Na decu ne treba da vičete, već da im šapućete - tiho govorite

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
388.420
otac-vikanje-dete.jpg


Podizanje dece ume da bude neverovatno stresno, pa vikanje kao reakcija, izazvana nervozom, deluje sasvim prirodno i opravdano.
Iako ono predstavlja jednu od ustaljenijih metoda vaspitanja, kojom se detetu uglavnom izriče zabrana ili, posle nekoliko mirnih pokušaja, objašnjava kako treba da se ponaša, vikanje zapravo može da bude veoma kontraproduktivno, pokazale su studije.Ovakav način ophođenja prema detetu, može da izazove u njemu otpor, nepoverenje pa i strah, te na brojne negativne načine da utiče na razvoj i kasnije ponašanje.

Tia Slajtman, savetnica za roditelje i urednica sajta “Tia Slightman Parenting Solutions”, aktivna na društvenoj mreži Tik Tok, kaže da vikanje na decu podiže nivo kortizola, hormona stresa, kod deteta.Kako stres može da blokira pojedine moždane funkcije, velika je verovatnoća da vas deca u tim momentima uopšte ne čuju. Deca su uplašena vašim visokim tonom, a buka je jedino što zaista čuju, dok se reči i poenta potpuno gube.

Takođe, nije retka situacija da se deca usprotive roditeljima, uglavnom na isti način.
Takvo ponašanje može da učini i da se dete otuđi od vas i zatvori u sebe, odnosno da izgubi poverenje, što vam može predstavljati veliki problem u kasnijem odrastanju. Umesto toga, Tia preporučuje da svojoj deci šapućete. Vaš nizak ton, učiniće ih radoznalim za ono što imate da kažete.

https://objektiv.rs/vest/949608/sav...icete-vec-da-im-sapucete-evo-zbog-cega-video/
 
Vika i dreka ne vode ničemu. Dete u nama vidi zaštitnika. Nekoga kome se može poveriti, na koga se može osloniti. Da, deca prave greške, kao što smo ih i mi pravili i kao što ih i dalje pravimo. Onog momenta kada počnemo da vičemo i da ih kažnjavamo (a da deca ne razumeju zašto su kažnjena), odbiće da nam se povere jer znaju šta sledi.
 
Трудим се да будем смирен и сталожен, да разговарам са трогодишњим ћеркицом, али има ситуација кад пукнем. Јбг, људски је. После ми буде жао, али шта да се ради. Верујем да и тај начин комуникације са дететом има своју педагошку страну. Ни у животу није све лале-миле. Треба деца и то да науче...
 
Na koji način dete može da nauči (a MORA, jer ako ne nauči - nije socijalizovano) gde su njegove granice, gde su granice roditelja,
gde su granice normalnog ponašanja u okviru kojih je dete slobodno? Šaputanjem? Pa nije roditelj robot koji se tiltovao na šaputanje!
Dete do 4 godine treba spasavati non stop da ne pogine, da ne nastrada... Šaputanjem? U kasnijim godinama, razgovori i iskrenost koju dete može da razume i podnese... autoritet roditelj mora da sačuva, kao što ljubav i poverenje mora da postoji kao stub odnosa...

Ovo je najteži zadatak čovekov, na kom se najlakše oklizne... Biti roditelj znači izvaspitati da dete postane kvalitetan čovek, ali označava i rast roditelja koji raste u roditelja sve dece sveta...

Poznajemo svi jednog glumca, ali neću reći njegovo ime... on se, kao mator (65 godina), na jednom sastanku u pozorištu, a kada njegov
predlog nije naišao na razumevanje kod kolega, bacio na pod i počeo da vrišti i nogama da udara, da urala da njegovo mora biti
prihvaćeno... Poznato vam je to? Dečja manipulacija za koju pola veka ranije nije dobio dobre batine, ili kaznu da zapamti....

