Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
SAMOćA STVARI

U sivim sobama drugujuš s tišinom
leže male stvari umorne i sjetne.
Uzalud ih svjetlost preljeva svježinom,
stvari bez života leže nepokretne.

Ostavljene tako u tišini same,
ko ukras za neke usamljene kutke,
skrivaju ljepotu svoje vječne tame
za neke sretne buduće trenutke.

Stvari nisu mrtve. One samo šute
u dubini soba, spokojne i mirne.
Radost života tek tada oćute,
kad ih nježnost topla neke ruke dirne.

Dragan Mucić
 
Ulice jece od tihog bluza,
meni bludnom prijaju.




Prolazimo kroz vece suza,
pod nama ni reke ne plivaju.

Sutonom plove zute bandere,
plocnikom vece odmice.
Udaram glavom u karabinjere,
a Lenjina slika promice.


Tresu se soliteri
jer mi smo bombarderi
kolaju po prasini
price o zloj masini.

Za svoje pravde se borimo sami
lomimo bez galame.
Sa nama noci gore u tami,
grizemo ko pirane.

Vatre se pale, mirisu trave,
mesec je ponovo mlad.
Zvezde pevaju ovu pesmu,
ajkule plove kroz grad.

Tresu se soliteri
jer mi smo bombarderi
kolaju po prasini
price o zloj masini.
 
Ponedjeljak 13. 09. 2010. - biografija prometne nesreće koja još uvijek traje

Noć prepuna zvijezda autocesta,obilaznica,
trinaesti, ali ne petak. Ponedjeljak je.
Rujan, babinje ljeto, dani vreli, a noći svježe
Dodirom dlanova spajali smo naše misli
i glasove tihog šaputanja, prepunog planova budućnosti.

Klizimo cestom pored našega grada optočenog milijunima svjetiljki.
Bljeskom svjetla nebo je dobilo posebnu boju.
Prolazimo pored Plesa, avion uzlijeće, smijemo se kao djeca
umorni,
Slušamo radio, stari Pjer svojim evergreenom
zove naše glasnice na lagani pjev.

U očima bljesak svjetala, brzinom su išla na nas.
Tupi zvuk loma i mrak.
Krik vlastitog glasa ličio je na urlik divlje zvijeri,
prekinuo je misao.

Budim iz nesvjesti bolno tijelo,
vučem nogu želeći se pomaći.

Nepoznati mladić kuca na staklo, vapim njegovu snagu
Izvlači me van,
vrištim izbezumljena prilazeći zgužvanom limu.
Unutra je moje Sve
Moj život,
Moja budućnost
Moja ljubav

Ugledah otvoreno plavetnilo suza.
Živ je! - kliktajem zadnje nade sam uzviknula.

Krv iz usta šiklja van, teče prema vratu.
Bacam se na koljena, vičem, derem se
Volim te!
Ne ostavljaj me!
Tijelo ne može pomaknuti.

Gužva kolone automobila.
Mnoštvo ljudi prilazi prestravljenog pogleda

Čujem jedva razumljivi šapat
Dobro sam!
Čuvam te!
Odi po naše najdraže!

Sin je doma.
Kćer je sa školom u Crikvenici.

Lidija Puđak
 
Djevojci iz djetinjstva

Utkali su se u zlatan rub oblaka
trepte u lišću, u perju ptičjih krila
daleki oni dani kad si bila
moj prvi nemir i žudni san dječaka.

Pa mi i sada, u ove pozne čase
još sjaji davni osmijeh tvoga lica
kao što danju gori sijalica
koju su zaboravili da ugase.

Aleksandar Leso Ivanović
 
NE VJERUJ...


Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kazu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime -

Ne vjeruj! No kasno kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krsa
Tamo, gdje u grmu proljece leprsa
I gdje slatko spava nas jorgovan plavi,

Dodji, cekacu te! U casima tijem,
Kad na grudi moje priljubis se cvrsce,
Osjetis li, draga, da mi t'jelo drsce,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj vise!
Jer istinska ljubav za rijeci ne zna,
Ona samo plamti, silna, neoprezna
Niti mari, draga, da stihove pise.

