Nadobudni roditelji odgajaju zapuštene egoiste

Lagerta

**** ** ******
Supermoderator
Poruka
30.591
Dok sam pred obdaništem čekala da vaspitačice izvedu moje dete, sasvim slučajno se odvijala sa strane jedna situacija koja me je i podstakla da napišem ovaj tekst.

deca-u-vrticu.png

Naime, majka koja je preuzela svoje petogodišnje dete, naglasila je vaspitačici da joj je dete tvrdilo da su mu druga deca rekla nešto što ga je uvredilo. Vaspitačica, koja je bila prisutna tokom incidenta s decom, objasnila je majci da to što je njeno dete reklo nije istina, i predložila joj da obavi razgovor sa svojim detetom. Nezadovoljna njenim predlogom, majka joj uputi sugestiju da pozove neko dete “od poverenja” kako bi proverila navode svog deteta. S blagom nelagodom i negodovanjem, vaspitačica je posluša, izvede traženo dete, i devojčica potvrdi navode vaspitačice, tvrdeći da je dete ove majke reklo neistinu. Kako nije bila zadovoljna odgovorom, majka predloži vaspitačici da izvede još jedno dete (po imenu i prezimenu) da utvrdi istinitost onoga što su rekle vaspitačica i petogodišnja devojčica.

Vaspitačica, vidno uznemirena, s nelagodom i blagim negodovanjem izvede i drugo dete, koje potvrdi reči vaspitačice, što je majka dočekala sledećom, zapanjujućom rečenicom: “Hvala vam, obaviću razgovor još jednom sa svojim detetom, i pitati ga kako je tačno bilo.“. A dete, sa onim pobedničkim podsmehom, pogleda u vaspitačicu i ode zadovoljno sa mamom kući.
 
Nakon te reakcije majke, ostala sam u čudu, sa mišlju da sve ono što nam se događa sa decom, svi problemi zaista potiču od odnosa roditelja prema odgoju, načinu na koji roditelji usmeravaju, odgajaju, razgovaraju i odgojno zapuštaju svoju decu, formirajući ih od ranog detinjstva u nevaspitane, zapuštene egoiste, koji sutra neće uvažavati nikog, niti će imati svest o vrednosti bilo čega i bilo koga.

Naime, vrlo često imamo priliku da čujemo od sagovornika kako decu treba odgajati u slobodoumnom duhu, puštati im izbor i na volju većinu stvari koje, dok su mali, zaista nisu u stanju napraviti i razaznati. I pretežno dolazimo u sukob mišljenja o vaspitnim metodama kada su te stvari u pitanju. Iako mi jesmo u 21. veku, gde se odgoj značajno razlikuju od odgoja kada smo mi bili mali, a naročito od odgoja iz vremena naših roditelja, ono što je zajedničko jeste da je detetu i dalje neophodno postaviti granicu do koje može da ide, vremenom je korigujući.
Za odgoj samosvesnog, samomislećeg, slobodoumnog i samostalnog deteta, neophodno je da roditelji budu istrajni, dosledan i da oba roditelja deluju jednako. Kao neko ko radi sa učeničkom populacijom, ali i sa roditeljima, vrlo često sam dolazila u verbalni sukob sa roditeljima, gde su mi se javljali s porukom: ,,Ja mu ne mogu ništa“, samo iz razloga što su bili popustljivi roditelji, nisu se bavili detetom, a kasnije kada prilikom odrastanja dete postane svesno sebe, ono zaista nema granica, i onda prerasta u društveni problem.
Roditelji s početka ove priče dođu tad na ,,naplatu“ društvenoj zajednici i svima nama koji učestvujemo nedelovanjem i nereagovanjem. Bojim se da će ta deca sutra biti odrasli koji će se zaletati automobilima u pune bašte, koštati društvenu zajednici mnogo u svakom smislu, i nametati nove nekulturne trendove, koji će da pomeraju lestvicu pristojnog i lepog.
 