Znam, u vreme kada je on odrastao bio je u modi "Dr. Spok", amerićki delilac pameti, knjiga koju su gutale balkanske mamice i po savetu autora, pravile se "lude" na sve što dete pogrešno uradi... čitave generacije su kasnije, kada su odrasle, morale same sebe nanovo da vaspitavaju, jer njihov "moderno" ponašanje u svetu bez granica nije naišlo na razumevanje nekih drugih...
 
Poslednja izmena:
Pa, dobro, svako ima vrlo dobar razlog za dreku i viku, ali ne mora sve da se odnosi na neki problem ili hitnu situaciju u kojoj se detetu uz strogost i buku čuva bezbednost.
Družim se dosta sa decom, najviše sa najmlađima, i tu primećujem kolika je razlika u njihovom ponašanju kada su samo sa mnom koja govorim tiho, polako i bez nekog suludog afektiranja, cerekanja, podvriskivanja i dozivanja kao sa planine,
i kada su tu ljudi kojima je urlanje, iznenađivanje deteta i konstantna (odglumljena) ushićenost i uzbuđenost prirodan manir komunikacije sa njima.
Npr., kupila sam svojoj sestričini jednu lutku pre neki dan i dala joj dok smo bile same: ''Ovo je za tebe, mila!'',
i dugo ju je proučavala, zagledala, premetala, okretala i čačkala bez ikakve potrebe da joj pomažem i blebećem: '' z:shock:, ŠTA JE TOOO?! VIDIIII! UUUU, AAAA, BEEE, BAAAA!''. :zcepanje:
Kad sam joj zatrebala, sama mi se obratila da podeli sa mnom utiske i tu smo malo ''razgovarale'', ali mogli su proći sati i sati a da se nismo praktično čule.


E, kad je došlo još par ljudi koji vole buru, haos, dreku i viku, ista ta devojčica je počela da trči svojim nestabilnim koracima s'kraja na kraj sobe, krije se, ne da da se uhvati...
I onda ide: ''Ne to! Žiš! Pazi ovde, pazi onde, jao, okliznićeš se, stoj, zašto plačeš... Au, kako je nemirna, ne može joj se ništa...''

:zroll:
 
Na koji način dete može da nauči (a MORA, jer ako ne nauči - nije socijalizovano) gde su njegove granice, gde su granice roditelja,
gde su granice normalnog ponašanja u okviru kojih je dete slobodno? Šaputanjem? Pa nije roditelj robot koji se tiltovao na šaputanje!
Dete do 4 godine treba spasavati non stop da ne pogine, da ne nastrada... Šaputanjem? U kasnijim godinama, razgovori i iskrenost koju dete može da razume i podnese... autoritet roditelj mora da sačuva, kao što ljubav i poverenje mora da postoji kao stub odnosa...

Ovo je najteži zadatak čovekov, na kom se najlakše oklizne... Biti roditelj znači izvaspitati da dete postane kvalitetan čovek, ali označava i rast roditelja koji raste u roditelja sve dece sveta...

Poznajemo svi jednog glumca, ali neću reći njegovo ime... on se, kao mator (65 godina), na jednom sastanku u pozorištu, a kada njegov
predlog nije naišao na razumevanje kod kolega, bacio na pod i počeo da vrišti i nogama da udara, da urala da njegovo mora biti
prihvaćeno... Poznato vam je to? Dečja manipulacija za koju pola veka ranije nije dobio dobre batine, ili kaznu da zapamti....

