Nacionalizam je zlo

gibraltarko karamarković

Primećen član
Poruka
792
Ako govorimo o onome što danas nacionalizam jeste, a što svakako puno odudara od Herderovog poimanja nacionalizma i nema veze sa njim (baš kao što ni današnji liberalizam nema veze sa onim iz 19. veka) nacionalista se nikad ne oslanja na razum , on je duboko nesvesno biće,vođeno primitivnim animalnim motivima... pripadnost čoporu, moć, teritorija.
Nije bitno o kojoj varijanti nacionalizma je reč.... da li fašističkoj, klerikalnoj , romantičarsko-mitomanskoj , radikalsko- udbaškoj ili navodno kulturnoj varijanti nacionalizma... poput one koju zastupa Milo Lompar.. ili nekoj desetoj, suština je ista, kako kod onih koji otvoreno ispoljavaju šovinizam ili rasizam, tako i kod onih koji tvrde da su oni samo nacionalisti, ali da nisu šovinisti. Nacionalista je uvek duboko nesvestan, iracionalan, zaslepljen, obmanut svojim egom, ostrašćen i po pravilu licemeran, sa dvostrukim aršinima za svoje i tuđe. Svaki nacionalista po pravilu umanjuje, negira , opravdava ,relativizuje ili ignoriše zločine koji su pripadnici njegovog naroda učinili, dok ističe i uveličava tuđe.
Nacionalizam, reče Kiš, jeste ideologija banalnosti, najbanalnija ideologija . Međutim danas nacionalizam i ne funkcioniše kao ideologija sama za sebe, već isključivo kao sredstvo krupnog kapitala i spoljašnjeg faktora, ili kao unutrašnje sredstvo vlasti za kontrolu biračkog tela... i kao paravan za pljačku, lopovluk i izdaju. Ako je neko i Srbiju i druge države u okruženju doveo u kolonijalni položaj, to su nacionalisti. Ako je neko krao i u Srbiji i BiH i u Hrvatskoj... to su nacionalisti. Ali na stranu nacionalistički političari koji svesno manipulišu nacionalizmom i osetljivim temama, ako uzmemo u obzir obzir i one druge , pa i obićne ljude koji su inficirani nacionalizmom, kod njih uvek u pozadini kao motiv leži volja za moć nad drugim, često nesvesna ili potisnuta.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ako govorimo o onome što danas nacionalizam jeste, a što svakako puno odudara od Herderovog poimanja nacionalizma i nema veze sa njim (baš kao što ni današnji liberalizam nema veze sa onim iz 19. veka)
Da nisi ovo stavio na sam početak, pomislio bi da si još jedan od onih... znaš kojih.
I razočarao bi me puno da je tako.
Postao sam fan tvojih postova sa "w" i "ć".
 
nacionalizam je jedan od načina da čovek dograbi višu vrednost kroz pripadanje grupi koju smatra više vrednom od ostalih...ego zamka...
dok je nacionalizam u suštini ispoljavanje gordosti, patriotizam je ispoljavanje ljubavi prema svom narodu i svojim korenima bez potrebe da se drugi ljudi drugih nacionalnosti vide kao manje vredni
Upravo tako
Da nisi ovo stavio na sam početak, pomislio bi da si još jedan od onih... znaš kojih.
I razočarao bi me puno da je tako.
Postao sam fan tvojih postova sa "w" i "ć".
Neznam,pro svetli me
:patkica: šta sa Ć nekapiram?
 
nacionalizam je jedan od načina da čovek dograbi višu vrednost kroz pripadanje grupi koju smatra više vrednom od ostalih...ego zamka...
dok je nacionalizam u suštini ispoljavanje gordosti, patriotizam je ispoljavanje ljubavi prema svom narodu i svojim korenima bez potrebe da se drugi ljudi drugih nacionalnosti vide kao manje vredni
Oboje su smeće. i nacionalizam i patriotizam. jedno i drugo su vezvanje sa promašene ideologije i vrednosti.

Jedino za šta se ćovek treba vezati je Bog/Istina/Ljubav.