Ne želeći da otvaram priču oko nastavnog kadra, koji je definitivno potrebno stručno a ne stranački isfiltrirati, naše udovoljavanje ovakvim roditeljima njima daje priliku, mogućnost i polet da se ovako ponašaju. Ovakve situacije je neophodno seći u korenu, roditelja koji očigledno nema usvojene norme lepog i pristojnog ponašanja uputiti na propise, a vaspitačici dati više prostora za delovanje i upućivanje roditelja na norme pristojne komunikacije, kada je već za života nije bila u prilici usvojiti. Želeći da izađe roditelju u susret, a u strahu da će nastati problem, napravila je propust koji je samim izvođenjem druge dece da ih neki tamo roditelj ispituje (verodostojnost izjave vaspitačice i petogodišnjeg deteta) dala ovoj majki s početka priče prostora i priliku da se tako ponaša.
Vaspitanje deteta je vrlo važno za sve nas, i apelujem na roditelje koji nemaju kapacitet roditeljskog delovanja i autoriteta, da potraže stručni savet i smernice (ne obazirući se na to kako će sredina gledati na to, jer se radi o ulaganju u kapacitet deteta) kako njihovo dete ne bi sutra bilo društveni problem, ali svakako i vaspitno-obrazovnim institucijama, da ovakve roditelje pozovu, obaveze razgovor, upute i posavetuju.
Autor: mr sc. Edina Osmić-Šadić, psihoterapeut pod supervizijom

Link
 
skola je do sada radila los posao u vezi pripreme osoba za zivot

deca su nakon skole slaba u saobracaju , slaba su u vaspitanju , slaba su u poznavanju drustvenih pravila

slaba su u seksualnom vaspitanju i u roditeljstvu

prilagoditi skolstvo da deca uce bitne stvari , posebno sad kad postoje kompjuteri

zasto skolstvo kad se radnja desava u obdanistu? - pa zato ste je ovde najveca greska u majci ovog deteta

ONA ne zna da vaspita dete i da bude dobar roditelj
 
skola je do sada radila los posao u vezi pripreme osoba za zivot

deca su nakon skole slaba u saobracaju , slaba su u vaspitanju , slaba su u poznavanju drustvenih pravila

slaba su u seksualnom vaspitanju i u roditeljstvu


prilagoditi skolstvo da deca uce bitne stvari , posebno sad kad postoje kompjuteri

zasto skolstvo kad se radnja desava u obdanistu? - pa zato ste je ovde najveca greska u majci ovog deteta

ONA ne zna da vaspita dete i da bude dobar roditelj
Deca ovakvih roditelja dolaze u školu . I ti roditelji nastave da se isto ponašaju.
 
Nakon te reakcije majke, ostala sam u čudu, sa mišlju da sve ono što nam se događa sa decom, svi problemi zaista potiču od odnosa roditelja prema odgoju, načinu na koji roditelji usmeravaju, odgajaju, razgovaraju i odgojno zapuštaju svoju decu, formirajući ih od ranog detinjstva u nevaspitane, zapuštene egoiste, koji sutra neće uvažavati nikog, niti će imati svest o vrednosti bilo čega i bilo koga.

