Na Subotičkim obalama

LastDay

Leptirica
Poruka
5.575
Stara Subotica, pogotovo njena velika periferija, imala je izobilje lepih krajolika.
/ pejzaži u kojima su se igrali Pipi Duga Čarapa ili Tom Sojer.
Šumarci, brežuljci, malo jezero ili stare tarabe…

Izvor:
https://gradsubotica.co.rs/na-subotickim-obalama/






Još do pre nekoliko decenija, Suboticu su okruživali ritovi i kanali iz kojih su kreketale žabe, tako da se čuje skoro do Gradske kuće.

bara-u-kireskoj.jpg


Jezerce na mestu današnjeg kružnog toka na kraju Kireške ulice i Partizanskih baza , krajem šezdesetih (u pozadini se vidi Teslino naselje)





Jezero i park kod Zorke
 
Srednjovekovna utvrda koja je podignuta u jednom močvarnom predelu, upravo zbog toga da oteža pristup osvajačima, bila je središte oko koga je vremenom počelo da se širi naselje koje danas zovemo Subotica
. Iza stare Gradske kuće nekada je bila riblja pijaca. Tu se prodavala riba iz jezera Palić i Ludaš, ali i iz ovih malih jezera – bara i potoka.
Riba je bila mnogo prisutnija na trpezi jer je bila hranjljiva a oskudica u svemu pa i u hrani večita.





Poslednjih decenija dvadesetog veka, vodotokovi su zarobljeni u kolektore i sprovedeni u Palić a bare i kanali su ostali na rubovima grada.
Tamo se odlazilo biciklima po rogoz, na pecanje malih ribica ili u potragu za kakvom pustolovinom.
Nekada je i obični letnji pljusak mogao da stvori uslove za veliko zezanje, kada bi napravio velike bare u brojnim neasfaltiranim ulicama Subotice.





Bara uz Bajsku prugu, preko puta Zorke, zimi je bila klizalište




Klizanje na Šandorskoj bari

Pre Prozivke, na prostoru današnje promenade, proticala je rečica Vok.
Dolazak civilizacije najavio je otpad koji je počeo da teče njome, kako se širila kanalizaciona mreža priključena na ovaj vodotok.

Neminovno je bilo da razvoj grada potisne ovakvu idilu pored bara i kanala.
Moderni urbanizam je predvideo parkove, igrališta, bazene…

Međutim, od dolaska 21. veka,u gradu se zidaju zgrade u kojima niko ne predviđa ničije detinjstvo.
Iz zgrade se izlazi pravo na put a i to malo ulice su zakrčili parkirani automobili.
Parkovi, travnjaci i zelenilo, a pogotovo golubarnici, fudbal ili puštanje zmajeva, u takvim nastambama mogu da se dožive eventualno na kompjuterskim igricama.








 

Reka ispod grada​


Nekada je tu postojala i rečica.
Ulivala se u Palić, i preko nje su još u 19. veku hteli graditi mostove.

Sada je to mrtva reka ispod grada.
mlaka

Ovaj vodotok i sada postoji,ide levom stranom Štrosmajerove ulice , gde je nekada i bio na površini.
Dalje Prvomajskom i preko parka na prozivci do Bajnatske,ali je to stavljeno u cevi za kanalizaciju
,a od Bajnatske ulice ide kao otvoreni kanal,pored deponije,pa sve do precistaca,.
To više nije reka i nije čista voda.
To je sva prljavstina iz uzeg centra grada…
 
Grupa umetnika i arhitekata je otišla najdalje .
.U svoj nostalgiji za davno nestaloj i zatrpanoj reci Vok koja je prolazila kroz Štrosmajerovu, jednu od najlepših ulica grada.
kreirajući svako po jedan most na davno zatrpanoj rečici.
Venecija u srcu Subotice . Jedan od njih, arh. Ante Rudinski, sve je to nazvao – fatamorganom.
Sve je bilo samo sanjarenje....

Slika


Rad od slame
 
Srednjovekovna utvrda koja je podignuta u jednom močvarnom predelu, upravo zbog toga da oteža pristup osvajačima, bila je središte oko koga je vremenom počelo da se širi naselje koje danas zovemo Subotica
. Iza stare Gradske kuće nekada je bila riblja pijaca. Tu se prodavala riba iz jezera Palić i Ludaš, ali i iz ovih malih jezera – bara i potoka.
Riba je bila mnogo prisutnija na trpezi jer je bila hranjljiva a oskudica u svemu pa i u hrani večita.





Poslednjih decenija dvadesetog veka, vodotokovi su zarobljeni u kolektore i sprovedeni u Palić a bare i kanali su ostali na rubovima grada.
Tamo se odlazilo biciklima po rogoz, na pecanje malih ribica ili u potragu za kakvom pustolovinom.
Nekada je i obični letnji pljusak mogao da stvori uslove za veliko zezanje, kada bi napravio velike bare u brojnim neasfaltiranim ulicama Subotice.





Bara uz Bajsku prugu, preko puta Zorke, zimi je bila klizalište




Klizanje na Šandorskoj bari

Pre Prozivke, na prostoru današnje promenade, proticala je rečica Vok.
Dolazak civilizacije najavio je otpad koji je počeo da teče njome, kako se širila kanalizaciona mreža priključena na ovaj vodotok.

Neminovno je bilo da razvoj grada potisne ovakvu idilu pored bara i kanala.
Moderni urbanizam je predvideo parkove, igrališta, bazene…

Međutim, od dolaska 21. veka,u gradu se zidaju zgrade u kojima niko ne predviđa ničije detinjstvo.
Iz zgrade se izlazi pravo na put a i to malo ulice su zakrčili parkirani automobili.
Parkovi, travnjaci i zelenilo, a pogotovo golubarnici, fudbal ili puštanje zmajeva, u takvim nastambama mogu da se dožive eventualno na kompjuterskim igricama.








Новоградња је нешто најгоре. Стари блокови пуни дрвећа и зелениша као например онај у ком ја живим су идеални и детињство проведено у њему никад не бих мењао!
 
Новоградња је нешто најгоре. Стари блокови пуни дрвећа и зелениша као например онај у ком ја живим су идеални и детињство проведено у њему никад не бих мењао!
Nekad se gradilo humanije, a danas je bitka za svaki kvadrat.
 
Grupa umetnika i arhitekata je otišla najdalje .
.U svoj nostalgiji za davno nestaloj i zatrpanoj reci Vok koja je prolazila kroz Štrosmajerovu, jednu od najlepših ulica grada.
kreirajući svako po jedan most na davno zatrpanoj rečici.
Venecija u srcu Subotice . Jedan od njih, arh. Ante Rudinski, sve je to nazvao – fatamorganom.
Sve je bilo samo sanjarenje....

Slika


Rad od slame
Prelepo...

Subotica je rodni grad moje mame... Tačnije - Palić...
Imam dve divne sestre od tetke u Subotici...

Živele su u ulici koja je bila popločana žutim kockama...
Dopadalo mi se uvek što su svi govorili i srpski i mađarski jezik - kao maternji...

Divna nostalgična tema...
Zamišljam moju mamu na tim crno-belim fotografijama... na klizalištu... :aha:
 

Back
Top