Gledano iz ugla teme to bi bilo čovekoljublje/rodoljublje.
 
Ako govorimo o onome što danas nacionalizam jeste, a što svakako puno odudara od Herderovog poimanja nacionalizma i nema veze sa njim (baš kao što ni današnji liberalizam nema veze sa onim iz 19. veka) nacionalista se nikad ne oslanja na razum , on je duboko nesvesno biće,vođeno primitivnim animalnim motivima... pripadnost čoporu, moć, teritorija.
Nije bitno o kojoj varijanti nacionalizma je reč.... da li fašističkoj, klerikalnoj , romantičarsko-mitomanskoj , radikalsko- udbaškoj ili navodno kulturnoj varijanti nacionalizma... poput one koju zastupa Milo Lompar.. ili nekoj desetoj, suština je ista, kako kod onih koji otvoreno ispoljavaju šovinizam ili rasizam, tako i kod onih koji tvrde da su oni samo nacionalisti, ali da nisu šovinisti. Nacionalista je uvek duboko nesvestan, iracionalan, zaslepljen, obmanut svojim egom, ostrašćen i po pravilu licemeran, sa dvostrukim aršinima za svoje i tuđe. Svaki nacionalista po pravilu umanjuje, negira , opravdava ,relativizuje ili ignoriše zločine koji su pripadnici njegovog naroda učinili, dok ističe i uveličava tuđe.
Nacionalizam, reče Kiš, jeste ideologija banalnosti, najbanalnija ideologija . Međutim danas nacionalizam i ne funkcioniše kao ideologija sama za sebe, već isključivo kao sredstvo krupnog kapitala i spoljašnjeg faktora, ili kao unutrašnje sredstvo vlasti za kontrolu biračkog tela... i kao paravan za pljačku, lopovluk i izdaju. Ako je neko i Srbiju i druge države u okruženju doveo u kolonijalni položaj, to su nacionalisti. Ako je neko krao i u Srbiji i BiH i u Hrvatskoj... to su nacionalisti. Ali na stranu nacionalistički političari koji svesno manipulišu nacionalizmom i osetljivim temama, ako uzmemo u obzir obzir i one druge , pa i obićne ljude koji su inficirani nacionalizmom, kod njih uvek u pozadini kao motiv leži volja za moć nad drugim, često nesvesna ili potisnuta.
Kuwani đevreku.
 
Oboje su smeće. i nacionalizam i patriotizam. jedno i drugo su vezvanje sa promašene ideologije i vrednosti.

Jedino za šta se ćovek treba vezati je Bog/Istina/Ljubav.

Gledano iz ugla teme to bi bilo čovekoljublje/rodoljublje.
ok, ali patriotizam je put ka tome...za razliku od nacionalizma...
ako je baziran isključivo na ljubavi, a bez trunke egoizma o umišljenoj višoj vrednosti sopstvenog naroda...
 
Пошто Срби нису нација него народ, код Срба и онако има само родољубља, ( ако га има). Проблем за српски народ је кад га нема. Дакле, међу Србима никад и није било националиста, у том западном смислу. Само родољубља. Јако мало је било људи међу Србима који нису били српски родољубби, током деветнаестог века. Тек , ето по неки. Можда први међу њима, био је Краљ Милан, који је био први јавни атеиста међу Србима, и први човек који можда није био баш српски родољуб. Нештокасније, Рада Пашић и још неколико сецикеса и државних лопова. Тек много касније, у међуратном периоду, јављају се прва изопачења међу Србима. Пре свега у виду комниста. После другог светског рата, српско родољубље практично нестаје, под гвозденим ударцима кроатокомунизма. Малим делом, међу Србе се родољубље ипак некако враћа. Почело је скромно , тамо од 1988, па на даље. Родољубље се вратило само делимично. Остаје да га повратимо до краја. А уједно, то је једина гаранција опстанка нашег народа. Без родољубља, и онако ништа на свету не може да се уради у земљи, а да буде добро.
 
