На данашњи дан 1997. године преминуо Иван Ђурић, председнички кандидат 1990. године

Ma sve je to sitno. Mala partija, ljudi bez političke moći...

I da je dospeo u poziciju političke moći, bio bi inertan, bezidejan. Kako su i funkcionisali tiotisti u svojoj oproštajnoj fazi, a on je došao iz tog miljea.
a ovi danas nisu titoisti...u duklji nisu titoisti...u srpskoj nisu titoisti...sve elita nacionalisticka jel tako :rotf:
 
jes ti slep ili ko mose dajan samo na jedno oko?

sam rekao kako sam doziveo coveka...skroluj...glava gore dole gore dole...
Jesi li ti iole inteligentan. Za tebe je moj Živadin akademik. @Enigma
Napisao si kako ga ti doživljaš. Ok to je lepo od tebe.

Ali moj/naš prigovor je da nema iza sebe političkih ostvarenja, da bi mu se pripisivala politička veličina. Znači, inteligentan oponent bi našao da je ipak nešto postigao u politici i to mi gurnuo pod nos kao protivargument.

A ti to ne znaš, nego pričaš šta je tvoj doživljaj i patetišeš kako uznemiravamo mrtvog čoveka, Bože oprosti.
 
Jesi li ti iole inteligentan. Za tebe je moj Živadin akademik. @Enigma
Napisao si kako ga ti doživljaš. Ok to je lepo od tebe.

Ali moj/naš prigovor je da nema iza sebe političkih ostvarenja, da bi mu se pripisivala politička veličina. Znači, inteligentan oponent bi našao da je ipak nešto postigao u politici i to mi gurnuo pod nos kao protivargument.

A ti to ne znaš, nego pričaš šta je tvoj doživljaj i patetišeš kako uznemiravamo mrtvog čoveka, Bože oprosti.
pa on se nije guzio u politici...sto toliko mantras o nekom koji bi mozda da su se kockice drugacije namestile mozda i u nju usao... covek normalan bio kao kostun....kao stambolic....pa cak i curuvija...bio fin lik i razmisljao da li da prihvati da bude no.1 kada milosevic padne... i ovi saznali i skratili ga za glavu.

to su ti vasi... nikako moji.
 
pa on se nije guzio u politici...sto toliko mantras o nekom koji bi mozda da su se kockice drugacije namestile mozda i u nju usao... covek normalan bio kao kostun....kao stambolic....pa cak i curuvija...bio fin lik i razmisljao da li da prihvati da bude no.1 kada milosevic padne... i ovi saznali i skratili ga za glavu.

to su ti vasi... nikako moji.
OK, znači ne uzdižemo ga kao političara jer se nije guzio u njoj?
Uzdižemo ga kao intelektualca, istoričara, naučnika...

Pa tako da kažemo, a kao De Sisti, bilo bi med i mleko da je on došao na poziciju.... Mislim stvarno. :roll:
 
sto se tice ivana...da je ivan ziv mislim da bi covek sviso od muke na sta danas lici srbija a beograd posebno.

neko spomenu antu markovica jel tako...ante bio gdin u svom poslu bas kao ondasnji ministar spoljnih poslova koji mi je bio kosmija...elita diplomatije...a onda su nabasali na ovu bandu kriminalaca i lopina iz sps-a koji su hteli da sve razhebu i sa takvim razbojnicima posteni ljudi i intelektualci nemaju sta da traze... a to se vidi ipo bg jer kulturni beogradjani sa ovom stokom iz satora nece da prljaju ruke..neko ce sigurno, mi necemo.
 
Ne, nego ti, iako pametan, ne kapiraš.
On je po mom mišljenju imao plemenite namere, i to je sve. U politici nije ništa ostvario da bismo ga smatrali nekim svetionikom u političkom smislu.
У времену кад су у политици сви рушили, неко ко није ништа остварио у политици је велики успех да ништа није рушио.

То што се кратко задржао у политици, показује да није био гомно које се граби за власт, задар бављења политиком. Могао је да настави политичку каријеру. Није желео да се ваља у блату и наставио је да се бави науком и професуром у Паризу.

На овој теми жалимо Србију и Србе што нам је политика ваљање у блату, а не џентлменство.

Ако би резултат у политици био освајање великог броја гласова, онда би ликови попут Вучића, Шешеља, Николића, Шаровића, Атлагића и сл. били супер успешни, а свестрани човек као Др Иван Ђурић неуспешни. Политика никада, баш никада, није била примарна за њега, очигледно.

