima
Postao grublji.

Bertolt Breht :heart:
 

Back
Top