На који начин се носите са психолошким последицама "99.?

  • Začetnik teme Začetnik teme Zauz
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Zauz

Buduća legenda
VIP
Poruka
45.099
Бомбардовање се десило и прошло а остале су трансгенерацијске трауме,такође језива подсећања сваке године свих седамдесет осам дана на оно што се догодило.На који начин сте преживели цело бомбардовање у психичком смислу и на који начин се до данас носите са психичким последицама истог?
 
Никад се нисам осећао тако добро као за време бомбардовања, све је некако било лепше и смисленије.
Механизам самоодбране да се преживи ужас који се дешавао свуда на то мислиш?
 
Za razliku od vecine koji su visili po zurkama i tulumima ja i dosta ljudi je visilo i spavalo sa pacovima od kojih macke bezale ,tako uglavnom smo bili okupirani prezivljavanjem i zasedama terorista ili da nam ne napipaju lokaciji gde smo.
gledali shiptarske kanale za zabavu jedino.prikacimo neki tv na akumulator i veselje.svaki dan bila albanka sa vezbama za telo i opustanje na tv.pravo opustanje bilo.eto samo da nije onih poginulih i ranjenih kao zurka koje su ovi posrbiji pravili....
 
gloopo je reci jer ima ljudi koji su stradali ali isto kao i kad nije bilo bombardovanja.

cak su i racuni za komunalije redovno stigli u sanducice :D

gloopo je reci jer ima ljudi koji su stradali ali isto kao i kad nije bilo bombardovanja.

cak su i racuni za komunalije redovno stigli u sanducice :D
Odgovor ti je bas ono 😑 sta si ti neutralan?😁
 
Pitanje je bilo "na koji se nacin nosite sa psiholoskim posledicama"99...
"Traume" od zurki ,provoda setnjica po praku i gledanja u sanduce za racune se ne racunaju 😑
Ok jasno mi ...dok su neki krvarili gace drugi su tulumarili i uzivali...
Pitanje je vezano za traume u vezi bombardovanja, ne za borbe na prvim linijama, ako se uzme da su bombardovane samo neke lokacije- onda je sasvim logicno da neki nisu stekli nikakve traume, u svakom ratu ljudi pokusavaju da zive koliko-toliko normalno, pogotovo ako nisu zahvaceni ratnim dejstvima.

Drzite se psiholoskog uticaja i posledicama, bez sarkasticnih komentara i loseg humora!
 
Pitanje je vezano za traume u vezi bombardovanja, ne za borbe na prvim linijama, ako se uzme da su bombardovane samo neke lokacije- onda je sasvim logicno da neki nisu stekli nikakve traume, u svakom ratu ljudi pokusavaju da zive koliko-toliko normalno, pogotovo ako nisu zahvaceni ratnim dejstvima.
Tako je isli su po zurkama i tulumima i time se hvale vec godinama.nije prvi put da cujem ovo...
Samo kazem eto cime se hvale...sta reci.
 
Tako je isli su po zurkama i tulumima i time se hvale vec godinama.nije prvi put da cujem ovo...
Samo kazem eto cime se hvale...sta reci.
Mislis da bi bilo bolje da deca nisu igrali fudbal i kosarku, a omladina da nije pravila zurke?
Ponavljam normalna pojava, i sad imaju zurke u Kijevu i Moskvi, kao i drugim ratovima, i partizani su u pozadini udarali kozaracko kolo itd i to je zapravo korisno, jer psihicki olaksava stvari.
 
Mislis da bi bilo bolje da deca nisu igrali fudbal i kosarku, a omladina da nije pravila zurke?
Ponavljam normalna pojava, i sad imaju zurke u Kijevu i Moskvi, kao i drugim ratovima, i partizani su u pozadini udarali kozaracko kolo itd i to je zapravo korisno, jer psihicki olaksava stvari.
Naravno doza normalnosti pa makar u tim sitnim stvarima je neophodna.i mi smo igrali basket,fudbal karte slusali muziku kada smo mogli.
gadno je sto nam sada ovi koji nista nisu osetili pricaju da je sve bilo ok...nadam se da razumes...
 
Naravno doza normalnosti pa makar u tim sitnim stvarima je neophodna.i mi smo igrali basket,fudbal karte slusali muziku kada smo mogli.
gadno je sto nam sada ovi koji nista nisu osetili pricaju da je sve bilo ok...nadam se da razumes...

