Monoteizam
Aktivan član
- Poruka
- 1.159
MUSLIMANI IZMEĐU ISLAMOFOBIJE & ISLAMOFILIJE TRIBINA "BOSNA DANAS"
Kura'an Casni oslobada od straha Mnogo je ajeta u Kur'anu Casnom koji završavaju sa rijecima: Oni nemaju razloga za strah i oni ne treba da budu žalosni (?? ??? ????? ? ?? ?? ??????). Naravno, da bi takva poruka na kraju ajeta prodrla do srca slušaoca, potrebno je prouciti/procitati cijeli ajet, npr., u sure-i en‘amu, 48. ajet, u kojeme se kaže Dakle, Allah Uzvišeni kaže: Poslanike koje smo mi poslali da prenesu objavu, poslalismo ih kao donosioce radosne vijesti i kao podsjetnike na žalosne vijesti, pa oni koji budu pouzdani u vjeri i koji budu radili dobra djela, oni nemaju razloga za strah i oni ne treba da budu žalosni. Kad se nekome kaže da nema razloga za strah i da nema potrebe da bude žalostan, onda se pretpostavlja da je on u nekom strahu i u nekoj žalosti. I, zato, ako mu se kaže nemoj strahovati i nemoj tugovati, onda ga se želi osloboditi od straha i tuge i ukazuje mu se da za njega ima nade i radosti. Covjek je bice straha To da nam se u Kur'anu Casnom kazuje o vrijednosti nade i radosti na nacin da nas se osloboda od straha i žalosti, govori nam da je covjek bice straha i žalosti i zato ga treba podsjecti na potrebu nade i radosti, jer bez toga nema napretka. Strah blokira razum, zaustavlja dah i zamara srce. Nada razvija um, otvara dušu i odmara srce. U strahu ima mržnje, u nadi postoji ljubav. Ksenofobija i ksenofilija Mnogo je pojmova kojima se ozncavaju ta dva covjekova psihološka stanja: strah i nada, mržnja i ljubav. Ovisno o objektu straha-mržnje i nade-ljubavi, upotrebljavaju se rijeci fobia-strah i filo-ljubav kao sufiks ili kao prefiks. Tako npr., jaka odbojnost prema strancima ili strah od svega što je drugacije od moje zemlje, kulture, vjere, jezika itd., naziva se ksenofobija, a opet izražena naklonost prema strancima ili svemu što je strano, naziva se ksenofilija. Ksenofilija smiruje Nas ovdje manje zanima ksenofilija, jer to nije problem koji uznemirava, vec smiruje zato što ksenofiliju održavaju ljudi koji vole da putuju po svijetu i upoznaju se s ralicitim kulturma, ponekad iz cistog hobija, a ponekad i iz istinske želje da se upoznaju za razlicitim vjerskim, kulturnim i drugim iskustvima u svijetu. Ksenofobija je problem koji uznemirava svijet Danas je mnogo važnija tema ksenofobija zato što je to problem koji uznemirava cijeli svijet o cemu govore mnoge svjetske konferencije o toj temi od kojih je posljednja bila u septembru prošle godine (2003) u Becu u organizaciji OSCE-a pod naslovom: Racizam, ksenofobia i diskriminacija. Dakle, danas postoji ozbiljna zabrinutost zbog naglog širenja ksenofobije u svijetu po osnovi rasne, vjerske, etnicke i druge pripadnosti. Iako ksenofobija, kao izraz straha od stranca, nije samo evropski fenomen, on se ipak najžešce i, u povijesnom smislu, najtragicnije manifestira u Evropi. Evropski ksenofob-izmi Fenomeni racizma, fašizma, anti-Semitizma (ili anti-semitizma) jesu evropski proizvodi i zato Evropa spram tih problema mora biti jako oprezna i stalno budna da joj se u snenosti njezine slave ne bi ponovila ružna povijest. Dabome, Evropa ne samo da mora biti oprezna i budna da joj se ne ponovi ksenofobija racizma, anti-semitizma i dr. vec mora biti oprezna i budna da joj se ne dogodi nova ksenofobija koja se zove islamofobija. Šta je islamofobija? Islamofobija je neologizam, skorašnji izraz, nastao devedesetih godina prošlog stoljeca kao posljedica rasprave o multi-kulturalizmu i politickom identitetu. Islamofobija je strah ili mržnja prema muslimanima ili islamskoj kulturi. Islamofobija je stanje ili vjerovanje da su muslimani vjerski fanatici, da imaju tendenciju nasilja prema ne-muslimanima, te da se protive konceptima jednakosti, tolerancije i demokracije, jer je to, po mišljenju islomofobicara, protivno ucenju islama. Izraz islamofobija nastao je zato što se greška muslimana ne pripisuje njemu, vec njegovoj vjeri islamu i Pslaniku Muhammedu (a.s.). Npr., ako musliman ima primjedbu na Jevreja ili kršcanina, on nikade ne optužuje judaizam ili kršcanstvo zbog toga, niti ružno govori o vjerovjesnicima Musa (a.s.) ili Isa (a.s.). Nažalost, opca je navika Jevreja i kršcana da o muslimanima, ako su im nanijeli