Glasnik.
Buduća legenda
- Poruka
- 42.375
Istorija
SVOJIM VJERNIM SLJEDBENICIMA KOD KUĆE U ČEŠKOJ
1415.
Ja, Jan Hus, u nadi, sluga Božji, želim da oni koji žive u Češkoj, koji ljube Gospodina, žive i umru u milosti i konačno dobiju život vječni.
Vi koji ste visokog dostojanstva, vi koji ste bogati i vi koji ste siromašni, svi vi koji ste vjerni i ljubljeni učenici Gospodnji, zaklinjem vas da budete poslušni Bogu, da slavite Njegovu riječ i da se uzdižete slušajući Njegove zapovijedi. Sve vas pozivam da se čvrsto držite božanske riječi, koju sam propovijedao po zakonu i po svjedočanstvu svetih; Zaklinjem vas, ako je tko od vas, bilo na javnim sastancima ili u privatnim razgovorima, čuo bilo koju riječ od mene, ili pročitao bilo koji moj spis protivan istini Božjoj, neka se ne veže za takvo što, iako mi je savjest čista u vezi s tim što sam rekao ili napisao bilo što od toga na šta se pozivam.
Pozivam vas, ako ste primijetili što banalno sa strane, bilo u mojim propovijedima ili mojim spisima, da me u tome ne nasljedujete, nego da se molite Bogu da mi oprosti lakomislenost; Potičem vas da volite svećenike dobrog morala i da poštujete prije svega one koji se trude širiti Božju riječ; Zaklinjem vas da se čuvate lukavih ljudi, osobito bezbožnih svećenika, za koje je Gospodin rekao da su izvana odjeveni u ovčju kožu, a iznutra su vuci grabljivi; Pozivam moćnike da postupaju ljubazno sa svojim ubogim slugama i da im pravedno zapovijedaju; Pozivam građane da čuvaju čistu savjest u svom zvanju, obrtnike da brižno paze na svoja zvanja i da drže pred očima strah Božji, a domaćice da vjerno služe svojim gospodarima; Pozivam majstore umjetnosti, da žive pošteno, da vjerno uče svoje učenike; prije svega, učeći ih da se boje Boga, a zatim rade za slavu Božju, za dobro svoje zemlje i vlastito spasenje, a ne da budu čvrsto vezani za puka pravila prikladnosti, bilo za bogatstvo ili svjetovne časti; Pozivam učenike pučke škole i sve učenjake da slušaju svoje učitelje u svemu što je dopušteno i da se s najvećim žarom trude, kako bi jednoga dana zadobili kraljevstvo Božje, svoje spasenje i spasenje drugih.
Pozivam vas sve da zahvalite velikodušnim plemićima Vaclavu Dubi, Ivanu Hlumskom, Henriku Plumloviću, Vailemu Zagiju, Nikoli i drugim češkim, moravskim i poljskim gospodarima, koji su se kao revni branitelji Božje istine svim silama protivili ovomu savjetu, nastojeći da me oslobodiš. Posebno spominjem Vaclava Dubu i Ivana Hlumskog. Vjerujte svemu što vam mogu reći, jer su bili prisutni na Vijeću onih dana kada sam odgovarao. Oni znaju koji su Česi ustali protiv mene; upoznati su s nedostojnim djelima koja mi pripisuju; oni znaju kako je cijeli zbor vikao protiv mene dok sam odgovarao na sva pitanja.
Pozivam vas da molite za cara Svetog Rimskog Carstva, i za svoje voljene, i za kraljicu, kako bi Bog milosrđa prebivao s njima i s vama, sada i zauvijek. Pišem vam ovo pismo u svom zatvoru i okovane ruke, očekujući nakon sutrašnjeg dana svoju smrtnu kaznu, i potpuno uvjeren u Boga da me neće napustiti; da On neće dopustiti da se odreknem Njegove riječi, ili da se odreknem lažnih pogrešaka koje su mi zlonamjerno pripisali lažni svjedoci. Kad se ponovno sretnemo u blaženoj vječnosti, znat ćete kakvom mi se milošću Gospodin udostojio pomoći u mojim okrutnim kušnjama.
Ne znam ništa o Jeronimu, mom vjernom prijatelju, osim da je zatočen u bijednom zatvoru, čekajući, poput mene, smrt, zbog vjere koju je tako hrabro širio u Češkoj. Ali Česi, naši najokrutniji protivnici, predali su nas u vlast drugih neprijatelja i u njihove okove. Molite se Bogu za njih. A vas, Pražane, pozivam da volite moju Betlehemsku kapelu iznad svega i da u njoj nastavite propovijedati riječ Božju, ako Bog da. Na tom mjestu se diže sotonin gnjev. Vidjevši da je u njemu oslabila sila tame, Sotona je nahuškao župni kler protiv toga hrama. Nadam se da će ga Bog čuvati i da će se Njegova riječ tamo propovijedati s više uspjeha nego kad sam to činio ja, slab i nemoćan čovjek. Na kraju vas pozivam da ljubite jedni druge, da nikoga ne priječite na putu božanske istine i da pazite da pravednici ne budu tlačeni nasiljem. Amen.
Napisano u ponedjeljak navečer uoči svetoga Vida, a poslao dobri i vjerni Nijemac.
Pisma Jana Husa, Emila de Bonečoza, preveo Kembel Mekenzi, B. A. Edinburg: Villiam Vhite & Co., MDCCCKSLVI.