Aleksa Santic
 
Daleko u nama

Ruke tvoje plamsaju
Na ognjištu usred moga lica

Ruke tvoje otvaraju mi dan

Ruke tvoje cvetaju
U udaljenoj pustinji u meni
Gde još niko nije zakoračio

Ruke tvoje sanjaju u mojima
San svih ozvezdanih ruku na svetu
 
Povlаčim se u svoju sаmoću
tаmo gde su ljudi mogа kovа
tаmo gde se teško živi noću
od tišine i opаsnih snovа

Digаo sаm ruke od skаndаlа
od prošlosti i pogrešnih zeljа
od lepote izvorа svih zаlа
od ljubаvi i od prijаteljа

Povlаčim se а ostаvljаm ljude
u njihovoj zаbludi od zlаtа
dа me nаđu kаd i njimа bude
zаkucаlа sаmoćа nа vrаtа.

(Duško Trifunović)
 
Да, ми лутати нећемо више...

Да, ми нећемо лутати више
у касној ноћи ти и ја,
и залуд срце љубављу дише
и месечина још увек сја.
Јер душа креће већ из груди
уз мач што хрли сад у бој;
за предахом ми срце жуди,
и љубав тражи крај већ свој.
И залуд ноћ сва вољењем дише
и залуд њој ће ускоро крај,
нас двоје неће лутати више
уз месечине блистав сјај.

Лорд Џорџ Гордон Бајрон
 
ZASEJASMO SVAKU STOPU ZEMLJE

Zasejasmo svaku stopu zemlje,
Nad njom će nabujati sene:
Sećanje će ih sačuvati ako o njima prozborimo,
Ako se pobijemo i izmirimo,
Jer život naš ne zavisi od toga više.
Jedno vreme sasvim zaprtimo atare na svoja leđa,
Jedno vreme svet će biti naša briga,
I blistav će se vrteti oko nas:
A mi ćemo se tek tada prikloniti reči,
Mi koji sada ne možemo izdržati muk.
Sedećemo na ivici oranica,
Još ćemo paziti na međe:
Nećemo dopustiti da nas mašina mirno,
Uz bučno kloparanje požnje.
Tamo ostajemo.
Izbiće iz nas
Paprene anegdote:
Riju po nama maljave žilice,
Doživljavaju poslednje svoje zadovoljstvo
Kad nam mrve kosti,
A naša privrženost dobija večnu parcelu.

Ištvan Konc
 
POSTOJI MESTO GDE LJUBAV POCINJE

Postoji mesto gde ljubav počinje
i mesto gde ljubav prestaje.

Postoji dodir dve ruke
koji se opire svim rečnicima.

Postoji pogled što bukti ko veliko vitlejemsko ognjište
il` mala acetilenska lampa zelenog sjaja.

Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja
čudesna ko velika okuka Misisipija.

Ruke, oči, tepanja -
pomoću njih se ljubav bori i gradi.

Postoje cipele koje ljubav nosi
i njen je dolazak tajna.

Postoji upozorenje koje ljubav šalje
i cena njegova zna se mnogo docnije.

Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima
i nije nađeno nijedno mudrije od ovog:

Postoji mesto gde ljubav počinje i mesto
gde ljubav prestaje - a ljubav ne traži ništa.

Karl Sandberg
 
He was born at the shore of Greenhock in the year 1645
Ran away at the age of fourteen, to flee from his soul-killing life
He signed on to sail the wild-winds
But he worked down his hands and his knees
He stood his test on the waters, so they said "He was bred to the sea"
In 1697, the "Adventurer..." was setting its sails
With the letter of marque and reprisal, Kidd was prepared for his trail
They sailed the sea with the mission, to hunt down "Tew" and "Long Ben"
A serious riot was rising, so Kidd struck down one of his men
And he died!
Blue-blooded men they fell from grace
Piranhas eating their own
They sacrificed at the altar of lies
So fate took its course in the ballad of William Kidd
The "Adventurer..." returned to her hometown, Kidd was forced to defence
They charged him with looting and murder his patrons and generous friends
He´d left his crew at St. Thomas, to guard his honour from shame
But the lords they lied like a trooper, not to lose their own heads in the game
Blue-blooded men they fell from grace
Piranhas eating their own
They sacrificed at the altar of lies
So fate took its course in the ballad of William Kidd
The lords testified, their unholy lies, to save their own heads from the gallows
They sacrificed Kidd, they took him for a ride that conspiratorial fellows
They judged him and they found him guilty of piracy of the high seas
Betraying men of honour, you know lie and cheat as they please
A case of judicial murder caused the death of a seafaring man
Slanderous bunch of liars, to hell your souls will be damned
Blue-blooded men they fell from grace
Piranhas eating their own
They sacrificed at the altar of lies
So fate took its portentous course. What a shame!
In the ballad of William Kidd
 
Zato što ne mogu da te dodirnem


Mesečina punog meseca
Noćas nema nikakvog smisla

Osećam se kao pokisla
Senica na pustom polju
Kao lađa nasukana na kraj sveta

Tuga nadire u smetovima

Dva dlana kao dva šteneta
Cvile u praznim džepovima
Zato što ne mogu da te dodirnem.