neku nepravdu, sude na nacin da optužuju njihovu vjeru - islam i na nacin da o Poslaniku Muhammedu (.a.s.) govore ružene stvari. Islam i Arapi Pošto je islam u najužoj vezi s Arapima, islamofobija se javlja i kao anti-arapski racizam, iako svi Arapi nisu muslimani kao što ni vecima muslimana nisu Arapi. Useljenici - povod za islamofobiju Islamofobija se najcešce javlja u raspravi koja se tice muslimana useljenika ili doseljenika koji žive kao manjina na Zapadu. Medutim, korjeni islamofobije sežu iz vremena kržarskih pohoda na Istok i vjekovima je prisutana u Evropi. Šta je islamofilija? Islamofilija je, takoder, neologizam koji, velikim dijelom, ima veza s nama bosanskim muslimanima. Naime, u vrijeme agresije na nezavisnu državu Bosnu Hercegovinu i nakon genocidnog stradanja muslimana, posebno u Srebrenici, mnogi pisci, novinari, teolozi, politicari, obicni ljudi, pa cak i neke vojne organizacije na Zapadu su izrazili simpatije prema bosanskim muslimanima, a time i prema islamskoj kulturi. Primjer islamofilije kao blasfemija Zapada Rijec je o protestu novoformiranog "Internacionalnog kršcanskom fronta" koji je u Parizu, 2. aprila 1999. god., izdao saopcenje pod naslovom: "Kršcani protiv NATO-ve islamofilije" u kojem se izmedu ostalog kaže: "NATO je postao sredstvo islamskog imperijalizma u svijetu. NATO djeluje u ime snaga naftom bogatih zemalja umjesto da brani sigurnost i vrijednosti na kršcanstvu utemeljene zapadne civilizacije... Odluka vanjske politike u Vašingtonu da bombardira Srbiju ... pažljivo je planirana preko politickih lobija ciji cilj je uspostava nove islamske države na balkanu nakon što se je muslimanski režim konsolidirao u Bosni..." Primjer islamofilije kao dobre volje prema islamu i bosanskim muslimanima Bez komentara na gornji primjer, želim ovdje navesti drugi primjer islamofilije koji se dogodio u nedjelju, 15. 2. 2004. ovdje u Sarajevo, gdje je politicki savjetnik Evropske komisije u Briselu prof. dr. Uve Kicinger (Uwe Kitzinger) na sesiji Kluba 99, izmedu ostalog rekao: "Bošnjaci i njihova vjera jedna su od privilegija za ulazak BiH u evropsko društvo," kako je prenešeno u "Oslobodenju" od 16.2.2004, st. 3. Muslimani izmedu islamofobije i islamofilije Mada nije iskljuceno da i neki muslimani, koji su po rodenju muslimani, mogu biti islamofobicari, što je lahko prepoznati i u našem bosanskom okruženju, pa ipak agresivna islamofobija stanuje u glavama onih nemuslimana koji islam vide kao "ratobornu vjeru". Nasuprot islamofobicara su islamofili, nemuslimani, koji u islamu vide "miroljubivu vjeru". Dakle, na principu - zatvorenosti ili otvorenosti islama - možemo kazati da je: Islamofobicar onaj koji islam vidi kao monolitni blok, kao staticnu religiju, neprilagodljivu novim realnostima; dok je islamofil onaj koji islam vidi kao otvorenu i vjeru unutarnje raznolikosti, kao progresivnu ideju koja dopušta dinamiku unutarnje rasprave da bi se došlo do najboljeg rješenja u svim oblastima ljudskog života. Islamofobicar je onaj koji islam gleda kao stranu i drugaciju vjeru koja nema nikakvog smisla, ni cilja, niti zajednickih vrijednosti sa drugim vjerama i kulturama. Islam ne utjece na druge, niti prima utjecaj drugih vjera i kultura; islamofil je onaj koji islam gleda kao vjeru koja je meduovisna s drugim vjerama i kulturama. Islam dijeli neke moralne vrijednosti s drugim religijama, posebno s judaizmom i kršcanstvom i, naravno, utjece na njih na isti nacin kao što i one utjecu na neka ucenja islama. Islam, dakle, nije u izolaciji, vec u tijesnoj interakciji s judaizmom i kršcanstvom. Islamofobicar je i onaj koji hoce da uvjeri svijet da je islam vjera u podredenom položaju u odnosu na Evropu, jer je to barbarska, iracionalna i primitivna vejra; islamofil je onaj koji želi da objasni da je islam razlicit, ali ne i nedostatan u bilo cemu što karakterizira potpun i savršen covjekov pogled na svijet, pa je stoga vrijedan svakog poštovanja; Islamofobicar je covjek koji islam vidi kao nasilnu, agresivnu, prijetecu, teroristicku vjeru koja je u središtu sukoba civilizacija; islamofil je covjek koji islam vidi kao dobrog partnera u svijetu u kojem nece prevladati ni slabi ni agresivni, vec oni koji su kooperativnu u istini, pravdi, miru i pomirenju medu vjerama