Komunisti su u aprilskom ratu pozvali sve članove KP da se prijave kao dobrovoljci u vojskud a brane Jugoslaviju.
A, ti veruješ komunističkoj propagandi, još uvek?
Oni nisu hteli prstom da mrdnu protiv Hitlera, jer je Hitler bio saveznik njihovom voljenom Staljinu. Postoji RTS-ov intervju sa Milovanom Đilasom, gde on lepo objašnjava da su i kako su podržavali Hitlerov 3. rajh.
Što se tiče sastanka Nemaca sa partizanima, to je bilo sasvim normalno kod zaraćenih strana da jednom o nečemu pregovaraju.
Da... Normalno je da zaraćene strane sednu da razgovaraju, ali nije normalno da u svetskom ratu, jedna strana, čija je zemlja okupirana, sedne i dogovara se sa okupatorom o zajedničkoj borbi protiv tadašnjih saveznika.
U istom intervjuu Đilas opisuje kako su on i Vlatko Velebit išli u ZG (nemačkim avionom u sred "ofanzive" na Neretvi), i u nemačkoj komandi sa nekim feldmaršalom dogovorili (po Titovom nalogu) da će, u slučaju iskrcavanja saveznika na jadransku obalu, partizani u potpunosti preći na stranu Nemaca, a protiv saveznika. Uslov je bio da se ukine NDH i obnovi Jugoslavija, u kojoj bi komunisti vladali.
Zašto je Tito bio spreman na ovakav salto mortale? Kako objašnjava drug Đido, iz istog razloga iz koga je požurio da uvede Crvenu armiju u Jugoslaviju, i zbog koga je pogubno forsirao Sremski front, kako bi Nemci što pre izašli iz Jugoslavije, da ne bi saveznici (Englezi i Ameri) ušli u zemlju, razbijajući nemačke jedinice.
Tito je strahovao da će, ako uđu saveznici, oni uspostaviti staru vlast, vratiti kralja, i voditi računa dok se situacija u zemlji ne stabilizuje.
Čega se to Tito plašio ili bolje, čega je bio svestan? Bio je svestan da na poštenim demokratskim izborima on i komunisti nemaju šanse. A, zašto? Pa, zato što je činjenica da oni u tom ratu i nisu bili takvi "spartanci" kakvim su se kasnije prikazivali u Bulajićevim filmovima.
Činjenica je da su i jedni i drugi, i četnici i partizani, bili jedni obični pilićari, koji Nemačkoj armadi nisu naneli nikakve ozbiljnije gubitke, i koji nisu poduzeli nijednu ozbiljniju ofanzivu protiv okupatora. Tukli su se međusobno; tukli su se sa ustašama, ali su od Nemaca zentali, i to je prava istina.
Jedino što se može izdvojiti kao važnija akcija (četnička), to je dizanje vozova sa gorivom u vazduh, koji su išli za Solun, i koje bi se dalje prebacivalo brodovima u Tripoli, što je Romela stavilo u nezgodan položaj, tenkovi i kamioni mu stali, i on je izgubio bitku kod El Alamejna, što je bila prva prekretnica WW2.
Sve ostalo su fantazije u stilu "Otpisanih".