Па нисмо сви могли да будемо негде на положају, ја у то време још нисам био ни одслужио војни рок, мада бих волео да јесам, али знам да нису примали добровољце. Немања Шаровић ми је причао да се био пријавио у војном одсеку као добровољац, а они му одговорили да им добровољци нису потребни и послали га назад кући. Зато што је то био договорен рат који је требало да изгубимо, НАТО нас је редовно обавештавао који циљеви ће бити гађани. Али ви који сте били на првој линији, ви одлично знате колико је важно сачувати добар дух у тешким тренуцима, а не дрхтати од страха и цмиздрети и траумирати се.
 
Па нисмо сви могли да будемо негде на положају, ја у то време још нисам био ни одслужио војни рок, мада бих волео да јесам, али знам да нису примали добровољце. Немања Шаровић ми је причао да се био пријавио у војном одсеку као добровољац, а они му одговорили да им добровољци нису потребни и послали га назад кући. Зато што је то био договорен рат који је требало да изгубимо, НАТО нас је редовно обавештавао који циљеви ће бити гађани. Али ви који сте били на првој линији, ви одлично знате колико је важно сачувати добар дух у тешким тренуцима, а не дрхтати од страха и цмиздрети и траумирати се.
Normalno.koji sarovic?nisam u toku.kakvo crno drhtanje od straha😁 u najtezim momentima uvek se nasao neko da nas nasmeje.crni humor 🤣.traume dolaze posle kada se prasina slegne...
 
Па нисмо сви могли да будемо негде на положају, ја у то време још нисам био ни одслужио војни рок, мада бих волео да јесам, али знам да нису примали добровољце.
normalno i bolje sto je tako bilo.
Primali su dobrovoljce u odredjene jedinice ali sa ratnim iskustvom od pre.to su bile pa vise paravojne jedinice.ja nisam bio dobrovoljac a nisam ni redovni bio.
 
Inace da se vratim na samu temu.posledicama tih desavanja.
U zavisnosti od vrste i nacin
a ucestvovanja ima razlicitih posledica.civili koji su se krili po podrumima ili gledali u nebo u strahu isto imaju neku vrstu posledica.bilo je naravno i onih sto nisu previse brinuli jer jednostavno njihove lokacije nisu bile bitne.nazalost to su mislili i oni kod varvarinskog mosta ili aleksinac i surdulica cini mi se.strasne ljudske tragedije.
Ja sam recimo imao vise puta dodirnih tacaka sa civilima uglavnom shiptarskih.jezivo.majke placu vode sitnu decu.deda stavio babu od 150 kg u kolica za malter i gura je prolazi pored nas i prica nesto u strahu dok mu oci preklinju.civili stradaju najvise.oni sigurno imaju posledice.
secam se slucaja kada su par zena sa sitnom decom pobegle i sakrile se nesto kod nas u podzemnu zemunicu.rano jutro bilo i napipali nas bili oni gore i pogodili neku opremu.nebitno.cela desetina nasih zdravih,mladih jakih i 3,4 zene sa sitnom decom.ona deca placu neke zene placu svi nas gledaju kao da imamo carobni stapic da prekinemo to.kao po komandi a bili smo pod stresom isto ostavljamo oruzje i uzimamo malteno svako po dete da se igra sa njim.jedna mala,musava mislim da nije imala vise od 3,4 godine me zagrlila ko kljestima 🙄.kaze "gimi" ja kroz osmeh "grmi ,grmi"jos malo ne brini nista proci ce 😁 njena majka me gleda sa zahvalnoscu a jos jedna malo starija drzi majku za ruke.onda drugar nasao napolitanke i svoj deci podelio.ovu majku posle njena majka jedva odvojila od mene.
Posledice...supruga te zene i oca te dece su ubili siptarski teroristi par meseci nakon naseg povlacenja...
 
civili koji su se krili po podrumima ili gledali u nebo u strahu isto imaju neku vrstu posledica.bilo je naravno i onih sto nisu previse brinuli jer jednostavno njihove lokacije nisu bile bitne
Rekao bih da sve zavisi od vise faktora, meni se cini da je najgore kada zavlada panika, tad se ljudi naprosto izbezume- mislim da tu propagandne price igraju veliku ulogu, umesto da objasne kako i sta ljudima onih ih isprepadaju i onda se ovi pocnu ponasati iracionalno.
 
