Neprilagođena
Leptirica
- Poruka
- 89.326
Vasko Popa (Grebenac, 29. jun 1922 — Beograd, 5. januar 1991)
je bio jedan od najpoznatijih pesnika na srpskom jeziku, akademik.
https://www.prelepapoezija.com/vasko-popa-biografija/
https://impulsportal.net/index.php/...or-zivota-na-nebu-tvojih-reci-sunce-ne-zalazi
https://belgradeguidedtours.com/sr/vasko-i-hasa/
Rođen je 29. juna 1922. u Grebencu kod Bele Crkve.
Po etničkom poreklu je bio Rumun. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vršcu.
Posle toga upisao je Filozofski fakultet u Beogradu. Studije nastavlja u Bukureštu i Beču.
Za vreme Drugog svetskog rata bio je zatvoren u nemačkom koncentracionom logoru u Zrenjaninu
Nakon završetka rata diplomirao je na romanskoj grupi Filozofskog fakulteta u Beogradu, 1949. godine.
Prve pesme objavljuje u listovima „Književne novine“ i „Borba“.
Njegova prva zbirka pesama „Kora“ (1953) uz „87 pesama“ Miodraga Pavlovića smatra se početkom srpske posleratne moderne poezije.
Ta knjiga je pokrenula rasprave književne javnosti i ostavila veliki uticaj na mlađe naraštaje pesnika
. Posle Kore, Popa je objavio sledeće zbirke pesama: „Nepočin polje“ (1956), „Sporedno nebo“ (1968), „Uspravna zemlja“ (1972), „Vučja so“ (1975),
„Kuća nasred druma“ (1975), „Živo meso“ (1975), „Rez“ (1981) kao i ciklus pesama „Mala kutija“ (1984),
deo buduće zbirke „Gvozdeni sad“ koju nikad nije dovršio.
Od 1954. do 1979. godine radio je kao urednik u izdavačkoj kući Nolit u Beogradu.
Popa je stvorio poseban pesnički jezik moderne srpske poezije.
Vasko Popa je jedan od najprevođenijih jugoslovenskih pesnika, a i sam je prevodio sa francuskog jezika.
U Vršcu, 29. maja 1972. godine osnovao je Književnu opštinu Vršac (KOV) i pokrenuo neobičnu biblioteku na dopisnicama, nazvanu „Slobodno lišće“.
Iste godine izabran je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti.
Jedan je od osnivača Vojvođanske akademije nauka i umetnosti u Novom Sadu.
Umro je u Beogradu 5. januara 1991. godine i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju
je bio jedan od najpoznatijih pesnika na srpskom jeziku, akademik.
https://www.prelepapoezija.com/vasko-popa-biografija/
https://impulsportal.net/index.php/...or-zivota-na-nebu-tvojih-reci-sunce-ne-zalazi
https://belgradeguidedtours.com/sr/vasko-i-hasa/
Rođen je 29. juna 1922. u Grebencu kod Bele Crkve.
Po etničkom poreklu je bio Rumun. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vršcu.
Posle toga upisao je Filozofski fakultet u Beogradu. Studije nastavlja u Bukureštu i Beču.
Za vreme Drugog svetskog rata bio je zatvoren u nemačkom koncentracionom logoru u Zrenjaninu
Nakon završetka rata diplomirao je na romanskoj grupi Filozofskog fakulteta u Beogradu, 1949. godine.
Prve pesme objavljuje u listovima „Književne novine“ i „Borba“.
Njegova prva zbirka pesama „Kora“ (1953) uz „87 pesama“ Miodraga Pavlovića smatra se početkom srpske posleratne moderne poezije.
Ta knjiga je pokrenula rasprave književne javnosti i ostavila veliki uticaj na mlađe naraštaje pesnika
. Posle Kore, Popa je objavio sledeće zbirke pesama: „Nepočin polje“ (1956), „Sporedno nebo“ (1968), „Uspravna zemlja“ (1972), „Vučja so“ (1975),
„Kuća nasred druma“ (1975), „Živo meso“ (1975), „Rez“ (1981) kao i ciklus pesama „Mala kutija“ (1984),
deo buduće zbirke „Gvozdeni sad“ koju nikad nije dovršio.
Od 1954. do 1979. godine radio je kao urednik u izdavačkoj kući Nolit u Beogradu.
Popa je stvorio poseban pesnički jezik moderne srpske poezije.
Vasko Popa je jedan od najprevođenijih jugoslovenskih pesnika, a i sam je prevodio sa francuskog jezika.
U Vršcu, 29. maja 1972. godine osnovao je Književnu opštinu Vršac (KOV) i pokrenuo neobičnu biblioteku na dopisnicama, nazvanu „Slobodno lišće“.
Iste godine izabran je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti.
Jedan je od osnivača Vojvođanske akademije nauka i umetnosti u Novom Sadu.
Umro je u Beogradu 5. januara 1991. godine i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju