Muški ego

Prasling

Ističe se
Poruka
2.675
Primetih da muškarci često detinjasto reaguju kada su im planovi osujećeni; kada ih neka rava odbije, ponizi, uvredi drugara na račun dimenzija i slične stvari. Nekad bi i da se svete, psuju i proklinju. Čemu to sve? :)
 
Primetih da muškarci često detinjasto reaguju kada su im planovi osujećeni; kada ih neka rava odbije, ponizi, uvredi drugara na račun dimenzija i slične stvari. Nekad bi i da se svete, psuju i proklinju. Čemu to sve? :)
Ти изгледа пишеш о неким нестабилним, фрустрираним клинцима.
Мада по овом форуму има људи који су толико исфрустрирани да би жену завили у црно као што раде у Саудијској Арабији.
 
Ти изгледа пишеш о неким нестабилним, фрустрираним клинцима.
Мада по овом форуму има људи који су толико исфрустрирани да би жену завили у црно као што раде у Саудијској Арабији.

nisu svi ljudi isti, pogotovo muškarci, otkad nema vojnog roka, sve se bezmudo raspustilo, nigde discipline i (samo)poštovanja
 
Medj' muskarcima uvek postoji neko nadmetanje, a zasto, pa mozda jer nam drustvo namece da moramo da budemo jaki, vodje, stabilni, cvrsti, prepuni samopouzdanja i sl.
Naravno, ovo poslednje ne ide uvek, ali eto zbog te uloge koju "moraju" da igraju muskarci glume neko samopouzdanje, a kada provalis da to nije samopouzdanje vec samo iluzija to boli.

Od najmladjih dana to pocinje, prvo se rvaju i igraju, posle igraju fudbal, pa je najjaca faca onaj koji da najvise golova, onda ko ima najbolji bajs, mobilni, ko ima prvu curu, ko prvi izgubi nevinost, ko bude sa vise devojka, ko ima bolji auto, posao i tako ide.
Verujem da je ukorenjeno to upravo u toj ulozi da muskarac treba da bude jak i muzevan i da pokazuje to, jer uvek te zezaju sa "budi musko", "zene vole muskarce, a ne decake", a ako neko nije to, onda se trudi da folira ili da izgradi laznu sliku na gorepomenute nacine.

Moje neko misljenje je da od pracoveka i majmuna stoji ono da muzjaci "treba" da pokazuju svoju snagu, a da "zenke" treba da pokazuju svoju lepotu da bi privukli partnera, i mislim da nezadovoljni muskarci mrze druge muskarce jer su svesni svojih mana i osecaju se manje muzevnim ako zaradjuju malo, ako nemaju samopouzdanja, isto kao sto mozda neke zene mrze druge zene jer su lepse i jer ih oblecu svi momci, a onda tu dolazi sujeta u igru.

Svima se mozda malo poljulja sujeta, ali ici toliko da se svetis, pljujes, psujes, prozivas, pokazuje samo koliko si zaista neisugrna osoba i koliki problem sam sa sobom imas.
 
Poslednja izmena:
Primetih da muškarci često detinjasto reaguju kada su im planovi osujećeni; kada ih neka rava odbije, ponizi, uvredi drugara na račun dimenzija i slične stvari. Nekad bi i da se svete, psuju i proklinju. Čemu to sve? :)

Kratko i jasno: sitne duše. :) Kako možeš želeti zlo nekome, koga si silno voleo/la? Kako možeš povrediti nekoga koga si silno ljubio/la mislima? Kako možeš rasplakati nekoga ko ti je srcu bio/la nevidjeno drag/a? Ne možeš ni u snu, ako si istinski voleo/la. Ako je tvoje srce čisto, nežno i bistro. Jednostavno, nešto u tebi ne da na to, jednostavno n -e m - o - ž - e - š, pa da si Bog. Ja sam uvek želela dobro, i da su sretni, zadovoljni, pa makar i bez mene. Ako neko en smatra da sma ja njegova sreća i ono što njega može da sreći ili zaraduje, poraduje, ok. Biće mi teško, biće mi krivo, plakaću, crkavaću, ali neću povrediti. N - e - ć - u. I nisam. Što kažu, dobro da nije neko veće zlo. To samo rade loši ljudi i oni koji Vas nisi istinski voleli. ♥
 