i nacijama; Islamofobicar je onaj koji islam vidi kao politicku ideologiju koja manipulira neupucenom masom radi postizanja politickih i vojnih ciljeva; islamofil je onaj koji vidi islam kao vjeru koja ima istinske sljedbenike koji su iskereno predani Bogu i koji se osjecaju odgovornim za sve što govore i rade. I na kraju, islamofobicar je i onaj koji anti-muslinasku netrpeljivost doživljava kao prirodnu pojavu, a mržnju prema islamu i muslimanima smatra kao nešto što je normalno; islamofil je onaj koji prihvata da svaka kritika muslimanskog svijeta mora biti podvrgnuta kritici samih muslimana kako se ne bi napravila greška i kako se ne bi donosili nepravedni sudovi o islamu i muslimanima. U kontekstu islamofilije zanimljivo je kur'ansko svjedocenje o ehli-i kitabijama, u sure-i re‘ad, ajet 36, u kojem Allah Uzvišeni kaže: Neki od onih kojima smo dali Knjigu raduju se svemu što objavljujemo tebi, ali neki protivnici ne priznaju nešto od objave. Reci: "Meni je naredeno da se samo allahu klanjam i da Njemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu ja pozivam i Njemu se vracam. Više islamofobije nego islamofilije Nažalost, danas je u svijetu islamofobija mnogo prisutnija u medijima, na politickim i drugim skupovima, u akademskoj i puckoj literaturi, na ulici, u školi i u sudnici nego islamofilija. Neke izjave Evropljana u anketi o islamu koju je proveo John Bowker u 1995. godini, dakle prije 11. septembra, 2001, za program The World Service najbolje govori o islamofobiji koja je prisutna u glavama tih Evropljana : 'Ja smatram da je njihova vjera jako agresivna. Ako bih morao raditi s njima (muslimanima), ja bih bio veoma, veoma oprezan.' 'Oni su skloni da budu jako agresivni u odbrani onoga što misle i vjeruju.' 'Oni ne pripadaju Evropi, jer mi smo ovdje kršcani. Muslimanima zato ovdje nema mjesta.' 'Muslimanska religija je dobra za pustinjske zemlje, ali ne i za Evropu, ne za sjevernu klimu.' 'Oni su jako agresivni: oni pale knjige, oni napadaju ljude, oni nisu tolerantni prema drugim ljudima.' Islamofobija nakon 11. septembra, 2001 Nije moguce obuhvatiti sve pojave islamofobije nakon 11. septembra, 2001, dana kada je cijeli svijet bio šokiran slikama rušenja Svjetskog trgovinskog centra u Nju Jorku. Ali jest moguce primjetiti eksploziju islmopobickih poruka nakon toga u kojima se nije štedila nijedna islamska svetinja. Cule su se cak i prijetnje o napadu na Kabu u Mekki i na Alejhisselamovu džamiju u Medini. U jednom trenutku svi muslimani u svijetu postali su sumnjivi. Bili su to teški dani za muslimane u cijelome svijetu, pa tako i za nas ovdje u Bosni i Hercegovini. Nažalost, neki politicari i crkveni dužnosnici iz Bosne i Hercegovine nisu propuštali priliku da naše, ionako teško stanje, ucine još težim, optužujuci nas za islamski terorizam tipa el-Qaide kod šefova država zapadnih zemlja, u zapadnim medijima i kod visokih dužnosnika medunarodne zajednice u Bosni i Hercegovni. To, nažalost, neki cine i dan danas cim prekorace granicu Bosne, jer im se cini da se još uvijek mogu širiti laži o bosanskim muslimanima kako u Beagradu tako i u Zagrebu. Islamofilija i 11. septembar, 2001. Nasrecu ta vremena su prošla i ovo je prilika da iskažemo svoju zahvalnost svima u Americi i u Evropi, kao i svim predstavnicima medunarodne zajednice ovdje koji nisu nasjeli jeftinoj provokaciji islamofobije protiv bosanskih muslimana. Primjetana islamofobija nekih predstavnika medunarodne zajednice u BiH nije pravilo, vec je rijec o incidentima kojih ce, nadamo se, ubuduce biti sve manje, zapravo, da ih nece nikako biti. Takoder, ne možemo propustiti prilika a da ne istaknemo i cinjenicu da je u tim teškim trenucima, nakon 11. septembra, 2001, bilo mnogo dobrih ljudi koji su znali zaštititi muslimane. Zajedno sa muslimanima, kršcani i Jevreji su u mogim gradovima u Americi držali nocnu stražu kako bi sprijecili islamofobicare da oštete džamiju, islamski centar ili muslimansko okupljanje. Kršcanske djevojcice u školama nosile su mahrame kako bi na taj nacin izrazile solidarnost sa svojim prijateljicama i kako bi ih zaštitile od islamofobicara. Je li moguce da islamofobija postane islamofilija Naravno, ne treba biti naivan i vjerovati da ce neki islamofobicari ikada promjenit svoje