Ljubo Miloš (1919-1948), ustaški oficir i ratni zločinac treći po komandnom rangu u logoru Jasenovac.
[uredi] Biografija
Rođen je u Bosanskom Šamcu. Završio je franjevačku gimnaziju i počeo da studira filozofiju. Bavio se i amaterski novinarstvom. Od strane logoraša, Ljubo Miloš je bio upamćen kao krvoločan manijak i sadista.
O njegovom karakteru najbolje govori svedočenje Milan Flumianija:
"Tek što smo stigli, nas sedamnaestorica, u Jasenovac u logor, ustaše su nas mlatili kundacima i doveli do "Ciglane", gdje je Miloš Ljubo imao postrojene već dvije grupe, dok smo mi pristupili kao posebna treća grupa. Maričić je pitao Ljubu Miloša: "U koga da najprije nišanim?", a Miloš je odgovorio: "Gdje ih ima više", i uperili su oba strojne puške na onu četrdesetoricu iz prve dvije grupe i sve ih postrijeljali. Po tom je pitao prvog iz naše grupe, zašto je došao ovamo, a kad je ovaj odgovorio, da je kriv zato što se rodio kao Srbin, ubio ga je na mjestu. Onda je izdvojio advokata Laufera iz Zagreba te ga upitao šta je on, a kad mu je ovaj odgovorio šta je, pozvao ga je ovako: "Ja advokate jako volim, dođi bliže" - i odmah ga je ubio. Kod trećega je ustanovio, da je liječnik iz Zagreba, te mu naložio da pregleda onu dvojicu i ustanovi jesu li već mrtvi. Kad je ovaj liječnik potvrdio da jesu, obratio se na četvrtoga i saznavši da je i ovo jedan liječnik "oprostio" je cijeloj" grupi." Kad je Ljubu Miloša zahvatio luđački napadaj, zajašio je konja i tjerao ga kasom po cijelom logoru, pucajući na grupe zatočenika, kojima nije uspjelo da se pravodobno negdje sakriju. Taj pogibeljni luđak imao je u zapovjedništvu logora sobu, koju je uredio kao nekakvu "ambulantu". Navukao je sam dugačku bijelu liječničku kecelju i poslao ustaškog stražara u židovsku baraku s porukom, da svaki Židov, koji je bolestan, može doći na liječnički pregled. Kad je žrtva došla u tu "ambulantu", postavio ju je Miloš uza zid te jakim zamahom noža razrezao grlo, prerezao rebra i rasporio trbuh. On je tu "operaciju" nazivao: "ritualno klanje Židova", te se njome, kako veli svjedok Riboli, jako ponosio."
Posle rata uspio je da pobegne u Austriju gde se uključio u rad ekstremne ustaške emigracije. U sklopu diverzantske akcije, ubacio se sa grupom ustaša u FNRJ 1948. godine, ali ih je UDB-a otkrila i uhapsila. Posle kraćeg suđenja u Zagrebu, osuđen je na smrt i pogubljen na vešalima iste godine.