Ako govorimo o onome što danas nacionalizam jeste, a što svakako puno odudara od Herderovog poimanja nacionalizma i nema veze sa njim (baš kao što ni današnji liberalizam nema veze sa onim iz 19. veka) nacionalista se nikad ne oslanja na razum , on je duboko nesvesno biće,vođeno primitivnim animalnim motivima... pripadnost čoporu, moć, teritorija.
Nije bitno o kojoj varijanti nacionalizma je reč.... da li fašističkoj, klerikalnoj , romantičarsko-mitomanskoj , radikalsko- udbaškoj ili navodno kulturnoj varijanti nacionalizma... poput one koju zastupa Milo Lompar.. ili nekoj desetoj, suština je ista, kako kod onih koji otvoreno ispoljavaju šovinizam ili rasizam, tako i kod onih koji tvrde da su oni samo nacionalisti, ali da nisu šovinisti. Nacionalista je uvek duboko nesvestan, iracionalan, zaslepljen, obmanut svojim egom, ostrašćen i po pravilu licemeran, sa dvostrukim aršinima za svoje i tuđe. Svaki nacionalista po pravilu umanjuje, negira , opravdava ,relativizuje ili ignoriše zločine koji su pripadnici njegovog naroda učinili, dok ističe i uveličava tuđe.
Nacionalizam, reče Kiš, jeste ideologija banalnosti, najbanalnija ideologija . Međutim danas nacionalizam i ne funkcioniše kao ideologija sama za sebe, već isključivo kao sredstvo krupnog kapitala i spoljašnjeg faktora, ili kao unutrašnje sredstvo vlasti za kontrolu biračkog tela... i kao paravan za pljačku, lopovluk i izdaju. Ako je neko i Srbiju i druge države u okruženju doveo u kolonijalni položaj, to su nacionalisti. Ako je neko krao i u Srbiji i BiH i u Hrvatskoj... to su nacionalisti. Ali na stranu nacionalistički političari koji svesno manipulišu nacionalizmom i osetljivim temama, ako uzmemo u obzir obzir i one druge , pa i obićne ljude koji su inficirani nacionalizmom, kod njih uvek u pozadini kao motiv leži volja za moć nad drugim, često nesvesna ili potisnuta.

Ne sporim u principu da je nacionalizam na neki način prevaziđena ideologija (koja pripada vremenu kada su se formirale nacionalne države i bilo je potrebno stvoriti ideologiju kohezije), ali ne treba ignorisati činjenicu da su nacionalne države i dalje primarna forma putem koje se upravlja pravno-bezbednosnim aparatom na nekoj teritoriji, te da je za održanje stabilnosti te forme neophodna i nekakva forma ideologije koja nije u suprotnosti sa sve snažnijim globalističkim tendencijama koje donosi međunarodna saradnja i razvoj tehnologije.

Evropska unija je živ primer političke organizacije koja, uprkos svom trudu unutar nje da se stvori kohezija, i dalje ostaje blokirana raznim nacionalizmima naroda koji nisu spremni da se lako odriču suvereniteta nakon što su ga krvavo zaradili vekovnim konfliktima. U praksi ipak vidimo da velike imperije kao što su SAD i Kina sve više i više ostavljaju Evropu u prašini, i da u budućnosti nacionalne države neće biti koristan oblik organizovanja za male narode. Već sad im ne preostaje ništa drugo nego da probaju da sarađuju da ne bi postali ekonomski i tehnološki robovi druge dve imperije.

Dakle, treba pronaći neku nacionalnu ideologiju koja će ovim narodima dozvoliti da sačuvaju identitet, ali da u isto vreme budu deo nekih neizbežno širih političkih koalicija. Neka federalna forma EU koja neće zadirati u kulturno-identitetske obrasce naroda, ali koja će biti dovoljno integrisana da donese ekonomske i bezbednosne benefite.
 