mišljenje o islamu iskazano u gore recenoj anketi, narocito nakon 11. septembra, 2001. god. I Kur'an Casni nam kazuje da ima ljudi koji nikad nece prihvatiti muslimane sve dok ne ostave svoj i prihvate njihov nacin života, tj., sve dok ne prihvate njihovu vjeru. Medutim, mnogo je više onih koji prihvataju muslimane kao partnere i prijatlje i cijene njihove moralne vrijednosti. To što islamofobija trenutno vlada nad islamofilijom, dijelom su krivi i oni muslimani koji idu u izolaciju, kao i oni koji prihvataju asimilaciju. Izolacija potice strah kod nemuslimana, a asimilacija izaziva osjecaj poniženja kod muslimana. Upravo u tom kontekstu, nikad mi nisu bili jsniji ajeti (33-34) iz sure-i Fussilet kao što su to sada: Koji to bolje govori od onog koji poziva covjeka da se vrati Allahu, i koji radi dobro, i koji kaže ja sam musliman. Jer, dobro i zlo nisu isto, pa zato, ti (na zlo) uzvrati dobrim, pa ceš vidjeti da ce ti onaj s kojim si u neprijateljstvu postati vruci prijatelj. Dakle, muslimani nemaju razlog da idu u izolaciju zato što nema razloga da se plaše druge i drugacije vjere i kulture. Na isti nacin, muslimani ne treba da prihvate asimilaciju, jer time nece nikome donijeti dobro, a sebi ce nanijeti veliku štetu. Naš put je put kooperacija u istini, pravdi, miru i pomirelju medu ljudim i narodima. Islamofobija & historijska krivnja i ideološka smetnja Svaki muslimanski narod ili država osjeca teret islamofobije na poseban nacin. Pa tako i mi, bosanski muslimani, osjecamo islamofobiju na svoj nacin. Osjecamo je na nacin hitorijeske krivnje ili turske krivnje koja se, što vrijeme prolazi, sve više uvecava i sve više proširuje. Ako ste mislili da crnogorski pjesnik Njegoš i francuski general Morion nemaju ništa zajednickog, prevarili ste se. Oni imaju zajednicku osobinu koja se zove islamofobija koju je Njegoš iskazao u "Gosrkom vijencu", a Morion u svom svjedocenju u Hagu, kada je rekao: "Muslimani su krivi zbog genocida u Srebrenici". Vrijeme je da prepoznamo tu vrstu islamofobije kojom se, nama bosanskim muslimanima kao i svim muslimanima na Balkanu, namece "turska krivnja" zato što smo muslimani i zato što u tome istrajavamo. Ali ne samo prepoznati, vec treba i djelovati protiv logike islamofobicara tako što treba temeljito prouciti i identificirati sve, pa i najmanje pojave islamofobije, u akademskoj i puckoj literaturi, u medijima, posebno elektronskim radiju i TV, u politickim govorima, karikaturama, u filmu i pozorištu, u svemu što upucuje na moguci buduci genocid nad muslimanimana na Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini, jer na pocetku je uvijek samo rijec, a kasnije bude i zlocin silovanja, palenja i rušenja naših kuca, džamija, sela i gradova. Dakako, naše djelovanje treba da bude i u tome da podržimo inicijativu islamskih zajednica u nekim evropskim zemljama da se islamofobija, u pravnom i moralnom smislu, izjednaci sa racizmom i anti-semitizmom u Evropi kako se više ne bi dogadalo da na nekim TV-e emisijama Federalne televizije islamofobicar, poput novinara Damira Kaletovica, svoju mržnju prema islamu i muslimanima iskazuje lovom na imama u džematu Šerici. Volio bih da se u IZ-i pojavi grupa entuzijasta koji bi, poput projekta "Atlas islamskoga svijeta", organizirali projekt "islamofobija" koji bi imao za cilj da bilježi svaki, pa i najmanji znak islamofobije, i da o tome uredno i na vrijemo obavještava javnosot kako bi na taj nacin primorali politicare i uopce javne radnike da vode racuna o svojim javnim istupima i javnim ponašanjima. To treba uraditi i zbog toga što, pored islamofobije kao "turske krivnje" koja nam se nepravedno namece, postoji još jedan vid islamofobije koji se javlja unutar Bošnjaka kao posljedica ideološke netrpeljivosti. Rijec je o politickoj ideologiji nekih Bošnjaka koji misle da su im Bošnjaci, zato što su muslimani, prepreka na putu njihove pune politicke afirmacije. Oni bi da im se ti Bošnjaci, muslimani, sklone s puta, pa ako nece milom, onda moraju silom na nacin da ih se optuži za islamski terorizam i drugo što prija za uho domacim i stranim islamofobicarima. Završit cu sa kur'anskim ajetom u kojem se kaže: Oni hoce da ugase Allaho svjetlo, ali Allah ce održati svoje svjetlo makar to mrzili oni koji kriju istinu..
