Ako procitate tekst iz neke neutralne perspektive videcete da je poprilicno tacan i da savrseno opisuje psihicko i emotivno zlostavljanje u vezi, koje se moze desiti i muskarcima i zenama.
Ponašanja kojima on postepeno urušava ženino samopoštovanje su nastojanje da kontroliše sve aspekte njenog života, vika, pretnje, povlačenje i ljutito ćutanje, ponižavanje, ljubomora, posesivnost i konstantna kritika za sve i svašta.
Ovo je deo teksta i ja 100% tvrdim da ima muskaraca koji su isto ovo iskusili od strane zena. Cak citajuci o nacinu odrastanja, vrlo lako se vidi kako neko bio to muskarac ili zena postaje ogorcen na suprotni pol i samim tim pocinje da se izivljava na osobama suprotnog pola, ali da ne idem u offtopic.
Kako dalje? Jednostavno pokupiti se, shvaiti da je ta osoba ima probleme i da je mi nikada necemo promeniti, svoj obrazac je poprimila u nezdravom okruzenju i nasa ljubav je nece promeniti (mozda i hoce, ali bice nenormalno tesko, puno teskih reci). Mi nismo krivi i nismo problem sto se ta osoba tako ponasa, ona ima svoje probleme, leci svoje licne frustracije i nesigurnosti na nama, ona ima problem, a mi taj problem nismo, cak iako ta osoba to tvrdi.
Savet za izlazak iz takve veze? Vidite li sebe sa tom osobom za 1-3-5 godina? Vidite li zajednicku buducnost, decu, porodicu? Manimo se te lazi da cemo promeniti tu osobu, tj. podjimo od cinjenice da necemo, mozemo li da trpimo takav odnos? Trebamo li da trpimo takav odnos? Da li je to zdrav odnos kada nas neko krivi za sve, kada nas vredja, ponizava, kada se osecamo manje vrednim, kada zbog frustracija te osobe pocinjemo da mrzimo sebe, sumnjamo u sebe, da li je to ljubav? Zapitajmo se i odgovorimo iskreno. Osoba koja nas navodno voli treba da cini da se osecamo bolje u vezi sebe, da nas dopunjuje, da nas podrzava, da nas voli takvi kakvi smo, a ne da nas vredja, omalovazava, krivi za sve, poniziva i sl. To nije ljubav.
Kako povratiti samopouzdanje? Prvo, zaboraviti sve sto je ta osoba rekla / uradila, iako je tesko. Okruziti se ljudima koji nas vole, koji nas postuju, cene, koji vrednuju nase kvalitete, ili eventualno otvoriti se nekom neutralnom, mozda strucnom licu koji ce nam bez ustezanja reci "ta osoba nije normalna". I ne, mi to necemo prihvatiti, ali to je surova istina. Znaci, ta osoba ima problem sa samom sobom, zeli da dominira tako sto unistava druge, i sve sto kaze kaze sa tim ciljem, tako da sve to treba izbrisati i okruziti se pozitivnim ljudima koji nas vrednuju ili mozda posle nekog vremena upoznati nekog novog i odmah cete primetiti razliku koliko taj neko novi misli da ste dobra i fantasticna osoba, sto samo govori o tome koliko je prethodna osoba cinila sve da vam unisti samopouzdanje u cilju kontrole. Volite sebe, takvi kakvi jeste, zanemarite to sto je ta osoba govorila da ste ovakvi ili onakvi.
Kako prevazici sumnju? Ovo mi malo nije jasno, sumnju u vezi sebe i svojih kvaliteta ili da cemo naci nekog ko ce nas voleti a ne izivljavati se kao ta osoba? Vreme, okruziti se pozitivnim ljudima, pa cak i upoznati nekog novog, ne mora da to preraste u vezu ili nesto, ali eto poznanstvo jednostavno, primeti se razlika kada neko misli da si fantasticna osoba za razliku od nekog ko te je na dnevnoj bazi vredjao. Vremenom se samopouzdanje vrati, vazno je samo ne sumnjati u sebe i svoje kvalitete, verovati da smo vredni ljubavi, prave ljubavi i postovanja a ne "ljubavi" koju su nam pruzili.