Rekao bih da sve zavisi od vise faktora, meni se cini da je najgore kada zavlada panika, tad se ljudi naprosto izbezume- mislim da tu propagandne price igraju veliku ulogu, umesto da objasne kako i sta ljudima onih ih isprepadaju i onda se ovi pocnu ponasati iracionalno.
Istina.panika je isto opasna.histerija i panika.znam osobe koje su panicile sve vreme u relativnoj sigurnosti i onda se iznapijaju dobiju napad hrabrosti i prave probleme.
najbolje je ako je u blizini neka mirna stalozena osoba da smiruje situaciju.
Ima i jos dugorocnije posledice.one se obicno manifestuju par meseci posle tih tenzija i mogu da traju dugo ili se nikada ne rese.puno ljudi se jednostavno ubije mnogima propadnu brakovi porodice a mnogi koji nisu mogli da se uklope su poceli da rade nesto sto nije zakonito.
Svaka cast onima koji nisu imali bas nikakve posledice.sve to te nekako promeni posebno ako traje godinama.
 
Svaka cast onima koji nisu imali bas nikakve posledice.sve to te nekako promeni posebno ako traje godinama.
Opet radi se o mnogo razlicitih faktora koji su uticali na traume- ali dosta toga, zavisi od same licnosti, odgoja, karaktera i moralnih principa osobe- neke stvari nekom padaju teze, a nekom lakse- studije posle 2 svetskog rata subpokazale da su se SS likvidatori lakse i brze oporavili nego preziveli logorasi,
a jos jedan bitan faktor je na koji nacin je traumatizovana osoba pokusala prebroditi traume- a cini mi se da je akohol najgora opcija, pogotovo s izlivima agresije- tu je bilo mnogo tragicnih ishoda.
Neki pak su se lakse izborili, ili barem tako deluje- posto nikad ne znamo sta se krije isopd haube (tj iza lobanje).
 
Opet radi se o mnogo razlicitih faktora koji su uticali na traume- ali dosta toga, zavisi od same licnosti, odgoja, karaktera i moralnih principa osobe- neke stvari nekom padaju teze, a nekom lakse- studije posle 2 svetskog rata subpokazale da su se SS likvidatori lakse i brze oporavili nego preziveli logorasi,
a jos jedan bitan faktor je na koji nacin je traumatizovana osoba pokusala prebroditi traume- a cini mi se da je akohol najgora opcija, pogotovo s izlivima agresije- tu je bilo mnogo tragicnih ishoda.
Neki pak su se lakse izborili, ili barem tako deluje- posto nikad ne znamo sta se krije isopd haube (tj iza lobanje).
jesi se sretao sa nekim ko je imao ptsp?
posto je tema psiholoske posledice.
 
znao sam coveka bio snajper u hrvatsko,bosni i to u vrlo gadnoj jedinici.on recimo se nista nije promenio.mozak mu funcionise fenomenalno.samo sto je stvari koje je doziveo napravilo pravu zivotinju od njega.on je i pre bio gadan danas je jos gadniji.nesto kao tvoj primer sa ss strazarima.to je 100%posto tacno sto si napisao.
Kada normalna osoba upadne u nenormalne situacije je nesto drugo.posledice su i te kako vidljive
 
Posle 1993. ta 1999.godina bila mi je najteža ( ali je tugu malo potisnulo rođenje mog sestrića ).

U sredu smo bombardovani, bila sam, jako jako uplašena. Sledećeg dana sam otišla na posao kako bi potpisala i dobila "Ratno " rešenje.

Tokom sledećih dana strah je samo umanjen.

Dolazili smo na posao svaki drugi dan, tokom svih 78 dana bombardovanja. Kada nisam bila u opštini, dežurala sam u mojoj mesnoj zajednici.

Na poslu smi imali radnika obezbeđenja koji se jako plašio za sve nas. Naređenje je bilo da, čim čujemo sirenu za vazdušnu opasnost, moramo da izađemo napolje.

Kada bi video da gnjavimo dok se spremamo da izađemo iz zgrade, on nas je bukvalno iznosio iz zgrade. Najozbiljnije, iznosio nas je, gunđao na nas što gnjavimo. On sam se jako plašio, prenosio je i svoj strah na nas.

Na početku smo stajali ispred opštine, a kasnije išli u jednu kafanu, blizu opštine.

Da, osetila sam psihološke posledice bombardovanja i posle bombardovanja sam osećala strah i spavala sa upaljenom lampom na noćnom stočiću.


Odlično se sećam svih tih dana i nikada, baš nikada neću zaboraviti Milicu Rakić i svu poginulu decu, poginule radnike RTS-a, poginule u Grdeličkoj klisuri, na pijaci u Nišu, na Varvarinskom mostu...
 

Back
Top