http://www.rijaset.net/ASPvjesti/message.asp?entry=838
Kura'an Casni oslobada od straha Mnogo je ajeta u Kur'anu Casnom koji završavaju sa rijecima: Oni nemaju razloga za strah i oni ne treba da budu žalosni (?? ??? ????? ? ?? ?? ??????). Naravno, da bi takva poruka na kraju ajeta prodrla do srca slušaoca, potrebno je prouciti/procitati cijeli ajet, npr., u sure-i en‘amu, 48. ajet, u kojeme se kaže Dakle, Allah Uzvišeni kaže: Poslanike koje smo mi poslali da prenesu objavu, poslalismo ih kao donosioce radosne vijesti i kao podsjetnike na žalosne vijesti, pa oni koji budu pouzdani u vjeri i koji budu radili dobra djela, oni nemaju razloga za strah i oni ne treba da budu žalosni. Kad se nekome kaže da nema razloga za strah i da nema potrebe da bude žalostan, onda se pretpostavlja da je on u nekom strahu i u nekoj žalosti. I, zato, ako mu se kaže nemoj strahovati i nemoj tugovati, onda ga se želi osloboditi od straha i tuge i ukazuje mu se da za njega ima nade i radosti. Covjek je bice straha To da nam se u Kur'anu Casnom kazuje o vrijednosti nade i radosti na nacin da nas se osloboda od straha i žalosti, govori nam da je covjek bice straha i žalosti i zato ga treba podsjecti na potrebu nade i radosti, jer bez toga nema napretka. Strah blokira razum, zaustavlja dah i zamara srce. Nada razvija um, otvara dušu i odmara srce. U strahu ima mržnje, u nadi postoji ljubav. Ksenofobija i ksenofilija Mnogo je pojmova kojima se ozncavaju ta dva covjekova psihološka stanja: strah i nada, mržnja i ljubav. Ovisno o objektu straha-mržnje i nade-ljubavi, upotrebljavaju se rijeci fobia-strah i filo-ljubav kao sufiks ili kao prefiks. Tako npr., jaka odbojnost prema strancima ili strah od svega što je drugacije od moje zemlje, kulture, vjere, jezika itd., naziva se ksenofobija, a opet izražena naklonost prema strancima ili svemu što je strano, naziva se ksenofilija. Ksenofilija smiruje Nas ovdje manje zanima ksenofilija, jer to nije problem koji uznemirava, vec smiruje zato što ksenofiliju održavaju ljudi koji vole da putuju po svijetu i upoznaju se s ralicitim kulturma, ponekad iz cistog hobija, a ponekad i iz istinske želje da se upoznaju za razlicitim vjerskim, kulturnim i drugim iskustvima u svijetu. Ksenofobija je problem koji uznemirava svijet Danas je mnogo važnija tema ksenofobija zato što je to problem koji uznemirava cijeli svijet o cemu govore mnoge svjetske konferencije o toj temi od kojih je posljednja bila u septembru prošle godine (2003) u Becu u organizaciji OSCE-a pod naslovom: Racizam, ksenofobia i diskriminacija. Dakle, danas postoji ozbiljna zabrinutost zbog naglog širenja ksenofobije u svijetu po osnovi rasne, vjerske, etnicke i druge pripadnosti. Iako ksenofobija, kao izraz straha od stranca, nije samo evropski fenomen, on se ipak najžešce i, u povijesnom smislu, najtragicnije manifestira u Evropi. Evropski ksenofob-izmi Fenomeni racizma, fašizma, anti-Semitizma (ili anti-semitizma) jesu evropski proizvodi i zato Evropa spram tih problema mora biti jako oprezna i stalno budna da joj se u snenosti njezine slave ne bi ponovila ružna povijest. Dabome, Evropa ne samo da mora biti oprezna i budna da joj se ne ponovi ksenofobija racizma, anti-semitizma i dr. vec mora biti oprezna i budna da joj se ne dogodi nova ksenofobija koja se zove islamofobija. Šta je islamofobija? Islamofobija je neologizam, skorašnji izraz, nastao devedesetih godina prošlog stoljeca kao posljedica rasprave o multi-kulturalizmu i politickom identitetu. Islamofobija je strah ili mržnja prema muslimanima ili islamskoj kulturi. Islamofobija je stanje ili vjerovanje da su muslimani vjerski fanatici, da imaju tendenciju nasilja prema ne-muslimanima, te da se protive konceptima jednakosti, tolerancije i demokracije, jer je to, po mišljenju islomofobicara, protivno ucenju islama. Izraz islamofobija nastao je zato što se greška muslimana ne pripisuje njemu, vec njegovoj vjeri islamu i Pslaniku Muhammedu (a.s.). Npr., ako musliman ima primjedbu na Jevreja ili kršcanina, on nikade ne optužuje judaizam ili kršcanstvo zbog toga, niti ružno govori o vjerovjesnicima Musa (a.s.) ili Isa (a.s.). Nažalost, opca je navika Jevreja i kršcana da o muslimanima, ako su im nanijeli neku nepravdu, sude na nacin da optužuju njihovu