Muškarac i zaljubljivanje
Žena manifestira hipnotičku lunarnu privlačnost, te magičnom areuolom privlači muškarca. To su dvije prirode žene. Muškarac teško odolijeva jednoj i drugoj jer obje pripadaju njegovoj unutrašnjoj realnosti.
Zaljubljeni muškarac se sukobljava sa vanjskom i unutrašnjom ženom. Zaljubljenost mu služi da se na kraju oslobodi njihovih magičnih čini, te htio ili ne, ide k sebi. Kada se to osvijesti, to je prvi korak prema individuaciji, kako to Jung naziva. To je ustvari put prema zrenju. Ako tome ne ide, osuđen je na frustraciju i obrnuto, ukoliko žena ne ide tim putem, riskira s dubokom razocaranošću. Zreo muškarac kao i zrela žena, rijetke su pojave. U većini slučajeva ženska instinktivna strana upravlja muškarčevim osjećajima i njegovim životom, kao i što muška instinktivna strana vlada ženskom osobnošću. Kada partneri izađu iz tih uloga nastaje svađa koja je obrana od vršenja projekcije ili sebe ikakvim kakav jesam.
U muškarcu ili njegovoj Animi žive dvije žene: Djevica i Velika Majka. Zaljubljeni muškarac je emotivno upleten sa obje žene. Obje žene izgledaju posesivno i u njegovom nesvjesnom stanju, on je “opsjednut” njima.
Jesu li vam poznati muškarci koji ponižavaju žene i nazivaju ih pogrdnim imenima? To je njihova negativna Anima koja se pojavljuje arhetipski ili neosvješteno, a formira je njegova majka. Muškarac je u velikoj većini slučajeva opsjednut ženom, a pogrdna imena su strah od žene i njene magične moći zbog koje muškarac treba uspjeh ili moć.
Velika Majka kod nesvjesnog muškarca njegovom nerazvijenom egu predstavlja podršku, zaštitu i hranu. Njegova nesvjesna žena ga drži u infantilnom stanju, nudeći mu nedovoljno prostora da raste i da se razvija. Anima ima svoju tamnu stranu tzv. žensku Sjenu koja se u prošlosti zvala vještica, a u današnjem svijetu su to majke koje ne dozvoljavaju da se muško dijete razvija.
Kada se muškarac susreće sa Djevicom ili svojom novom ljubavi, on je zapravo obuzet dubljim Jastvom, jer ona bi ga trebala dovesti do suočavanja sa svojom unutarnjom ženom i mogućnošću da se spoji s njime u mističnom ljubavno-seksualnom činu. Muškarac pri zaljubljivanju osjeća da može doseći neslućene visine, ali ustvari većina muškaraca se zaljubljuje u vanjsku formu žene i tako ostaju robovi njene ljepote tj. taštine zbog koje većinom trati život ostajući zaljubljen i vezan za sliku žene- majke koju ne dostiže, pa većinom biva opsjednut ovom slikom koja ga izjeda do kraja života u nervoznim raspoloženjima i projekcijama ljutnje. Zaljubljivanjem muškarac je opsjednut s obje žene, u odnosu on pokušava zauzdati ženu jer je se boji. Ipak, ovom vezom muškarac uspijeva odsjeći pupčanu vrpcu i napraviti važan iskorak naprijed u kojem neki muškarci postaju osjećajni i odgovorni. Možda će mnogo kasnije obnoviti susret sa majčinskim tipom žene, ali vjerojatnije na zrelijoj osnovi.
Ljubavnik je primoran birati jednu od dvije žene; ali psihološki govoreći, on se mora neminovno sporazumjeti s drugom ženom, ako želi da dobije potpuni oblik muškarca ili sebe. Ako ostavi jednu ili drugu, ona će ga pratiti do kraja svijeta, naravno psihološki. Svatko od nas zna da kada nešto želimo potisnuti u nesvjesno, upravo nas to progoni. Nema goreg pakla od potiskivanja žene kod muškarca, a lako je vidljiva opasnost potiskivanja. Primjerice, u kršćanstvu gdje je opozit potiskivanja pojava seksualnih nastranosti, odnosno gdje se seksualnost brani onda cvijeta dijabolična seksualnost.
Dakle, ako žene budu odbačene, obje će se okomiti na mladića kao što je u mitu Eumenida na govorila Oresta da ubije svoju majku.
Ranije generacije su uvijek upozoravale mladića da se odrekne druge djevojke i da ostane vjeran prvoj. Na nesreću, mnogi su prihvatili njihov savjet i patili od stalne jednostranosti, Trenutno mišljenje javnosti olakšava muškarcu koji je suočen sa ovom dilemom da se riješi odbacujući majku svoje djece radi mnogo mlađe osobe. On bira arhetip mlade žene koja je opet arhetipska, ali danas u većini slučajeva odobrena pojava.
Pitagora je govorio istinu: Ima nešto osnovno i veoma ljudsko u trokutu. Ukoliko muškarac nastavi slijediti takvu sliku može izgubiti inicijalni obred, koji je od velike važnosti u razvoju muške svijesti. Trojanski rat je broj tri koji ne pokreće bez veze na tragediju. On je toliko jak da kada ljudi prekidaju tijek, kažu našao si drugu. To je arhetipski, a mi još uvijek o ljubavi razgovaramo primitivno i arhetipski, a da toga nismo svjesni.
Ljubavnik muškarac se mora osloboditi regresivne sile koja ga teži posjedovati i da zakorači u svijet odraslih muškaraca kojeg simbolizira u snovima broj tri.
Ovdje prebiva većina muškaraca zapletena jer se muškarac odrekao logosa ili racia kao muškog principa. Danas se muškarci ismijavaju ljudima koji razmišljaju, a ne postoji niti jedna inicijacija koja bi im pomogla da ovaj prijelom učini i prihvati racionaliziranje.
Simbol te borbe je zmaj kojeg junak mora ubiti da bi spasio princezu. Većinom se muškarci ne oslobode ove regresivne sile, te njima vlada Anima-mama koja postaje unutarnja okrutna maćeha gdje vidimo čangrizavog muškarca koji stalno kritizira svoju ženu sve dok se razvod zaista i ne dogodi.
Priča o Raju je priča spoznaje osjetilnog iskustva koje se uspoređuje sa znanjem dobra i zla. U Starom Zavjetu seksualni čin se obično prevodi glagolom “znati, saznati”.
Ukratko zaljubljivanje je tako dubok čin jer simbolizira samorazvoj, a onda i velike sukobe. Kako je rekao Jung: Sukob je bit života i neophodan preduvjet za celokupni život.