:mazipsa:
Jeste
Ne sporim u principu da je nacionalizam na neki način prevaziđena ideologija (koja pripada vremenu kada su se formirale nacionalne države i bilo je potrebno stvoriti ideologiju kohezije), ali ne treba ignorisati činjenicu da su nacionalne države i dalje primarna forma putem koje se upravlja pravno-bezbednosnim aparatom na nekoj teritoriji, te da je za održanje stabilnosti te forme neophodna i nekakva forma ideologije koja nije u suprotnosti sa sve snažnijim globalističkim tendencijama koje donosi međunarodna saradnja i razvoj tehnologije.

Evropska unija je živ primer političke organizacije koja, uprkos svom trudu unutar nje da se stvori kohezija, i dalje ostaje blokirana raznim nacionalizmima naroda koji nisu spremni da se lako odriču suvereniteta nakon što su ga krvavo zaradili vekovnim konfliktima. U praksi ipak vidimo da velike imperije kao što su SAD i Kina sve više i više ostavljaju Evropu u prašini, i da u budućnosti nacionalne države neće biti koristan oblik organizovanja za male narode. Već sad im ne preostaje ništa drugo nego da probaju da sarađuju da ne bi postali ekonomski i tehnološki robovi druge dve imperije.

Dakle, treba pronaći neku nacionalnu ideologiju koja će ovim narodima dozvoliti da sačuvaju identitet, ali da u isto vreme budu deo nekih neizbežno širih političkih koalicija. Neka federalna forma EU koja neće zadirati u kulturno-identitetske obrasce naroda, ali koja će biti dovoljno integrisana da donese ekonomske i bezbednosne benefite.
Netoćno
 
ok, ali patriotizam je put ka tome...za razliku od nacionalizma...
nema se potrebe ljubiti država. država obuhvata zajedničke poslove jedne zajednice.
ako je baziran isključivo na ljubavi, a bez trunke egoizma o umišljenoj višoj vrednosti sopstvenog naroda...
ljubav prema birokratiji je nonsens. potreba za vlasitom birokratijom proističe iz još veće otudjenosti okupatorske.

jedino veća otudjenost okupatorske birokratije opravdava patritizam prema domaćoj.

modernoj srpskoj državi nedostaju neposredni izbori i neposredna smenivost narodne porote u sobranju. te mehanizam izbora menedžmenta države.
 
nema se potrebe ljubiti država. država obuhvata zajedničke poslove jedne zajednice.

ljubav prema birokratiji je nonsens. potreba za vlasitom birokratijom proističe iz još veće otudjenosti okupatorske.

to bi bilo jedino to po meni opravdava patritizam. modernoj srpskoj državi nedostaju neposredni izbori i neposredna smenivost narodne porote u sobranju. te mehanizam izbora menedžmenta.
imamo drugačije definicije patriotizma...uglavnom slažemo se da je dobro ako je bazirano na ljubavi, zlo ako je bazirano na gordosti tj. potrebi za višom vrednošću...što se više oslobodimo egoizma, moći ćemo utoliko bolje da uredimo svoju državu
 
Nemoguće je osloboditi se egoizma nažalos,bar za wećinu ljoodi
lako je u suštini...prihvatiš da je svaka duša jednako vredna emanacija Boga...nije svaka imala okolnosti i interesovanja koje bi joj omogućile da se jednako razvije...mnogi su zarobljeni u idolatriji bilo političara, bilo religioznih figura, bilo ideologija, bilo muzičkih i drugih zvezda, bilo potrošačkog društva...
 
imamo drugačije definicije patriotizma...uglavnom slažemo se da je dobro ako je bazirano na ljubavi, zlo ako je bazirano na gordosti tj. potrebi za višom vrednošću...kad se oslobodimo egoizma, moći ćemo mnogo bolje da uredimo svoju državu
vlast je je nužno zlo. upravljanje uredjenjem. dakle potreba sistema a ne pojedinca.

čovek se ne može osloboditi egoizma jer on njegova centripetalna sila (psihofizička).

porodica i deca su pomažu ćoveku da vlastiti egoizam istinski stave u drugi plan. verska doslednost ima sličnu učinkovitost.

struka i vlast hrane egoizam iznad granice ljudskog obličja. ljudi jurivši karijeru i poziciju uglavnom promaše ceo fudbal.
 

Back
Top