vjeru - islam i na nacin da o Poslaniku Muhammedu (.a.s.) govore ružene stvari. Islam i Arapi Pošto je islam u najužoj vezi s Arapima, islamofobija se javlja i kao anti-arapski racizam, iako svi Arapi nisu muslimani kao što ni vecima muslimana nisu Arapi. Useljenici - povod za islamofobiju Islamofobija se najcešce javlja u raspravi koja se tice muslimana useljenika ili doseljenika koji žive kao manjina na Zapadu. Medutim, korjeni islamofobije sežu iz vremena kržarskih pohoda na Istok i vjekovima je prisutana u Evropi. Šta je islamofilija? Islamofilija je, takoder, neologizam koji, velikim dijelom, ima veza s nama bosanskim muslimanima. Naime, u vrijeme agresije na nezavisnu državu Bosnu Hercegovinu i nakon genocidnog stradanja muslimana, posebno u Srebrenici, mnogi pisci, novinari, teolozi, politicari, obicni ljudi, pa cak i neke vojne organizacije na Zapadu su izrazili simpatije prema bosanskim muslimanima, a time i prema islamskoj kulturi. Primjer islamofilije kao blasfemija Zapada Rijec je o protestu novoformiranog "Internacionalnog kršcanskom fronta" koji je u Parizu, 2. aprila 1999. god., izdao saopcenje pod naslovom: "Kršcani protiv NATO-ve islamofilije" u kojem se izmedu ostalog kaže: "NATO je postao sredstvo islamskog imperijalizma u svijetu. NATO djeluje u ime snaga naftom bogatih zemalja umjesto da brani sigurnost i vrijednosti na kršcanstvu utemeljene zapadne civilizacije... Odluka vanjske politike u Vašingtonu da bombardira Srbiju ... pažljivo je planirana preko politickih lobija ciji cilj je uspostava nove islamske države na balkanu nakon što se je muslimanski režim konsolidirao u Bosni..." Primjer islamofilije kao dobre volje prema islamu i bosanskim muslimanima Bez komentara na gornji primjer, želim ovdje navesti drugi primjer islamofilije koji se dogodio u nedjelju, 15. 2. 2004. ovdje u Sarajevo, gdje je politicki savjetnik Evropske komisije u Briselu prof. dr. Uve Kicinger (Uwe Kitzinger) na sesiji Kluba 99, izmedu ostalog rekao: "Bošnjaci i njihova vjera jedna su od privilegija za ulazak BiH u evropsko društvo," kako je prenešeno u "Oslobodenju" od 16.2.2004, st. 3. Muslimani izmedu islamofobije i islamofilije Mada nije iskljuceno da i neki muslimani, koji su po rodenju muslimani, mogu biti islamofobicari, što je lahko prepoznati i u našem bosanskom okruženju, pa ipak agresivna islamofobija stanuje u glavama onih nemuslimana koji islam vide kao "ratobornu vjeru". Nasuprot islamofobicara su islamofili, nemuslimani, koji u islamu vide "miroljubivu vjeru". Dakle, na principu - zatvorenosti ili otvorenosti islama - možemo kazati da je: Islamofobicar onaj koji islam vidi kao monolitni blok, kao staticnu religiju, neprilagodljivu novim realnostima; dok je islamofil onaj koji islam vidi kao otvorenu i vjeru unutarnje raznolikosti, kao progresivnu ideju koja dopušta dinamiku unutarnje rasprave da bi se došlo do najboljeg rješenja u svim oblastima ljudskog života. Islamofobicar je onaj koji islam gleda kao stranu i drugaciju vjeru koja nema nikakvog smisla, ni cilja, niti zajednickih vrijednosti sa drugim vjerama i kulturama. Islam ne utjece na druge, niti prima utjecaj drugih vjera i kultura; islamofil je onaj koji islam gleda kao vjeru koja je meduovisna s drugim vjerama i kulturama. Islam dijeli neke moralne vrijednosti s drugim religijama, posebno s judaizmom i kršcanstvom i, naravno, utjece na njih na isti nacin kao što i one utjecu na neka ucenja islama. Islam, dakle, nije u izolaciji, vec u tijesnoj interakciji s judaizmom i kršcanstvom. Islamofobicar je i onaj koji hoce da uvjeri svijet da je islam vjera u podredenom položaju u odnosu na Evropu, jer je to barbarska, iracionalna i primitivna vejra; islamofil je onaj koji želi da objasni da je islam razlicit, ali ne i nedostatan u bilo cemu što karakterizira potpun i savršen covjekov pogled na svijet, pa je stoga vrijedan svakog poštovanja; Islamofobicar je covjek koji islam vidi kao nasilnu, agresivnu, prijetecu, teroristicku vjeru koja je u središtu sukoba civilizacija; islamofil je covjek koji islam vidi kao dobrog partnera u svijetu u kojem nece prevladati ni slabi ni agresivni, vec oni koji su kooperativnu u istini, pravdi, miru i pomirenju medu vjerama i nacijama; Islamofobicar je onaj koji islam vidi kao