Naime, vrlo često imamo priliku da čujemo od sagovornika kako decu treba odgajati u slobodoumnom duhu, puštati im izbor i na volju većinu stvari koje, dok su mali, zaista nisu u stanju napraviti i razaznati. I pretežno dolazimo u sukob mišljenja o vaspitnim metodama kada su te stvari u pitanju. Iako mi jesmo u 21. veku, gde se odgoj značajno razlikuju od odgoja kada smo mi bili mali, a naročito od odgoja iz vremena naših roditelja, ono što je zajedničko jeste da je detetu i dalje neophodno postaviti granicu do koje može da ide, vremenom je korigujući.
Za odgoj samosvesnog, samomislećeg, slobodoumnog i samostalnog deteta, neophodno je da roditelji budu istrajni, dosledan i da oba roditelja deluju jednako. Kao neko ko radi sa učeničkom populacijom, ali i sa roditeljima, vrlo često sam dolazila u verbalni sukob sa roditeljima, gde su mi se javljali s porukom: ,,Ja mu ne mogu ništa“, samo iz razloga što su bili popustljivi roditelji, nisu se bavili detetom, a kasnije kada prilikom odrastanja dete postane svesno sebe, ono zaista nema granica, i onda prerasta u društveni problem.
Roditelji s početka ove priče dođu tad na ,,naplatu“ društvenoj zajednici i svima nama koji učestvujemo nedelovanjem i nereagovanjem. Bojim se da će ta deca sutra biti odrasli koji će se zaletati automobilima u pune bašte, koštati društvenu zajednici mnogo u svakom smislu, i nametati nove nekulturne trendove, koji će da pomeraju lestvicu pristojnog i lepog.
Narcisoidni roditelji formiraju male narcise koji posle porastu. Potpuno očekivano.
 
Mada ja nisam shvatio do kraja rasplet price, kakav pobednonosan osmeh deteta kad jos nista nije odluceno? Sem toga, ko zna kako se majka zaista ophodi prema detetu kad dodju kuci natrag, to je ovde samo u nivou pretpostavke, ne znamo da li je roditelj uopste toliko odgovoran u lancu naivne decje lazu u -pazi- predskolskom periodu, kad deca jos nisu svesna ni sebe, a kamoli sveta oko sebe... Ali ok, podrzavam samosvesnu ulogu roditelja u procesu sazrevanja dece.
 
Нема родитеља који не би заштитио своје дете ако је нападнуто, било вербално или физички. Дакле реакција мајке која жели да заштити своје дете није спорна. Оно што је спорно што беспоговорно делује свом детету и његовој/њеној верзији догађаја и види кривицу искључиво у другима.

Али могу да кажем мој лични пример када су моју ћерку у вртићу напале четири другарице због безвезне расправе. Прво узео сам дете, васпитачица ми је рекла да је била добра и све ок, што је нормално. Онда ми је ћерка на путу кући рекла да су је другарице тукле и навела ми је имена девојчица које су то урадиле. Објаснила ми је како је почела туча, због игре, дакле будалаштина, прво је једна ударила, па остале. Иначе своје дете учим да враћа кад год може и да се не ослања на тужакања, али каже да није могла толико да се брани јер су је све ударале истовремено. Све те девојчице су иначе биле пре тога на њеном рођендану и она на њиховом, дакле, осим једне, нису по дифолту насилне или подмукле. У преводу нисам желео да је саветујем да се не дружи са њима јер колико сутра ће се поново играти заједно.

Оно што ме је изнервирало је што васпитачица није то рекла нама. Дакле питао сам ћерку како се завршило, тучу је раставила васпитачица, казнила, тачније "казнила" је те девојчице да се не играју, него да седе на некој клупи и то је то. Питао сам да ли им је још нешто рекла, одговорила је да није. Тек када је моја жена сутра остављала дете питала је васпитачицу за инцидент и онда је она рекла своју ублажену верзију. Ни то није проблем, само нас је интересовало зашто нам није рекла, зашто сам морао да то чујем од свог детета, а не од васпитачице која је присуствовала томе. Не шаљем своје дете у вртић или школу да би га неко тукао и малтретирао, а да би други окретали главу. После тога су звале и мајке тих девојчица и извињавале се, иако ми нисмо њих цимали нити смо тражили да се реагује, већ смо само од васпитачице тражили да знамо зашто нам није рекла.

Занимљиво да девојчица која је била најагресивнија и која је прва ударила, која иначе има јако лош карактер, једина је признала да је крива и да је ударила, док су остале, које су је пратиле, ћутале. Ето то је мени остало као нешто невероватно.

