- Poruka
- 89.904
Preteča „kutije koja svira” pojavila se još u 9. veku u Iraku, kada su persijski pronalazači napravili orgulje na vodeni pogon
, koje su mogle da sviraju nekoliko različitih melodija zabeleženih na rotirajućim valjcima.
Prve muzičke kutije bile su burmutice iz 18. veka, koje su, uz svoju osnovnu namenu – čuvanje duvana i burmuta, i svirale,
zahvaljujući finom mehanizmu skrivenom u duplom dnu kutije.
Ove kutijice, koje su gospoda držala na stolu ili nosila u džepu, inspirisale su i proizvodnju većih muzičkih uređaja,
koja je doživela procvat u 19. veku. Izbor modela bio je ogroman –
od kutijica koje su mogle da stanu na dlan, preko onih koje su bile veličine kofera, do ogromnih, nalik na šifonjere.
Princip rada bio je kod svih isti: na disk ili valjak ukivani su zakivci, preko kojih je,
kada bi se disk ili valjak pokrenuli, prelazio deo nalik na češalj.
Nailazeći na zakivke, zupci su se pomerali i proizvodili tonove, koji su,
nižući se, svirali poznate melodije. Mehanizam, sačinjen od opruge, zupčanika i valjka, pokretao se navijanjem.
Kod skupljih modela, valjci ili diskovi su mogli da se menjaju, a na svakom od njih bila je po jedna melodija.
Da bi duže svirale, neke kutije imale su i po dve ili tri opruge.
Ni mehanizam današnjih muzičkih kutija nije mnogo drugačiji od onih prvih.