politicku ideologiju koja manipulira neupucenom masom radi postizanja politickih i vojnih ciljeva; islamofil je onaj koji vidi islam kao vjeru koja ima istinske sljedbenike koji su iskereno predani Bogu i koji se osjecaju odgovornim za sve što govore i rade. I na kraju, islamofobicar je i onaj koji anti-muslinasku netrpeljivost doživljava kao prirodnu pojavu, a mržnju prema islamu i muslimanima smatra kao nešto što je normalno; islamofil je onaj koji prihvata da svaka kritika muslimanskog svijeta mora biti podvrgnuta kritici samih muslimana kako se ne bi napravila greška i kako se ne bi donosili nepravedni sudovi o islamu i muslimanima. U kontekstu islamofilije zanimljivo je kur'ansko svjedocenje o ehli-i kitabijama, u sure-i re‘ad, ajet 36, u kojem Allah Uzvišeni kaže: Neki od onih kojima smo dali Knjigu raduju se svemu što objavljujemo tebi, ali neki protivnici ne priznaju nešto od objave. Reci: "Meni je naredeno da se samo allahu klanjam i da Njemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu ja pozivam i Njemu se vracam. Više islamofobije nego islamofilije Nažalost, danas je u svijetu islamofobija mnogo prisutnija u medijima, na politickim i drugim skupovima, u akademskoj i puckoj literaturi, na ulici, u školi i u sudnici nego islamofilija. Neke izjave Evropljana u anketi o islamu koju je proveo John Bowker u 1995. godini, dakle prije 11. septembra, 2001, za program The World Service najbolje govori o islamofobiji koja je prisutna u glavama tih Evropljana : 'Ja smatram da je njihova vjera jako agresivna. Ako bih morao raditi s njima (muslimanima), ja bih bio veoma, veoma oprezan.' 'Oni su skloni da budu jako agresivni u odbrani onoga što misle i vjeruju.' 'Oni ne pripadaju Evropi, jer mi smo ovdje kršcani. Muslimanima zato ovdje nema mjesta.' 'Muslimanska religija je dobra za pustinjske zemlje, ali ne i za Evropu, ne za sjevernu klimu.' 'Oni su jako agresivni: oni pale knjige, oni napadaju ljude, oni nisu tolerantni prema drugim ljudima.' Islamofobija nakon 11. septembra, 2001 Nije moguce obuhvatiti sve pojave islamofobije nakon 11. septembra, 2001, dana kada je cijeli svijet bio šokiran slikama rušenja Svjetskog trgovinskog centra u Nju Jorku. Ali jest moguce primjetiti eksploziju islmopobickih poruka nakon toga u kojima se nije štedila nijedna islamska svetinja. Cule su se cak i prijetnje o napadu na Kabu u Mekki i na Alejhisselamovu džamiju u Medini. U jednom trenutku svi muslimani u svijetu postali su sumnjivi. Bili su to teški dani za muslimane u cijelome svijetu, pa tako i za nas ovdje u Bosni i Hercegovini. Nažalost, neki politicari i crkveni dužnosnici iz Bosne i Hercegovine nisu propuštali priliku da naše, ionako teško stanje, ucine još težim, optužujuci nas za islamski terorizam tipa el-Qaide kod šefova država zapadnih zemlja, u zapadnim medijima i kod visokih dužnosnika medunarodne zajednice u Bosni i Hercegovni. To, nažalost, neki cine i dan danas cim prekorace granicu Bosne, jer im se cini da se još uvijek mogu širiti laži o bosanskim muslimanima kako u Beagradu tako i u Zagrebu. Islamofilija i 11. septembar, 2001. Nasrecu ta vremena su prošla i ovo je prilika da iskažemo svoju zahvalnost svima u Americi i u Evropi, kao i svim predstavnicima medunarodne zajednice ovdje koji nisu nasjeli jeftinoj provokaciji islamofobije protiv bosanskih muslimana. Primjetana islamofobija nekih predstavnika medunarodne zajednice u BiH nije pravilo, vec je rijec o incidentima kojih ce, nadamo se, ubuduce biti sve manje, zapravo, da ih nece nikako biti. Takoder, ne možemo propustiti prilika a da ne istaknemo i cinjenicu da je u tim teškim trenucima, nakon 11. septembra, 2001, bilo mnogo dobrih ljudi koji su znali zaštititi muslimane. Zajedno sa muslimanima, kršcani i Jevreji su u mogim gradovima u Americi držali nocnu stražu kako bi sprijecili islamofobicare da oštete džamiju, islamski centar ili muslimansko okupljanje. Kršcanske djevojcice u školama nosile su mahrame kako bi na taj nacin izrazile solidarnost sa svojim prijateljicama i kako bi ih zaštitile od islamofobicara. Je li moguce da islamofobija postane islamofilija Naravno, ne treba biti naivan i vjerovati da ce neki islamofobicari ikada promjenit svoje mišljenje o islamu iskazano u gore recenoj anketi, narocito