Nada kao pokretač

zato se kaze da nada umire poslednja, ali vera je besmrtna
... ili neka se ljudi drze one: vera, nada, ljubav [ne, nije politicka stranka, vec citat ap. PAVLA]

Razumem šta kažeš. Vera je besmrtna za nas koji verujemo u Boga ( ili u Alaha, u Jahvu ).

Na ovom potforumu pišu i ljudi koji veruju ali i oni koji ne veruju. Zato ne bih spajala psihologiju sa religijom.
 
Razumem šta kažeš. Vera je besmrtna za nas koji verujemo u Boga ( ili u Alaha, u Jahvu ).

Na ovom potforumu pišu i ljudi koji veruju ali i oni koji ne veruju. Zato ne bih spajala psihologiju sa religijom.

taman posla da je religija, to je institucija, a vera (verovanje, duhovnost, osećanja) može da se uključi u psihološki aspekt,
jer od toga je svet sazdan
 
"Uzdanje, vjera, nada, a najbitnija od svega ovoga je ljubav". Kada se rađa Krist u ljudskom srcu tada se osjeti ekstatični osjećaj ljubavi koji nadilazi poimanje fizičkih čula, što uzrokuje kasnije transcedenciju i uviđaj u Božanski bitak unutar nas samih.
 
Poslednja izmena:
Zaviriti u sopstvenu Dušu ponekada može da donese neprijatne osjećaje zbog toga što nema bića da u sebi ne nosi traume, ali kad se traume iscijele ostaje Duša puna ljubavi i svjetla.
 
Postoje traume koje ne mogu da se prevaziću. Tu nije reč o psihi, o nedovoljnoj želji, volji, nadi. Traume se odnose na fizičko zdravlje.

Nada je slična veri. Dok ona postoji, postoji i volja za životom, tačnije život ima smisla.
 
Postoje traume koje ne mogu da se prevaziću. Tu nije reč o psihi, o nedovoljnoj želji, volji, nadi. Traume se odnose na fizičko zdravlje.

Nada je slična veri. Dok ona postoji, postoji i volja za životom, tačnije život ima smisla.
Na Njemačkom jeziku Träumen znači sanjati bilo fizičke ili psihičke su osjećaj i pozicija kao da smo nešto ružno sanjali, zbog toga se sjećanja na traumatska iskustva ponavljaju ili isplivaju u snovima ili hipnotičkom stanju je lakše izvršiti povratak u sjećanje na ružno iskustvo u kojem je bilo prisutno previše boli.
 

Back
Top