- Poruka
- 56.131
Kako je umetnost kroz istoriju prikazivala ideal muške lepote?

Kako izgleda "idealan" muškarac? Iako to pitanje u današnjem društvu može da zvuči gotovo uvredljivo, ljudska vrsta je oduvek uspostavljala standarde lepote, koji su se menjali sa razvojem civilizacije.
Umetnost, kao najmoćnije sredstvo prenošenja ideja kroz vekove, beležila je sve suptilne promene u percepciji lepote koje su često poticale iz filozofskih zaokreta, a ne puke mode, što naročito važi za standarde muške lepote.
Pre šestog veka pe nove ere, ljudske figure u umetnosti bile su gotovo apstraktne i obično predstavljane simbolički.
Najstarija poznata skulptura muškarca - "Čovek iz Urfe" - gotovo da liči na današnje predstave o vanzemaljcima.
Na tragu starih Egipćana i stari Grci su pre svoje potrage za neuhvatljivom lepotom, muškarce (kao i žene) slikali i vajali tako da su ih lišavali bilo kakvih individualnih karakteristika.
Vladavina mladosti
Misteriozni osmeh, jedna noga u iskoraku, ruke mirno položene sa strana i vitka silueta oslikavali su mnoge muškarce kroz istoriju, jer su simbolizovale opštu ideju mladosti i lepote. Takve statue dobile su naziv "kurosi" po reči za "mladost" i mogle su da oslikavaju i bogove i obične ljude.Međutim, stari Grci su u jednom trenutku napustili "egipatsku školu" i počeli da proučavaju ljudsku muskulaturu.

Mironov "Bacač diska"
Voleli su sport i cenili atletsku građu, što su počeli da pokazuju kroz svoju umetnost, a njihove statue sportista i božanstava kroz istoriju su najčešće predstavljale ideal muškog tela.
Grci su cenili mišićavost, ali ne preteranu, jer je ona bila tek odraz zdravlja muškog tela. Podjednako važno bilo je da idealan muškarac bude lep i iznutra i zato je znanje u kombinaciji sa zdravim, lepim telom, bilo je simbol savršenstva.
Golotinja u umetnosti nije smatrana vulgarnom i nedoličnom, nego kao prikaz ideala kom svaki muškarac treba da teži. Izuzetak u spomenicima kulture koji su nam ostali iz tog perioda, su predstave Herakla, čija je nadljudska snaga bila njegova glavna moć, pa su njegovi mišići na skulpturama natprirodno uvećani.
Lepota je moć, a moć je lepota
U vreme kada je Rimska imperija počela da diktira standarde lepote u Evropi, počela je da se rađa ideja političke moći oličene u nečijem izgledu.
Car Karakala
Zato su mnogi portreti iz rimske ere bili vrlo realistični i bez ustezanja predstavljali telesne nedostatke, znake starenja i različite deformitete.
Lepota je mogla da se nadoknadi bogatstvom i moći i toga su rimski vladari bili i te kako svesni.