nakon 11. septembra, 2001. god. I Kur'an Casni nam kazuje da ima ljudi koji nikad nece prihvatiti muslimane sve dok ne ostave svoj i prihvate njihov nacin života, tj., sve dok ne prihvate njihovu vjeru. Medutim, mnogo je više onih koji prihvataju muslimane kao partnere i prijatlje i cijene njihove moralne vrijednosti. To što islamofobija trenutno vlada nad islamofilijom, dijelom su krivi i oni muslimani koji idu u izolaciju, kao i oni koji prihvataju asimilaciju. Izolacija potice strah kod nemuslimana, a asimilacija izaziva osjecaj poniženja kod muslimana. Upravo u tom kontekstu, nikad mi nisu bili jsniji ajeti (33-34) iz sure-i Fussilet kao što su to sada: Koji to bolje govori od onog koji poziva covjeka da se vrati Allahu, i koji radi dobro, i koji kaže ja sam musliman. Jer, dobro i zlo nisu isto, pa zato, ti (na zlo) uzvrati dobrim, pa ceš vidjeti da ce ti onaj s kojim si u neprijateljstvu postati vruci prijatelj. Dakle, muslimani nemaju razlog da idu u izolaciju zato što nema razloga da se plaše druge i drugacije vjere i kulture. Na isti nacin, muslimani ne treba da prihvate asimilaciju, jer time nece nikome donijeti dobro, a sebi ce nanijeti veliku štetu. Naš put je put kooperacija u istini, pravdi, miru i pomirelju medu ljudim i narodima. Islamofobija & historijska krivnja i ideološka smetnja Svaki muslimanski narod ili država osjeca teret islamofobije na poseban nacin. Pa tako i mi, bosanski muslimani, osjecamo islamofobiju na svoj nacin. Osjecamo je na nacin hitorijeske krivnje ili turske krivnje koja se, što vrijeme prolazi, sve više uvecava i sve više proširuje. Ako ste mislili da crnogorski pjesnik Njegoš i francuski general Morion nemaju ništa zajednickog, prevarili ste se. Oni imaju zajednicku osobinu koja se zove islamofobija koju je Njegoš iskazao u "Gosrkom vijencu", a Morion u svom svjedocenju u Hagu, kada je rekao: "Muslimani su krivi zbog genocida u Srebrenici". Vrijeme je da prepoznamo tu vrstu islamofobije kojom se, nama bosanskim muslimanima kao i svim muslimanima na Balkanu, namece "turska krivnja" zato što smo muslimani i zato što u tome istrajavamo. Ali ne samo prepoznati, vec treba i djelovati protiv logike islamofobicara tako što treba temeljito prouciti i identificirati sve, pa i najmanje pojave islamofobije, u akademskoj i puckoj literaturi, u medijima, posebno elektronskim radiju i TV, u politickim govorima, karikaturama, u filmu i pozorištu, u svemu što upucuje na moguci buduci genocid nad muslimanimana na Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini, jer na pocetku je uvijek samo rijec, a kasnije bude i zlocin silovanja, palenja i rušenja naših kuca, džamija, sela i gradova. Dakako, naše djelovanje treba da bude i u tome da podržimo inicijativu islamskih zajednica u nekim evropskim zemljama da se islamofobija, u pravnom i moralnom smislu, izjednaci sa racizmom i anti-semitizmom u Evropi kako se više ne bi dogadalo da na nekim TV-e emisijama Federalne televizije islamofobicar, poput novinara Damira Kaletovica, svoju mržnju prema islamu i muslimanima iskazuje lovom na imama u džematu Šerici. Volio bih da se u IZ-i pojavi grupa entuzijasta koji bi, poput projekta "Atlas islamskoga svijeta", organizirali projekt "islamofobija" koji bi imao za cilj da bilježi svaki, pa i najmanji znak islamofobije, i da o tome uredno i na vrijemo obavještava javnosot kako bi na taj nacin primorali politicare i uopce javne radnike da vode racuna o svojim javnim istupima i javnim ponašanjima. To treba uraditi i zbog toga što, pored islamofobije kao "turske krivnje" koja nam se nepravedno namece, postoji još jedan vid islamofobije koji se javlja unutar Bošnjaka kao posljedica ideološke netrpeljivosti. Rijec je o politickoj ideologiji nekih Bošnjaka koji misle da su im Bošnjaci, zato što su muslimani, prepreka na putu njihove pune politicke afirmacije. Oni bi da im se ti Bošnjaci, muslimani, sklone s puta, pa ako nece milom, onda moraju silom na nacin da ih se optuži za islamski terorizam i drugo što prija za uho domacim i stranim islamofobicarima. Završit cu sa kur'anskim ajetom u kojem se kaže: Oni hoce da ugase Allaho svjetlo, ali Allah ce održati svoje svjetlo makar to mrzili oni koji kriju istinu..
http://www.rijaset.net/ASPvjesti/message.asp?entry=838
8)