Опет, те 1990. године је много паметних људи ушло у политику, а данас су у политици Кебаре, Лангуре, Атлагићи, Сташе, Двоцевке, Мартиновићи, Ђиласи, Алексићи... а паметни и остварени људи беже из политике. Беже јер не желе да се ваљају у смрадикалском блату.

Смрадикали су управо то и хтели. Да уклоне све паметне и остварене људе, а да у политици остану само ваљачи у блату и гомнима. Јер нико се боље у политичком свињцу не сналази од смрадикала.
 
sto se tice ivana...da je ivan ziv mislim da bi covek sviso od muke na sta danas lici srbija a beograd posebno.

neko spomenu antu markovica jel tako...ante bio gdin u svom poslu bas kao ondasnji ministar spoljnih poslova koji mi je bio kosmija...elita diplomatije...a onda su nabasali na ovu bandu kriminalaca i lopina iz sps-a koji su hteli da sve razhebu i sa takvim razbojnicima posteni ljudi i intelektualci nemaju sta da traze... a to se vidi ipo bg jer kulturni beogradjani sa ovom stokom iz satora nece da prljaju ruke..neko ce sigurno, mi necemo.
Ja sam cula jos u ono vreme da je Ivan Djuric zapravo bio potomak Nemanjica.
 
Od datog dela videa vezano za temu, tačnije o vremenu početka obnove višestranačja u Srbiji gde se pominje i dr Ivan Đurić, a inače kompletna emisija u kome je prvi od dva najveća živa SRBIJANSKA prozna pisca, Vidosav Stevanović – gost, a drugi, Svetislav Basara, njegov domaćin i autor najboljeg talk-show_a trenutno, Crvenog kartona, veoma je zanimljiva i vredi je pogledati u celosti.


 
Ako je verovati Milivoju Bešlinu iz Čankove LSV usudio se da u jednom momentu pre 1989. nemušto protestvuje povodom progona Srba van Srbije, pa je od “foruma” dobio po ušima i napustio nacionalističke vode.
Šta bi tek uradio da je bio na položaju .
 

SVE JE KRENULO IZ KONJICA: Borio se protiv fašista, sukobio s Miloševićem, pa napravio ono što niko prije njega nije uspio…



Prije 4h

anth.jpg



Glavni junak naše današnje priče je Ante Marković, bivši predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske i posljednji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije.

Rodio se u Konjicu 25. novembra 1924. godine. Marković je 1941. pristupio Narodnooslobodilačkom pokretu, a 1954. diplomirao elektrotehniku na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Nakon fakulteta zaposlio se u poduzeću „Rade Končar“, gdje je postao generalni direktor i na toj funkciji ostao pune 23 godine, sve do 1984. U njegovo vrijeme „Rade Končar“ je narastao s 2.000 na 25.000 zaposlenih, među kojima je bilo 4.500 inženjera.

U politiku je ušao 1982. godine, u doba dužničke krize, na položaj predsjednika Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske. Podržavao je reformu političkog sistema u višestranačje. Za predsjednika Saveznog izvršnog vijeća (SIV) izabran je 1989. godine, umjesto Branka Mikulića koji je podnio ostavku.

Bio je žestoki protivnik politike Slobodana Miloševića i osnivač Reformskih snaga, kojima se pridružio i današnji predsjedniki bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik.

U znak protesta helikopterom je napustio Gazimestan nakon Miloševićevog nacionalističkog govora.

No, nije to bio jedini sukob Markovića i Miloševića.

Ante Marković iznio je sudu u Haagu svoje poglede o ciljevima i metodama Slobodana Miloševića: "Milošević je tvrdio da je Bosna i Hercegovina umjetna tvorevina koju je Tito formirao, te da ona ne može opstati, te kako najveći broj muslimana su zapravo pravoslavci koji su promijenili vjeru silom prilika.

Slobodan Milošević je koristio sve ono što je moglo da mu osigura moć, vlast, upravu nad ljudima, i ako je to bio nacionalizam, onda je koristio nacionalizam.

Milošević je govorio jedno, a radio je drugo. A i djela su bila druga. On je govorio da se bori za Jugoslaviju, a on se faktički borio za nešto drugo. On to nikad nije rekao, barem meni nije tako rekao, ali se on borio, bilo je evidentno da se on bori za Veliku Srbiju."