Znam, u vreme kada je on odrastao bio je u modi "Dr. Spok", amerićki delilac pameti, knjiga koju su gutale balkanske mamice i po savetu autora, pravile se "lude" na sve što dete pogrešno uradi... čitave generacije su kasnije, kada su odrasle, morale same sebe nanovo da vaspitavaju, jer njihov "moderno" ponašanje u svetu bez granica nije naišlo na razumevanje nekih drugih...
U mnogome se slažem, ali ima jedan štos sa decom.
Kad deca plaču (uzast 2 do 5 godina kad su i najrazdražljiviji) priđeš im i šapneš nešto nerazumljivo.
Oni u tom trenutku utišaju plač, histeriju, i napregnu čulo sluha da shvate šta si rekao/la.
Onda opet nešto promumlaš i ono opet skrene pažnju sa svog plača.
Kad ukapira da ga zezaš, pa kad odluči ponovo da se baci u plač, skreneš mu pažnju na neku pticu, mačku, drvo i zapodeneš priču o tome uz sve najčudnije podatke o pojavi koju treba da prati.
Taj recept sa umirivanjem dece pomaže dok ne odrastu malo i shvate caku.
Posle biraš nove načine zamajavanja.

Probajte ovu taktiku sa malom decom, pali garantovano, iz iskustva govorim.
 
U mnogome se slažem, ali ima jedan štos sa decom.
Kad deca plaču (uzast 2 do 5 godina kad su i najrazdražljiviji) priđeš im i šapneš nešto nerazumljivo.
Oni u tom trenutku utišaju plač, histeriju, i napregnu čulo sluha da shvate šta si rekao/la.
Onda opet nešto promumlaš i ono opet skrene pažnju sa svog plača.
Kad ukapira da ga zezaš, pa kad odluči ponovo da se baci u plač, skreneš mu pažnju na neku pticu, mačku, drvo i zapodeneš priču o tome uz sve najčudnije podatke o pojavi koju treba da prati.
Taj recept sa umirivanjem dece pomaže dok ne odrastu malo i shvate caku.
Posle biraš nove načine zamajavanja.

Probajte ovu taktiku sa malom decom, pali garantovano, iz iskustva govorim.
Prelepo! Nisam znala za taj štos kada su moja deca bila mala... Šteta...
Kada su moji bili razdražljivi, ja sam ih uzela u ruke, mazila i umirila...
:heart2:
 
Prelepo! Nisam znala za taj štos kada su moja deca bila mala... Šteta...
Kada su moji bili razdražljivi, ja sam ih uzela u ruke, mazila i umirila...
:heart2:
A oni tada udare u još veću dreku.:lol:
Takve su bile moje bebe dok im nisam doakala što se vriskanja tiče.
Negde sam pročitala da ti histerični ispadi kod male dece nastaju u periodu kad se razvija nervni sistem i kada deca imaju sukob mogućnosti i želja.
 
A oni tada udare u još veću dreku.:lol:
Takve su bile moje bebe dok im nisam doakala što se vriskanja tiče.
Negde sam pročitala da ti histerični ispadi kod male dece nastaju u periodu kad se razvija nervni sistem i kada deca imaju sukob mogućnosti i želja.
Sada vidim da to nisu identične situacije... moja deca, na moju sreću, nisu imala histerične napade...
pre su plakali ako su premoreni, ili željni utehe...
Inače, viđala sam kada se klinci bacaju na pod u samoposluzi, vrište, traže da im majka kupi ono što žele...
bilo je nekih majki koje nisu obraćale pažnju na to, a opet, druge su utišavale decu i pristajale na njihove želje...
U decu treba ulagati vreme, što se kasnije višestruko dobro vrati...
 
Na koji način dete može da nauči (a MORA, jer ako ne nauči - nije socijalizovano) gde su njegove granice, gde su granice roditelja,
gde su granice normalnog ponašanja u okviru kojih je dete slobodno? Šaputanjem? Pa nije roditelj robot koji se tiltovao na šaputanje!
Dete do 4 godine treba spasavati non stop da ne pogine, da ne nastrada... Šaputanjem? U kasnijim godinama, razgovori i iskrenost koju dete može da razume i podnese... autoritet roditelj mora da sačuva, kao što ljubav i poverenje mora da postoji kao stub odnosa...

Ovo je najteži zadatak čovekov, na kom se najlakše oklizne... Biti roditelj znači izvaspitati da dete postane kvalitetan čovek, ali označava i rast roditelja koji raste u roditelja sve dece sveta...