Какав закључак да извучем из свега овога. Разне ситуације где се деца џапају, свађају па и потуку су реалност. И деца морају да конфликте решавају сама, јер не треба увек мама и тата да буду ту да се боре уместо њих. Али исто тако када ствари пређу границе, када дете постане жртва насиља својих вршњака за које се већ у том добу види да ће бити дивљаци, онда ниједна реакција није претерана.
 
Opšti sunovrat društva ne znači da su roditelji loši, deca su loša, svi su loši , samo su vaspitači i nastavnici ostali savršeni. I oni su roditelji, i oni su bili deca, i oni su članovi tog društva. Nisu bolji, a ni gori od lekara, od sudija, od poljoprivrednika, od muzičara...I među njima ima svakakvih, a u proseku su isti kao i prosečno društvo.

Ne kažem da se ne treba zalagati za popravljanje situacije, ali to rade svi podjednako, ne pokunjiš se kad neko ide preko reda, ne odstupaš ako si u pravu jer ćeš zbog toga izgubiti neke privilegije, ne gledaš od koga imaš koristi a od koga ne, ne tretiraš ljude različito u zavisnosti od njihovog imovinskog stanja...itd. Celo društvo treba da reaguje, na svakom nivou.

Evo prvi primer, forum. I on je slika društva.
 
Poslednja izmena:
Mada ja nisam shvatio do kraja rasplet price, kakav pobednonosan osmeh deteta kad jos nista nije odluceno? Sem toga, ko zna kako se majka zaista ophodi prema detetu kad dodju kuci natrag, to je ovde samo u nivou pretpostavke, ne znamo da li je roditelj uopste toliko odgovoran u lancu naivne decje lazu u -pazi- predskolskom periodu, kad deca jos nisu svesna ni sebe, a kamoli sveta oko sebe... Ali ok, podrzavam samosvesnu ulogu roditelja u procesu sazrevanja dece.
Na osnovu ponašanja majke, koja sumnja u samu vaspitačicu a potom i u ostalu decu i koja po svaku cenu smatra da je dete zaštitila time što je opovrgla istinite navode, tom detetu daje znak da će mama uvek , čak i kada nije u pravu da ga zaštiti , a i da će proći nekažnjeno zbog laganja, napada i slično .Zaštiti i podržati dete daaa, ali ne na ovaj način.
 
Opšti sunovrat društva ne znači da su roditelji loši, deca su loša, svi su loši , samo su vaspitači i nastavnici ostali savršeni. I oni su roditelji, i oni su bili deca, i oni su članovi tog društva. Nisu bolji, a ni gori od lekara, od sudija, od poljoprivrednika, od muzičara...I među njima ima svakakvih, a u proseku su isti kao i prosečno društvo.

Ne kažem da se ne treba zalagati za popravljanje situacije, ali to rade svi podjednako, ne pokunjiš se kad neko ide preko reda, ne odstupaš ako si u pravu jer ćeš zbog toga izgubiti neke privilegije, ne gledaš od koga imaš koristi a od koga ne, ne tretiraš ljude različito u zavisnosti od njihovog imovinskog stanja...itd. Celo društvo treba da reaguje, na svakom nivou.

Evo prvi primer, forum. I on je slika društva.
Naš jedini propust je što ovakve ne postavimo na mesto a ne da pokušavamo da ih učimo pravilima komunikacije, ponašanja i slično .Jednostavno, ne sviđa ti se rad prosvetnih radnika ? Uzmi dete i uči ga kući ,prosto .
 
Na osnovu ponašanja majke, koja sumnja u samu vaspitačicu a potom i u ostalu decu i koja po svaku cenu smatra da je dete zaštitila time što je opovrgla istinite navode, tom detetu daje znak da će mama uvek , čak i kada nije u pravu da ga zaštiti , a i da će proći nekažnjeno zbog laganja, napada i slično .Zaštiti i podržati dete daaa, ali ne na ovaj način.
Pazi, kapiram, ali to ne mora da ide automatski na takav zakljucak... Mozda je mama samo obazriva, danas se kaze "ne da se zbuniti". :cool: :lol: Zeli prvo da ispita sve "perimetre", da se ne bi izletala i na svoje i na tudje dete, mozda je malo sramezljiva, kapiras...? :) Mislim, ne znam, ja to ovako na slepo, mozda se to kosi sa tvojim dozivljajem? Je li to bilo tvoje, licno iskustvo??...
 