Ljiljana Ninković - Mrgić
 
Borba

U nekakvoj borbi za prvenstvo,
on izgubi nos i uši,
pola obraza i golo teme.

Dobi tri kape, staru košulju,
Džezvu i pokvaren mlin za kafu.

Zagna se opet, juriša,
izgubi levo oko i desno stopalo,
kažiprst i vrh jezika.

Dobi stare čizme, šuplju čuturu,
prelomljen ašov i šaku zemlje.

Eno ga tamo sedi i konta
šta će još dobiti, kad nastavi borbu.

Novica Tadić
 
Na sve spremna budi

Na sve spremna budi. U noći nekoj
kao devojčici pričaću ti bajke i skaske.
Drugi put ću zaželeti da odem daleko, daleko.
Do Aljaske.
Nekad jednostavno neću ti doći
i na stolu uzalud čekaće me tvoje ruke i čaj.
U društvu s brezama šetaću u noći
a ti ćes misliti da je zauvek prošao naš maj.
Na sve spremna budi. Na smeh i na suze.
U životima našim tek prvi čin je gotov.
Da bih bio muzej, ako želiš da budem taj muzej,
prethodno moram da budem Ljermontov.
Prethodno moram da ti napišem stotine ovakvih
redaka,
jer u stihu ništa se drugo i ne dešava sem ljubavi
i vere.
Tako je bilo u doba predaka,
tako će biti i hiljadu godina posle naše, posle tvoje
i moje ere.
Pa, ipak, na sve spremna budi, jer zajedno nam je
i da čekamo i da spavamo,
da strahujemo za sunca, za srne, za snove.
Preostaje nam još toliko toga, a u našim glavama,
na žalost, mesta nije samo za stihove.
Nekad možda neću ni primetiti bore na tvom licu,
ni bele epolete snega na tvojim ramenima kad udješ
s ulice.
Nekad tvojim ćerkama zaboraviću da ispričam
"Snežanu" i "Crvenkapicu"
i četiri zida naše sobe učiniće ti se kao četiri
beznadežna zida tamnice.
Ponekad pomislićeš da odumirem, kao država,
ni Danton, ni Hajne, ni Goran,
i to ja, koga si za besmrtnog držala,
na koga sam i sam bio ljubomoran.
Na sve spremna budi, na psovke i na madrigale,
na suze i na pisma što preklinju i prete,
ali ruke koje su mi se jednom predale,
te ruke su svete!

Izet Sarajlić
 
Lirski razgovor - Konstantin Galcinjski

- Reci kako me volis.
- Hocu.
- Reci.
- Volim te na suncu. I volim te u senci.Volim te u sesiru.I volim te u zaketu.Kad vetar duva napolju.I kad si na banketu. U zovama u brezama, kraj maline i klena.I kada spavas .I kad radis povijena. Volim te kad jaje lepo mutis. Volim te cak i kad kasiku ispustis.I u taksiju. I u autu. Bez izuzetka. I od kraja ulice .I od pocetka. I kad kosu svoju cesljem lepo delis.

I u opasnosti. I kad se veselis. Na moru. U gorama.U kaljacama. Bosu. Danas. Juce. I sutra.I danju i nocu.I u prolece kad dolaze nam laste.

- A leti kako me volis?
- Kao srz leta , zna se.

- A da li me volis u jesenje dane.
- Cak i onda kad gubis kisobrane.

- A kada se zimi posrebre prozori.
- Zimi te volim ko vatru kad veselo gori. Blizu tvoga srca. I uz tvoju nogu. A iza prozora sneg. I vrane na snegu.
 
