Vise volim da vodim ljubav nego rat. To ne znaci da cu se praviti mutav na necije prozivke, tad cu uzvratiti ali po mogucstvu argumentovano, bolje biti se*ronja nego verbalni nasilnik. Osuda prema mnogim vrstama muskaraca sam se nacitao za tri zivota po raznoraznim drustvenim mrezama, mislim na osude oko stvari koje inace ne ugrozavaju druge (npr. zbog nezrelosti, neostvarenosti i sl, ispada kao da su oni zlocinci) sto su indirektne osude i prema meni u slucaju da pripadam toj skupini, tako da uvek imam odbrambeni stav, njihove osude nisu kaznjive ako su indirektne jer to nije nasilje, mada su nekad osude upucene i direktno i ostro prema odredjenim pojedincima, argumentovano uzvracanje isto nije kaznjivo jer ni to nije nasilje. Ali zbog tih stvari nemam vise poverenja ni u koga. Obozavam i da budem neciji advokat i da branim neke od nepravednih napada, ne sve ali neke, to je jos lepse i smatram da vise ja imam prava na to nego da neko drugi bude neciji sudija.
Cesto bih imao sta da kazem ali to ne bi bio moj nacin jer bih time pominjao neke nesavrsenosti koje imaju i drugi koji za to nisu krivi, jer ni ja ne volim osude meni slicnih a dolazim u situaciju da bih mozda tako trebao, pa onda moram da dobro pazim kako uzvracam, bas svakom se mogu naci neke mane jer ne postoji niko savrsen, samo treba tvrdog obraza pomenuti ih. Licno bi mi manje smetalo da istrpim sitnije fizicko nasilje od strane zene (mozda bi mi se to cak i svidelo ali zavisi kakvo

) nego psihicko nasilje.
Ovakav problem imam cesto i sa muskarcima, znaci, sa skoro svim ljudima, ali posto su mi zene privlacne i samac sam pa se uvek nadam bliskosti sa nekom, vise mi smeta kad netrpeljivost dolazi od strane zena.