U praksi :imaš 20 roditelja , različitih, (ovo je neki presek , ne tačan broj ) . Deo njih smatra da prosvetni radnici ne rade ništa,ali oni sami na svom poslu presede pola dana u kanc , uvek znaju da nam objasne šta bi mi trebali da radimo, inače, ja njima ne objašnjavam šta je njihov posao kada im se obratim . Deo roditelja je finansijski obezbeđen sve vreme dok traje roditeljski sastanka kuckaju na mobilnom telefonu, treba li i njih da učim kako da se ponašaju ? Takve obično i ne zanima mnogo šta im dete radi u školi, ima se ,može se. Deo roditelja zainteresovanih i požrtvovanih se pitaju gde su oni to, jer njihova deca su zbog gore navedenih uskraćena za normalnu nastavu . Zato mi je želja, da vas sve koji komentarišete nastavnike, dovedem na jedan roditeljski , pa da posle malo ćaskamo o tome ovde .
 
Poslednja izmena:
Pazi, kapiram, ali to ne mora da ide automatski na takav zakljucak... Mozda je mama samo obazriva, danas se kaze "ne da se zbuniti". :cool: :lol: Zeli prvo da ispita sve "perimetre", da se ne bi izletala i na svoje i na tudje dete, mozda je malo sramezljiva, kapiras...? :) Mislim, ne znam, ja to ovako na slepo, mozda se to kosi sa tvojim dozivljajem? Je li to bilo tvoje, licno iskustvo??...
Ne, ja nisam vaspitačica, ali sam htela da informišem da se i od vaspitačica očekuje da budu bezuslovno poslušne kada je reč o roditeljima . Prvo, mama nije imala prava uopšte da ispituje decu bez prisustva roditelja te dece, vaspitačica joj je izašla u susret , smatrajući da će time doprineti rešavanju problema, a mama je to shvatila kao slabost vaspitačice, nekompletentnost i tako dalje .U prevodu , pozivaću decu ako treba svu, sve dok jedno dete ne kaže da je moje dete u pravu a da ti nisi nikakva vaspitačica .
 
Нема родитеља који не би заштитио своје дете ако је нападнуто, било вербално или физички. Дакле реакција мајке која жели да заштити своје дете није спорна. Оно што је спорно што беспоговорно делује свом детету и његовој/њеној верзији догађаја и види кривицу искључиво у другима.

Али могу да кажем мој лични пример када су моју ћерку у вртићу напале четири другарице због безвезне расправе. Прво узео сам дете, васпитачица ми је рекла да је била добра и све ок, што је нормално. Онда ми је ћерка на путу кући рекла да су је другарице тукле и навела ми је имена девојчица које су то урадиле. Објаснила ми је како је почела туча, због игре, дакле будалаштина, прво је једна ударила, па остале. Иначе своје дете учим да враћа кад год може и да се не ослања на тужакања, али каже да није могла толико да се брани јер су је све ударале истовремено. Све те девојчице су иначе биле пре тога на њеном рођендану и она на њиховом, дакле, осим једне, нису по дифолту насилне или подмукле. У преводу нисам желео да је саветујем да се не дружи са њима јер колико сутра ће се поново играти заједно.