tebe neko povredi, izigra, bude skot prema tebi a ti mu kažeš ma samo neka si ti meni srećan, želim ti sve najbolje, nisam ja sitna duša, pa ga još i izljubiš za kraj? daj Jeco u kom ti filmu živiš

Da, ja živim u tom "filmu" vidiš, zvanom "Iznad svega ne povrediti ono šta tvoj um ljubi najčistijim mislima". Teško je objasniti, ali smtram da time bih pljunula na sebe. I ok, svačije je pravo bilo da mi radi/uradi šta misli ili ne misli, a čak i da se ja prevarim u toj proceni, to je do nekoga, shvataš, što misli da tako može sa mnom, da ja ne zaslužujem bolje, da ja to zavredila sam, ali ja se neću svetiti, ja neću vratiti istom merom. I neću želeti zlo. Tačno tako, želeću dobro, i da nikada ih ne strefi ono šta mene je, jer ja ipak karakterom jača sam, i nekako "preživeh" , neko drugi ne bi. Čudno zvuči, ali u mom umu postoji reč "sveto" za neke stvari, i ako je mene neko ubrljao poganštinom od reči, ja neću biti to. Osećaću se kao gov*o, i neću verovati šta slušam, gledam, cepaću se na milion delova i jednog dana neću moći ustati od bolesti i tuge, ali neću povrediti ono šta moj um jeste ljubiuo najdivnijom mislima. Mene su rodili svetle duše, i kad god mi neke reči npr prolete umom, osetim se strašno bedno, priznajem, poniženom i zaplačem se, ali ja ne mogu isto, ne bih mogla nikada, da me ubijete. I ne smatram da sam zbog toga slaba. Ne mogu da izljubim ono što više se ne zove mojim, ali ću se uvek nadati da ti ljudi jesu zdravo, najstrašnije srećni i nasmejani. Jer to značiće, da dobro su. I to je ono najvažnije. I svi mi grešimo, i prilikom izbora, ne kažem, prevarimo se, iznevere nas, ali to sam ja, nije u mojoj prirodi da ranjavam. Kakav takav izbor, ali bio je izbor moj, i to je to. :)
 
niko ne kaže da treba da se osvetiš, ali ne znam koliko je realno da prema nekome ko je prema tebi bio loš i dalje imaš samo lepe misli i želje

Jednostavno, tako. "Pustim". Znaš zašto mislim dobro? Jer ne mogu neke stvari u svom srcu da "pokvarim". U sebi kažem, ok, nemorate, nećete, ne prepoznajete, ne vrednujete, možda u pravu ste, možda ja onda i nisam Vaša sreća. Ogrešili ste se o mene, loše me ocenili, ja Vam nisam to. Neko loša i pokvarena. Jel zato en trebam? Što ne umem da gazim pa mazim, nego što do poda nosić sam spustila kada sma shvatila šta sam uradila? To pomislim, i zato tako mogu da mislim. Jer su me roditelji naučili da ne budem sujetna, da mi nije ispod časti reći reči poput izvini, oprosti. Moguće je , veruj mi, barem ja mogu tako da mislim. U fazonu, ok, šta ste uradili ste, bilo da ste me zezmuli, bilo da niste, hvaJa Vam na Vašem uloženom vremenu, trudu i zalaganju. Bilo da me sravnite, bilo obradujete. Ja svakako svoje naučiću, šta god da je. :) Shvataš? Ja ću što se kaže terati dalje po svom, jer akkve su ti misli, takav ti je život. Jer sve te to na kraju "pojede". A misli su energija. :)
 

Back
Top