Nadežda Petrović - naša velika slikarka

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
373.853
Clip_3.jpg
 
Poslednja izmena:
Bila je akademska slikarka, osnivač Kola srpskih sestara, ratna bolničarka, humanitarac, patriota i jedina žena čiji lik se nalazi na srpskoj novčanici
Rodjena je u Čačku 11. oktobra 1873. godine u uglednoj porodici dvoje učitelja, kao prvo od devetoro dece..Umrla je 3. април 1915. u Valjevskoj bolnici
Nadežda Petrović je čitav život posvetila ne samo slikarstvu, već i borbi za socijalna, društvena i ženska prava.
Njen opus obuhvata skoro trista ulja na platnu, oko stotinu skica, studija i krokija kao i nekoliko akvarela.
Dela joj spadaju u tokove secesije, simbolizma, impresionizma i fovizma. Svojim radom je postavila temelj srpsom modernom slikarstvu.
Clipnovcanica.jpg
 
Poslednja izmena:
Slika Predeo II
predeo-ii-nadezda-petrovic-900x825 1904.jpg


Sliku Predeo II Nadežda Petrović, po svom običaju nije datovala, ali se po karakterističnom, preciznom potezu može zaključiti da pripada
prvom srpskom periodu, tačnije fazi Resnika, gde je najverovatnije i nastala, 1904. godine.

Slika Predeo II nastaje u godini kada se održava Prva jugoslovenska umetnička izložba u Beogradu, uklopljena u veliku državnu proslavu stogodišnjice Prvog srskog ustanka protiv Turaka 1804. godine. Slika je poklon grada Čačka Josipu Brozu Titu tokom posete 24. septembra 1959. godine i tom prilikom ispisana je iz fonda Narodnog muzeja u Čačku.Slika se nalazi u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu
 
Nadezda-Petrovic-Zena-sa-suncobranom-izvor-Narodni-muzej-u-Beogradu-790x1024.jpg


Sliku Žena sa suncobranom Nadežda je naslikala 1907. godine. Na slici Nadežda portretiše svoju sestru Ljubicu, muzičarku, koja po smrti zaveštava svoju kuću kao legat Nadežde i Rastka Petrovića. Ljubica obučena u dugu svetlu haljinu, sa suncobranom u ruci šeta u zatvorenom prostoru, verovatno dvorištu, obraslom rastinjem. Boje su nežne, paleta impresionistički rasvetljena, sa puno belih i pastelnih tonova. Iako je Ljubica smeštena u prirodu, utisak prostranstva, širine i otvorenosti izostaje. Ograda i rastinje njenu šetnju po sunčanom danu pretvaraju u eksterijer koji je ograničen. Deluje da ona šeta po delu oivičenog privatnog poseda, što svakako može da nam govori o kontrolisanom spoljnom svetu građanki tog vremena. Za žene su bile rezervisane privatne sfere, o čemu nam svakako svedoče i slike, te se često vizuelni prikaz žene u spoljašnjoj sredini činio pomalo skučenim. Ovakvom odabiru postavke slike svakako doprinosi i impresionistička potreba da se naslika sunce, svetlost, da se paleta što više rasvetli i da se pokaže uticaj svetlosti na formu koja se pod njom rastapa, što bi bilo nemoguće postići unutar kakvog zatvorenog prostora.

Nadežda je na ovoj slici tipično impresionistički zabeležila ono što je videla, bez idealizacije i ulepšavanja. Ruka slika ono što oko vidi. Na slici je puno plavičastih, zelenih i žućkastih tonova, kao i puno bele. Ljubica nam je okrenuta poluprofilom, ali ne gleda u nas, već napred, u put pred sobom, jer vizuelni kontakt naslikanih figura sa posmatračem impresionizmu nije bitan. U prvi plan je stavljena svetlost koja na slici postaje autonomna i realnost za sebe. Samom temom slikarka ne želi da poruči nešto od izuzetnog značaja. Na ovom prikazu ženske svakodnevice glavni zadatak koji Nadežda stavlja pred sebe je upravo slikanje igre svetlosti i pokušaj da se ona razume. Iako za sliku nije bitno gde se tačno radnja odvija, jasno je da je u pitanju prolećni, osunčan dan, po kakvom ćete, čim zbrka sa virusom prođe, moći da trknete do Narodnog muzeja gde se ova nežna slika i nalazi.
 

Back
Top