Оно што ме је изнервирало је што васпитачица није то рекла нама. Дакле питао сам ћерку како се завршило, тучу је раставила васпитачица, казнила, тачније "казнила" је те девојчице да се не играју, него да седе на некој клупи и то је то. Питао сам да ли им је још нешто рекла, одговорила је да није. Тек када је моја жена сутра остављала дете питала је васпитачицу за инцидент и онда је она рекла своју ублажену верзију. Ни то није проблем, само нас је интересовало зашто нам није рекла, зашто сам морао да то чујем од свог детета, а не од васпитачице која је присуствовала томе. Не шаљем своје дете у вртић или школу да би га неко тукао и малтретирао, а да би други окретали главу. После тога су звале и мајке тих девојчица и извињавале се, иако ми нисмо њих цимали нити смо тражили да се реагује, већ смо само од васпитачице тражили да знамо зашто нам није рекла.

Занимљиво да девојчица која је била најагресивнија и која је прва ударила, која иначе има јако лош карактер, једина је признала да је крива и да је ударила, док су остале, које су је пратиле, ћутале. Ето то је мени остало као нешто невероватно.

Какав закључак да извучем из свега овога. Разне ситуације где се деца џапају, свађају па и потуку су реалност. И деца морају да конфликте решавају сама, јер не треба увек мама и тата да буду ту да се боре уместо њих. Али исто тако када ствари пређу границе, када дете постане жртва насиља својих вршњака за које се већ у том добу види да ће бити дивљаци, онда ниједна реакција није претерана.
Nasiljem se smatra kada jedno dete trpi konstantne napade od drugog deteta ili grupe dece. Svaka dečja svađa ,nije nasilje, zar se niko nije potukao, posvađao sa najboljim drugom, drugaricom , a onda nastavio druženje ? I iz iskustva, kada uključiš roditelje, često se dešava da se ti roditelji tako međusobno izvređaju, a deca nastave da se druže sledeći dan. Procena prosvetnog radnika bi trebala da se poštuje, ako posumnjate da greši, obratite se i njoj, i direktoru, i psihologu, a ne rešavajte probleme na roditeljskim viber grupama .
 
Nasiljem se smatra kada jedno dete trpi konstantne napade od drugog deteta ili grupe dece. Svaka dečja svađa ,nije nasilje, zar se niko nije potukao, posvađao sa najboljim drugom, drugaricom , a onda nastavio druženje ? I iz iskustva, kada uključiš roditelje, često se dešava da se ti roditelji tako međusobno izvređaju, a deca nastave da se druže sledeći dan. Procena prosvetnog radnika bi trebala da se poštuje, ako posumnjate da greši, obratite se i njoj, i direktoru, i psihologu, a ne rešavajte probleme na roditeljskim viber grupama .
Управо из тог разлога што си написала нисмо желели да дижемо тензију, јер се наша ћерка дружила са тим девојчицама и после пар дана када је наставила да се дружи. Дакле то није спорно, али реакција васпитачице која нас није обавестила да је наше дете добило батине, то је спорно. Ја не могу да рачунам да ће сва деца бити дивна, не могу да гарантујем ни за своје када порасте да ће бити такво, али морам да имам поверење у васпитача, учитеља, наставника, да неће тај проблем занемаривати или сакривати. Како је поступљено у нашем случају немам поверења, макар не док је била у вртићу.

Мада мој колега, његов син који је трећи разред, оно што ми прича, то је чист хорор шта му дете трпи. Када ми је говорио да му групица трећака на дневном нивоу малтретира клинца, ја сам га питао зашто полупао њихове родитеље. Он је рекао да је то најгора грешка коју је учинио, јер је претио тим родитељима, деци и наставницима да ће их побити ако наставе да му дирају дете и то након што су се ти родитељи насилника ноншалантно понашали на неком састанку где је проблем требао да се реши.

Попио је кривичну пријаву за претњу. А школа је почела озбиљније да реагује тек када је он подигао тужбу против школе. Сада мора да се јеб.ава по судовима у једном случају као тужено лице, у другом случају као онај који тужи, зато што је систем заказао у поптуности.
 