Poznajemo svi jednog glumca, ali neću reći njegovo ime... on se, kao mator (65 godina), na jednom sastanku u pozorištu, a kada njegov
predlog nije naišao na razumevanje kod kolega, bacio na pod i počeo da vrišti i nogama da udara, da urala da njegovo mora biti
prihvaćeno... Poznato vam je to? Dečja manipulacija za koju pola veka ranije nije dobio dobre batine, ili kaznu da zapamti....

Znam, u vreme kada je on odrastao bio je u modi "Dr. Spok", amerićki delilac pameti, knjiga koju su gutale balkanske mamice i po savetu autora, pravile se "lude" na sve što dete pogrešno uradi... čitave generacije su kasnije, kada su odrasle, morale same sebe nanovo da vaspitavaju, jer njihov "moderno" ponašanje u svetu bez granica nije naišlo na razumevanje nekih drugih...
Браво! :klap:
 
Pogledajte prilog 1078846

Podizanje dece ume da bude neverovatno stresno, pa vikanje kao reakcija, izazvana nervozom, deluje sasvim prirodno i opravdano.
Iako ono predstavlja jednu od ustaljenijih metoda vaspitanja, kojom se detetu uglavnom izriče zabrana ili, posle nekoliko mirnih pokušaja, objašnjava kako treba da se ponaša, vikanje zapravo može da bude veoma kontraproduktivno, pokazale su studije.Ovakav način ophođenja prema detetu, može da izazove u njemu otpor, nepoverenje pa i strah, te na brojne negativne načine da utiče na razvoj i kasnije ponašanje.

Tia Slajtman, savetnica za roditelje i urednica sajta “Tia Slightman Parenting Solutions”, aktivna na društvenoj mreži Tik Tok, kaže da vikanje na decu podiže nivo kortizola, hormona stresa, kod deteta.Kako stres može da blokira pojedine moždane funkcije, velika je verovatnoća da vas deca u tim momentima uopšte ne čuju. Deca su uplašena vašim visokim tonom, a buka je jedino što zaista čuju, dok se reči i poenta potpuno gube.

Takođe, nije retka situacija da se deca usprotive roditeljima, uglavnom na isti način.
Takvo ponašanje može da učini i da se dete otuđi od vas i zatvori u sebe, odnosno da izgubi poverenje, što vam može predstavljati veliki problem u kasnijem odrastanju. Umesto toga, Tia preporučuje da svojoj deci šapućete. Vaš nizak ton, učiniće ih radoznalim za ono što imate da kažete.

https://objektiv.rs/vest/949608/sav...icete-vec-da-im-sapucete-evo-zbog-cega-video/
To je stvarno sasvim u redu,ali dans ima toliko ineraktivne dece,da ih je tesko smiriti recima.Saslusa dete sta mu kazes i mahne glavom da mu je jasno,ali opet tera po svome.
 
Na svaku metodu danas treba da stavimo jednu od tri oznake...
fensi , konzervativno i pedagoski...

Npr konzervativno i fensi metode obuhvataju vikanje obavezno...
Zasto , pa zato sto ako hocete moderan brak, morate znati da upotrebljavate pravilno vikanje....naglasavanje inteziteta vase emocije i koriscenje jacine zvuka za gradaciju ubedljivosti argumenta koji upotrebljavate.

Zapamtite kod fensi modela ne postoji objektivnost u smislu jedna istina za sve, jedna metrika za sve, nego je sve stvar trenutka emocije i medjuodnosa, konteksta...

Samo nesvesna i glupa osoba koristi fensi model po jednostranoseljackom modelu (necu da koristim fashisticku oznaku za jednostranost, nazvanu prema bushmanskom africkom plemenu) a da ga ne uvezba....i da ga ne razlikuje od konzervativnog.