Svjedočenje Ante Markovića bilo je usredotočeno na razdoblje od marta 1989. do decembra 1991., koje se poklapa s razdobljem raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). U svom je svjedočenju potvrdio tezu Tužilaštva da je Slobodan Milošević provodio potpunu kontrolu na političkim aparatom u Srbiji, daleko premašujući prava koja je imao s obzirom na svoju službenu dužnost.

Marković je naslikao sliku jednog beskrupuloznog čelnika hladne glave, sa sklonošću eliminiranja političkih protivnika. Opisao je načine na koje je Milošević potkopavao federativnu državu, i kako je namjerno poticao rat naoružavajući u tajnosti bosanske Srbe, dok je službeno tvrdio da ništa ne zna o prijetećem sukobu ili je glumio da je zagovornik mira.

Markovićevo je svjedočenje pokazalo da zakoni i institucije nisu bili nikakva prepreka Miloševićevim ambicijama. Svjedočio je o brojnim primjerima Miloševićevog opstruiranja Vlade SFRJ. Marković je rezimirao: “Sve što se radilo od prvog dana, radilo se na tome da se onemogući funkcioniranje vlade.”

To je uključivalo stalne pokušaje Miloševićevih lojalnih saradnika u Parlamentu da sruše Vladu i potkopaju Markovićeve reforme usmjerene obnovi ekonomije. Navodeći jedan drugi primjer, Marković je rekao da je kasnio mjesec dana s predstavljanjem svog kabineta jer je Milošević insistirao da na položaj ministra unutarnjih poslova postavi čovjeka koji mu je bio lojalan, kako bi mogao imati kontrolu nad obavještajnim službama.


Marković je svjedočio i o odlučnosti s kojom je Milošević ustrajao u svojoj potrazi za moći. Milošević je organizirao javne demonstracije kako bi smijenio svoje protivnike, što je Marković nazvao “vrstom političkog linča.” Marković je tvrdio da je Milošević koristio i najokrutnije metode kako bi se obračunao s opozicijom: u oktobru 1991, kad je Marković bio u posjeti u rezidenciji hrvatskog predsjednika u Zagrebu, zgradu su bombardirali, prema Markovićevim riječima, borbeni avioni MIG-29 koju su mogli biti poslani samo iz Beograda u pokušaju da ga se likvidira.

Njegov iskaz je također potkrijepio tvrdnju Tužilaštva da je Milošević namjeravao zauzeti dio Bosne i Hercegovine. Marković je bio jedan od nekoliko svjedoka koji su govorili o tajnom sastanku između Miloševića i hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana (kojeg je Tužilaštvo poslije imenovao kao suizvršitelja etničkog čišćenja u Bosni) održanom u martu 1991. u lovačkoj kući u Karađorđevu u blizini Beograda. Marković je izjavio da su mu oba čelnika, tokom naknadnih sastanaka s njima, potvrdila “da su se složili da podijele Bosnu i Hercegovinu.

Milošević je bio indiferentan prema mogućnosti da kao posljedica tog plana izbije rat.


Ante Marković umro je 27. novembra 2011. godine u Zagrebu.
 
Kolega @aleksije radicevic je postavio veoma bitno pitanje, čime je to Đurić uspeo da se preporuci Anti Markoviću i hrvatskoj partiji koja se kandidovala na izborima u Srbiji, tj UJDI-ju.

Bio je fotogenični sestrić Titovog gradonačelnika Beograda, to je bilo dovoljno.
Rodbinske veze i vezice, potpomognute novcem...
 
Rodbinske veze i vezice, potpomognute novcem...
Jao strašno, sestrić arhitekte i bivšeg gradonačelnika Beograda Bogdana Bogdanovića, koji je živeo u ženinom stanu pošto kao gradonačelnik nije sebi ni stan dodelio, zamislite usudio se da javno osudi memorandumski nacionalizam i još povrh toga tražio da ga ispišu iz SANU ... Mora da se radilo o nekom velikom izdajniku!
 
Кад сам био мали дјеца, ја сам се овог лика сећао из неких музичких спотова, као манекена.

Тек касније сам сазнао да је био велики Србин, научник, византолог, политичар који је те 1990. године заузео треће место иза Милошевића и Драшковића, а представљао листу Анте Марковића у Србији.

Mislim da si ga pobrkao sa manekenom Nevenom Boškovićem o kojem i danas piše ženska štampa.

https://glossy.espreso.co.rs/poznat...ica-neven-boskovic-sam-sam-krojio-svoju-srecu
 

Back
Top