Svaki dan nesto novo saznam na forumu Internet DKrstarice.
Danas recimo, da nemam jasno definisane stavove o svetu oko sebe s obzirom da nemam jasno izdefinisan muzicki ukus.
Ne, nego samo nisam imala u kuci kasetofon sve do puberteta kada je postalo jako bitno koju muziku ko slusa.
Do tada mi nije ni bio potreban, nisam bila upucena na muziku, zbog toga sto joj moji roditelji nisu pridavali gotovo nikakav znacaj.
Elem, u pubertetu sam pocela kao da pratim muziku, ali do dana danasnjeg me nisu preterano interesovali muzicki pravci, izvodjaci, reci pesama i sl, niti imam jasno definisan stav o tome kakvu muziku volim. Zato uvek vrtim radio, imam ga i na kompu. Sto ne znaci da ne umem da uzivam u muzici. Bas pravo uzivam. U jednom periodu zivota sam se cak i drogirala muzikom.
Sto se teme tice. Mislim da ne bi mogla da imam dijametralno suprotan muzicki ukus od partnera a da to istolerisem. Mislim da to ipak govori o senzibilitetu i temperamentu osobe. Do sada su mi partneri uvek slusali neku svoju mjuzu koa je bila zadovoljavajuceg ukusa. Ne bih mogla da se nosim sa neki o slusa neke krmecake ili neki dead metal ili tuc tuc muziku. Znam po bratu, poludim kad on krene sa nekim muzickim akrobacijama.
Inace, da vam iznesem i jedno zapazanje, mozda je i pogresno. Moje iskustvo govori da osobe koje su mirne i flegmani slusaju "zescu" i "glasniju" muziku instrumente od osoba koje su temperamentne, a koje slusaju nesto mirnije. Valjda je temperamentnim potrebna draz manjeg intenziteta da ih pobudi. To je moja najnovija teorija u nizu
, ne mora da znaci da je tacna, mada bih volela da mi kazete da li ste vi primetili slicnu statistiku?