muškarci sa kojima ste porasli

Ne osećam ništa prema ljudima koje nisam videla deceniju-dve jer su to sada sasvim neke druge osobe.
Ima samo jedna posebna muška osoba uz koju sam sazrela i postala ovakva kakva sam danas. Ali nije mi bio drug nego prva velika ljubav, a znamo da se one ne zaboravljaju.
Ne viđam ga uopšte, ali je za mene ostao poseban i radujem se uvek kada čujem da mu se nešto lepo događa u životu. :heart:
 
primetio sam da kad sretnem neku devojku/ženu
sa kojom sam porastao, to jest, koje se sećam još
iz vremena kad smo bili pačići i išli u prvi osnovne,

osećam neku posebnu prisnost i privlačnost,
mi smo vršnjaci i znamo se od malih-malenih
nogu kad smo bili krezubavi glupavi kepeci...
i (ako ta osoba nije baš neki ekstra gabor), prosto
mi je posebno lepa i privlačna, i imam posebnu mešavinu
zaštitničko-privlačnog osećanja prema njima.

da li i vi devojke/žene isto osećate prema
momcima koje znate tako dugo ?

Da, osecam :)
 
Fino....najdrazi muskarac sa kim sam odrasla jeste moj brat blizanac.Stariji je od mene 10 min.Kada smo bili bebe on je stalno plakao,ja ne,kada smo bili u balavistu isto tako,u zabavistu ja se tukla sa devojcicama,branila njega od decaka,u osnovnoj isti razred smo i sli-isto tako-bila sam jaca....kako sam bila starija do puberteta bila sam i vislja ,manje jaca...Sada me je bata prestigao kako i u visini tako i jacini.Bilduje+ pravi momak postao-za pozeleti kako je lep ko' maneken je!
E sad ima tu jos iz komsiluka dosta njih,ali bih napomenula bratovog naboljeg druga sa kime smo se bas druzili kao mali,a kako smo rasli ja manje-svoje drustvo sam imala kao i dan danas,ali taj drug,ne zelim da ga imenujem mi je pre dve nedelje izjavio da je oduvek bio zaljubljen u mene i tom izjavom je mene postavio u situaciju da se zapitam da i ja nisam mozda u njega zaljubljena-ali nisam.....Plus nikada ali nikada ne bih ulazila u vezu sa nekim momkom koji je bratov drug.Samo bih nastetila bratu time! :)
 
primetio sam da kad sretnem neku devojku/ženu
sa kojom sam porastao, to jest, koje se sećam još
iz vremena kad smo bili pačići i išli u prvi osnovne,

osećam neku posebnu prisnost i privlačnost,
mi smo vršnjaci i znamo se od malih-malenih
nogu kad smo bili krezubavi glupavi kepeci...
i (ako ta osoba nije baš neki ekstra gabor), prosto
mi je posebno lepa i privlačna, i imam posebnu mešavinu
zaštitničko-privlačnog osećanja prema njima.

da li i vi devojke/žene isto osećate prema
momcima koje znate tako dugo ?

ne, cesto im se ne sjecam ni imena.
 
Ne...
Uvek mi je drago kada sretnem nekoga sa kim sam provela detinjstvo....
To je valjda ono drustvo iz zgrade,iz ulice,mozda iz skole....
Nazalost retko ih srecem,jer smo preetzno izgubili kontakt....
Desilo mi se pre godinu dana da sam bila na nekom seminaru u inostranstvu....Na areodrumu,kada sam se vracala kuci,sa ledja mi pridje covek i prepade me:eek:
Kad ono....jedan mali,sa kojim sam igrala zmurke...prepoznao me....vidjali smo se i kasnije slucajno u prolazu,dok nije otisao....hehehe....bilo mi drago da vidim nekoga koga nisam videla sigurno vise od deset godina....:D
 

Back
Top