Управо из тог разлога што си написала нисмо желели да дижемо тензију, јер се наша ћерка дружила са тим девојчицама и после пар дана када је наставила да се дружи. Дакле то није спорно, али реакција васпитачице која нас није обавестила да је наше дете добило батине, то је спорно. Ја не могу да рачунам да ће сва деца бити дивна, не могу да гарантујем ни за своје када порасте да ће бити такво, али морам да имам поверење у васпитача, учитеља, наставника, да неће тај проблем занемаривати или сакривати. Како је поступљено у нашем случају немам поверења, макар не док је била у вртићу.

Мада мој колега, његов син који је трећи разред, оно што ми прича, то је чист хорор шта му дете трпи. Када ми је говорио да му групица трећака на дневном нивоу малтретира клинца, ја сам га питао зашто полупао њихове родитеље. Он је рекао да је то најгора грешка коју је учинио, јер је претио тим родитељима, деци и наставницима да ће их побити ако наставе да му дирају дете и то након што су се ти родитељи насилника ноншалантно понашали на неком састанку где је проблем требао да се реши.

Попио је кривичну пријаву за претњу. А школа је почела озбиљније да реагује тек када је он подигао тужбу против школе. Сада мора да се јеб.ава по судовима у једном случају као тужено лице, у другом случају као онај који тужи, зато што је систем заказао у поптуности.
Zato sam i rekla, u takvim slučajevima, se obavezno obratite vaspitačici, učiteljici, ali uzmite u obzir da većina njih ume da proceni kakav je bio sukob, treba li alarmirati roditelje, direktora, pedagoško -spihološku službu i td.
 
Opšti sunovrat društva ne znači da su roditelji loši, deca su loša, svi su loši , samo su vaspitači i nastavnici ostali savršeni. I oni su roditelji, i oni su bili deca, i oni su članovi tog društva. Nisu bolji, a ni gori od lekara, od sudija, od poljoprivrednika, od muzičara...I među njima ima svakakvih, a u proseku su isti kao i prosečno društvo.

Ne kažem da se ne treba zalagati za popravljanje situacije, ali to rade svi podjednako, ne pokunjiš se kad neko ide preko reda, ne odstupaš ako si u pravu jer ćeš zbog toga izgubiti neke privilegije, ne gledaš od koga imaš koristi a od koga ne, ne tretiraš ljude različito u zavisnosti od njihovog imovinskog stanja...itd. Celo društvo treba da reaguje, na svakom nivou.

Evo prvi primer, forum. I on je slika društva.

Овде се говори о све регресиранијем и неспособније друштву...

Хвала драгом Богу, Форум није слика друштва
 
Na osnovu ponašanja majke, koja sumnja u samu vaspitačicu a potom i u ostalu decu i koja po svaku cenu smatra da je dete zaštitila time što je opovrgla istinite navode, tom detetu daje znak da će mama uvek , čak i kada nije u pravu da ga zaštiti , a i da će proći nekažnjeno zbog laganja, napada i slično .Zaštiti i podržati dete daaa, ali ne na ovaj način.

Не бре, не зна да вреднује вредности...то није идиот, већ кретен...

Не зна да препознаје основе друштвености
 
Pazi, kapiram, ali to ne mora da ide automatski na takav zakljucak... Mozda je mama samo obazriva, danas se kaze "ne da se zbuniti". :cool: :lol: Zeli prvo da ispita sve "perimetre", da se ne bi izletala i na svoje i na tudje dete, mozda je malo sramezljiva, kapiras...? :) Mislim, ne znam, ja to ovako na slepo, mozda se to kosi sa tvojim dozivljajem? Je li to bilo tvoje, licno iskustvo??...

Не може она да види какво јој је дете...љуби мајка, вољеног будућег дебила...
 
Не може она да види какво јој је дете...љуби мајка, вољеног будућег дебила...
Ma ima tu i ono, nece da se blamira pred osobljem pa glumi damu na zrnu graska, sve ja to kapiram. Samo se ne bih odmah kockao s tim debilizmima, kako kazes, vec je ,a to je 100% tako, u pitanju vrv mlad i neuk roditelj... ;)
 

Back
Top