Poziv

Mene ne zanima kako zaradjujes za zivot.
Ja zelim da znam za cim zudis i da li se usudjujes da sanjas
o tome
da ispunis ceznju svoga srca.
Mene ne zanima koliko godina imas.
Ja zelim da znam da li ces rizikovati da ispadnes budala zbog
ljubavi, zbog snova,
zbog avanture koja se zove biti ziv .
Mene ne zanima koje planete uticu tvoj Mesec.
Ja zelim da znam da li si dodirnuo srediste spostvene tuge, da li
su te zivotna razocarenja otvorila ili si se skvrcio
i zatvorio
iz straha od daljeg bola! Zelim da znam mozes li sedeti sa bolom,
sa bolim mojim ili svojim,
ne meskoljeci se da ga prikrijes ili umanjis ili izbrises.
Zelim da znam mozes li drugovati sa radoscu, sa radoscu
mojom ili svojom ;
Mozes li se prepustiti divljem plesu i
dopustiti da te zanos preplavi do samih vrhova prstiju i ne
upozoravati nas da budemo pazljivi, da budemo realisticni,
niti da se setimo svih ljudskih ogranicenja.
Mene ne zanima da li je prica koju mi kazujes iskrena.
Ja zelim da znam mozes li razocarati druge da bi bio iskren
prema samom sebi ;
mozes li podneti optuzbu izdaje i ne izdati spostvenu dusu.
Ja zelim da znam mozes li biti veran te stoga dostojan poverenja.
Zelim da znam mozes li videti lepotu cak i ako nije
lepa svaki dan.
Zelim da znam mozes li ziveti sa promasajem, sa promasajem
svojim i mojim, i jos uvek stajati na rubu jezera i srebrnastoj
mesecini uzvikivati “To”!
Mene ne zanima gde zivis ili koliko para imas.
Ja zelim da znam mozes li se dici posle noci bola i ocaja,
Iscrpljen, satrt do srzi, i uraditi ono sto se mora uraditi za decu.
Mene ne zanima ko si ti ni kako si se obreo ovde.
Ja zelim da znam hoces li stati u srediste ognja zajedno samnom
i ne ustuknuti.
Mene ne zanima gde si ili sta si ili sa kim studirao.
Ja zelim da znam sta je to sto te drzi iznutra,
u trenucima kada se sve ostalo rusi.
Ja zelim da znam mozes li biti sam sa sobom; i da li zaista
volis drustvo u kome se nadjes u trenucima praznine.
 
Buntovnik s razlogom

Pa što ako sam sanjar
I zamišljam svijet boljim no što jest,
Idealima je sudbina
da tonu i uzdižu se.

Što ako me lome vrtlozi
laži i licemjerja -
- stalnost izazova
izoštri čula!

Nek' sam čudak
Što vjeruje u sne – to reći će
oni što ne poznaju me,
To njihov je odraz u zrcalima!

Nek' sam sanjar
- sanjat ću i dalje,
U oblacima plovit ću sve više,
Nek' me lome,
Zvijezdama stremit ću
sve bliže;
Ja čudak sam
Na životnoj niti što snove niže…

Marina Ugrin
 
ELEGIJA

Halava je pesma. Već je izjela
sve oko mene.
Spalila
sve mostove.
Temerin? Frankfurt? Zanzibar?
(U ispravama nebeski letovi.)
Zanavek, zar,
dokle će u nosnicama da pupi
fin miris cimeta,
joj, mi blagi, mi glupi,
klupča se, deli i cveta
savršen čir.
Ako mru
pa neka žive
faktori jelisejski, pućkaju, pupupu, mudri
neoarkadski poe-traktori. Pesma je
halava. Sve je već izjela. Kao
bradati rinocerosi crveni kurukuz
na mrazu.
I pih razbežaste se.

Magdolna Danji
 
A naša deca pesme su moje,
tih sastanaka večiti trag;
to se ne piše, to se ne poje,
samo što dušom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute. :heart:
 
Noseći ogrlicu

živim s jednom damom i četiri mačke
i nekih se dana svi
slažemo.
nekih dana imam problema sa
jednom od
mačaka.
nekih dana imam problema sa dve
mačke.
nekih dana
sa tri.
nekih dana imam problema sa
sve četiri
mačke
i sa
damom:
deset očiju gleda u mene
kao da sam pas.

Čarls Bukovski
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

VranV
e.e. cummings - stihovi, pesme
Odgovora
3
Pregleda
349
VranV
VranV
VranV
Srđan Valjarević - stihovi, pesme, odlomci iz romana
Odgovora
17
Pregleda
501
Džudi S
Džudi S

Back
Top