I ne primecujete koliko su znacajne kozervativne vrednosti u svakodnevnom zivotu , ne po dobru , nego po metrici..
Uzmimo npr razliku izmedju pojma vernost i lojalnost....Kod konzervativnog modela vaspitanja dece, razlika ne postoji ,tj nevernost=nelojalnost i to deca dozivljavaju kao tesku traumu kod roditelja koji je neveran ili ima partnera sa strane....
Kod fensi modela metrike, tj modela vaspitanja, deca razlikuju nevernost i nelojalnost pa samim tim nisu ogorcena na roditelja koji ima svoj seksualni zivot i ne vezuju to za lojalnost prema sebi , tj prema deci ili prema drugom roditelju..

A konzervativno vaspitanje donosi prezir ili sukob cak i kad su roditelji razvedeni i ne zive zajedno tj averziju prema svakom partneru roditelja koji nije drugi roditelj.

Ne znam zasto vam uopste ovo pisem, ovo je nebo i zemlja prema trenutnom stanju svesti vecine ljudi u Srbiji , verovatno zato sto mi je zao dece koja vise nisu deca jer ce rasti u ovom okruzenju nego ce biti Srpska cudovista....na neki nacin...
Tek sad mi je jasna ona psiholoska podela americkih psihologa da su svi nenormalni i osteceni samo je pitanje koliko , koja je osnova americke psihologije, a toliko u suprotnosti sa razvojnim decijim psihologijama evroistoka...

U dobroj nameri vam kazem , morate razdvojiti svoj model vaspitanja i bar po oblastima ga oznaciti kao fensi , tj moderan, konzervativan i pedagoski....sigurno necete sve ugurati u istu kategoriju , retki su roditelji koji to mogu i hoce, ali cete bar znati gde sta koristite ili natezete kao vrednosni sistem..

Inace cete imati papazjaniju i kao kod majstora , drzi vodu dok majstori odu , tj spojeno zidarstvo , malo drvo , malo cement, malo plastika, i na kraju niti zvucna izolacija niti toplotna niti cirkulacija samo neki dizajni i ogromni troskovi odrzavanja...Ne zaboravite uz ogromne troskove odrzavanja svaku jedinku je moguce odrzavati sretnom i stabilnom u svojoj radnoj tacki...zivotnom okruzenju.
 
To je stvarno sasvim u redu,ali dans ima toliko ineraktivne dece,da ih je tesko smiriti recima.Saslusa dete sta mu kazes i mahne glavom da mu je jasno,ali opet tera po svome.
Tu je preskocena jedna kratka faza u vaspitanju...ali necu da kritikujem...pisem samo iz svog iskustva, a nemam akreditaciju...znaci teoretisem prakticizmom...
Ne traje dugo, nisam cak siguran da pomaze u licemernom drustvu kao Srpsko pa zato mozda i nije lose imati svojeglavo dete u tom smislu a da zaobidjes formiranje sasvim drugacije istrazivacke svesti kod deteta sto ce mu stetiti u zivotu u Srbiji...ne ako planiras na zapad ili istok, ali u Srbiji ce mu stetiti.

U prevodu jeste smor za roditelja trpeti 8 godina neobuzdanost deteta, ali je to bolja zrtva nego prilagoditi ga standardima i vrednostima koje ne postoje kao dominantne i sutra ce mu donositi stetu i u emotivnom i u prakticnom zivotu.
 
Sada vidim da to nisu identične situacije... moja deca, na moju sreću, nisu imala histerične napade...
pre su plakali ako su premoreni, ili željni utehe...
Inače, viđala sam kada se klinci bacaju na pod u samoposluzi, vrište, traže da im majka kupi ono što žele...
bilo je nekih majki koje nisu obraćale pažnju na to, a opet, druge su utišavale decu i pristajale na njihove želje...
U decu treba ulagati vreme, što se kasnije višestruko dobro vrati...
Pa ne znam, moje ne place nikad. Vise se dere na mene, kad je iznerviram :P
 

Back
Top