Great voices of the Reformation an anthology, Harry Emerson Fosdick, 1952 Random House New York str 63-65
Prijevod s engleskog: Anđela Stevanović
Pismo Jana Husa iz zatvora prije izvršenja smrtne kazne
Jan Hus napisao je ovo pismo u zatvoru dominikanskog samostana u Konstanzu, noć uoči sv. Vida (15.06.) 1415. godine, nekoliko dana prije njegova spaljivanja (6.07.1415.)SVOJIM VJERNIM SLJEDBENICIMA KOD KUĆE U ČEŠKOJ
1415.
Ja, Jan Hus, u nadi, sluga Božji, želim da oni koji žive u Češkoj, koji ljube Gospodina, žive i umru u milosti i konačno dobiju život vječni.
Vi koji ste visokog dostojanstva, vi koji ste bogati i vi koji ste siromašni, svi vi koji ste vjerni i ljubljeni učenici Gospodnji, zaklinjem vas da budete poslušni Bogu, da slavite Njegovu riječ i da se uzdižete slušajući Njegove zapovijedi. Sve vas pozivam da se čvrsto držite božanske riječi, koju sam propovijedao po zakonu i po svjedočanstvu svetih; Zaklinjem vas, ako je tko od vas, bilo na javnim sastancima ili u privatnim razgovorima, čuo bilo koju riječ od mene, ili pročitao bilo koji moj spis protivan istini Božjoj, neka se ne veže za takvo što, iako mi je savjest čista u vezi s tim što sam rekao ili napisao bilo što od toga na šta se pozivam.
Pozivam vas, ako ste primijetili što banalno sa strane, bilo u mojim propovijedima ili mojim spisima, da me u tome ne nasljedujete, nego da se molite Bogu da mi oprosti lakomislenost; Potičem vas da volite svećenike dobrog morala i da poštujete prije svega one koji se trude širiti Božju riječ; Zaklinjem vas da se čuvate lukavih ljudi, osobito bezbožnih svećenika, za koje je Gospodin rekao da su izvana odjeveni u ovčju kožu, a iznutra su vuci grabljivi; Pozivam moćnike da postupaju ljubazno sa svojim ubogim slugama i da im pravedno zapovijedaju; Pozivam građane da čuvaju čistu savjest u svom zvanju, obrtnike da brižno paze na svoja zvanja i da drže pred očima strah Božji, a domaćice da vjerno služe svojim gospodarima; Pozivam majstore umjetnosti, da žive pošteno, da vjerno uče svoje učenike; prije svega, učeći ih da se boje Boga, a zatim rade za slavu Božju, za dobro svoje zemlje i vlastito spasenje, a ne da budu čvrsto vezani za puka pravila prikladnosti, bilo za bogatstvo ili svjetovne časti; Pozivam učenike pučke škole i sve učenjake da slušaju svoje učitelje u svemu što je dopušteno i da se s najvećim žarom trude, kako bi jednoga dana zadobili kraljevstvo Božje, svoje spasenje i spasenje drugih.
Pozivam vas sve da zahvalite velikodušnim plemićima Vaclavu Dubi, Ivanu Hlumskom, Henriku Plumloviću, Vailemu Zagiju, Nikoli i drugim češkim, moravskim i poljskim gospodarima, koji su se kao revni branitelji Božje istine svim silama protivili ovomu savjetu, nastojeći da me oslobodiš. Posebno spominjem Vaclava Dubu i Ivana Hlumskog. Vjerujte svemu što vam mogu reći, jer su bili prisutni na Vijeću onih dana kada sam odgovarao. Oni znaju koji su Česi ustali protiv mene; upoznati su s nedostojnim djelima koja mi pripisuju; oni znaju kako je cijeli zbor vikao protiv mene dok sam odgovarao na sva pitanja.
Pozivam vas da molite za cara Svetog Rimskog Carstva, i za svoje voljene, i za kraljicu, kako bi Bog milosrđa prebivao s njima i s vama, sada i zauvijek. Pišem vam ovo pismo u svom zatvoru i okovane ruke, očekujući nakon sutrašnjeg dana svoju smrtnu kaznu, i potpuno uvjeren u Boga da me neće napustiti; da On neće dopustiti da se odreknem Njegove riječi, ili da se odreknem lažnih pogrešaka koje su mi zlonamjerno pripisali lažni svjedoci. Kad se ponovno sretnemo u blaženoj vječnosti, znat ćete kakvom mi se milošću Gospodin udostojio pomoći u mojim okrutnim kušnjama.
Ne znam ništa o Jeronimu, mom vjernom prijatelju, osim da je zatočen u bijednom zatvoru, čekajući, poput mene, smrt, zbog vjere koju je tako hrabro širio u Češkoj. Ali Česi, naši najokrutniji protivnici, predali su nas u vlast drugih neprijatelja i u njihove okove. Molite se Bogu za njih. A vas, Pražane, pozivam da volite moju Betlehemsku kapelu iznad svega i da u njoj nastavite propovijedati riječ Božju, ako Bog da. Na tom mjestu se diže sotonin gnjev. Vidjevši da je u njemu oslabila sila tame, Sotona je nahuškao župni kler protiv toga hrama. Nadam se da će ga Bog čuvati i da će se Njegova riječ tamo propovijedati s više uspjeha nego kad sam to činio ja, slab i nemoćan čovjek. Na kraju vas pozivam da ljubite jedni druge, da nikoga ne priječite na putu božanske istine i da pazite da pravednici ne budu tlačeni nasiljem. Amen.
Napisano u ponedjeljak navečer uoči svetoga Vida, a poslao dobri i vjerni Nijemac.
Pisma Jana Husa, Emila de Bonečoza, preveo Kembel Mekenzi, B. A. Edinburg: Villiam Vhite & Co., MDCCCKSLVI.
Great voices of the Reformation an anthology, Harry Emerson Fosdick, 1952 Random House New York str 63-65
Prijevod s engleskog: Anđela Stevanović
