Muhammed s.a.v.s. se još u djetinjstvu, a pogotovo kada je stasao kao zrela ličnost čudio kako njegov narod obožava kamenje, koje su oni isklesali i koje ne čuje i ne vidi i koje je beskorisno. Spoznavao je da iza svega stvorenog mora biti samo Jedan Gospodar, Koji upravlja svakom stvari, Koji nema početak niti kraj i Kome ništa nije ravno. Godinama se po jedan mjesec osamljivao u pećini Hira, radi osobađanja od ovosvjetskih briga i poslova, da bi 610. godine, kada je napunio četrdeset godina života, dok je boravio u pećini Hira putem Džibrila, dobio u Objavi prvih pet ajeta Sure Alek:
'Čitaj u ime Gospodara tvoga, Koji stvara,'(1) 'stvara čovjeka od ugruška!'(2) 'Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,'(3) 'Koji poučava peru,'(4) 'Koji čovjeka poučava onome što ne zna.'(5) (Suretu-l-Alek:1-5)
Objavljivanje ovih ajeta označava i početak časne poslaničke misije, koja je trajala 23 godine i u kojoj je Muhammed a.s. bio izložen najbrutalnijim napadima mušrika. Ovi ajeti su bili poticaj za ummet da u nauci i svemu naprednom prednjače. To je bila praksa prvih dobrih generacija muslimana, koji su bili pretečama u nauci, kulturi i civilizaciji. Napuštanje principa sadržanih u prvim ajetima Objave, ummet je koštalo do te mjere da doživi takvu dekadencu od koje se još uvijek otriježnjujemo.
Neprosvijećene muslimanske mase širom svijeta i one koje se nalaze na ivici normalnog življenja, svjedoče bolnu istinu da je umet uveliko odstupio od prvih ajeta Objave, u kojima se naređuje učenje, izučavanje i primjenjivanje. Bolna je istina da su sposobni muslimani u ovom vremenu postali jeftina radna snaga širom svijeta, jer u vlastitim sredinama isti ne da ne mogu doći do izražaja, već nisu u stanju da dođu do najobičnijeg posla. Talenat hiljada Bošnjaka tek prepoznamo kada isti budu angažirani negdje na zapadu, ali i nakon toga nismo spremni da ih prihvatimo kao svoje, bojeći se da ne ugroze naše 'parazitske položaje', za koje smo mnogi od nas spremni i život dati. Da su se pojedini Bošnjaci borili u vrijeme agresije na način kako to danas čine za sjedeće i ležeće položaje, mnoge bi linije fronta ostale neprobojne i slobodna teritorija BiH bi bila znatno prostranija! Ali!
Dolazak Poslanika s.a.v.s. označava spriječavanje nasilja i uklanjanje širka. Arapi su do njegova dolaska bili pocijepani u razna plemena, međusobno su ratovali i bili su na ivici ljudskog dostojanstva. Dolaskom islama ujedinjuju svoje redove, te kao nosioci islama poražavaju dvije velike imperije toga vremena: Perziju i Bizantiju i svjetlo islama šire na istok i zapad. Arapi obogaćeni islamom postaju predvodnicima: vjerskog, naučno-kulturnog, ekonomskog i svakog drugog napretka.
Naš Poslanik s.a.v.s. govoreći o svojoj misiji poslanstva, u odnosu na druge poslanike, kaže:
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 'Primjer mene i poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji napravi kuću i uljepša je, osim što nije stavio jednu ciglu na ćošku te kuće. Ljudi prolazeći pored nje, zadivljeni njenom ljepotom, govore: 'Zbog čega nije stavljena još ona jedna cigla?' Ja sam ta cigla i ja sam posljednji Poslanik!' (Muslim)
Na vrlo plastičan način Muhammed s.a.v.s. u pomenutom hadisu govori o svojoj poslaničkoj ulozi, koja označava završetak poslaničke misije koja traje od Adema a.s.. Njegovim dolaskom se zgrada poslanstva u potpunosti završila i nakon njega nema više poslanika.
Muhammed s.a.v.s. je za razliku od ostalih Allahovih poslanika počašćen sa pet stvari, o kojima govori hadis koji prenosi Džabir ibn Abdullah r.a.:
Prenosi Džabir ibn Abdullah da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
'Dato mi je pet stvari, koje nisu date nikome prije mene: Potpomognut sam strahom (neprijatelja od mene) na udaljenosti mjesec (hoda), Zemlja mi je data mjestom za sedždu i čistom, pa gdje god nekog čovjeka od moga ummeta zadesi namaz neka klanja, dozvoljen mi je ratni plijen koji nije bio dozvoljen nikome (od poslanika) prije mene, dat mi je šefaat (mogućnost zalaganja za vjernike) i svi poslanici su slati samo svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima!' (Buharija)
Ovih pet stvari je počast za Poslanika s.a.v.s., ali i za ummet. Neprijatelji islama su se njega bojali na udaljenosti mjesec hoda, jer je bio potpomognut sa ulijevanjem straha u njihova srca. I njegovi ashabi, kao i časni i dosljedni sljedbenici njegova sunneta su ulijevali strah u neprijateljska srca na velikim udaljenostima i to je trajalo sve dok muslimani nisu uzeli sebi za Gospodara nekoga drugog mimo Allaha, dok nisu počeli slijediti negoga drugog mimo Poslanika s.a.v.s., dok nisu uzeli sebi za kiblu nešto drugo mimo Ka'be i dok sebi za zaštitnike nisu uzeli svoje neprijatelje. Da li se nalazimo u vremenu u kojem nam se dušmani unose i smiju u lice i ne plaše se naših reakcija, što označava jedan od vidova naše nemoći, smetenosti i straha? Naravno, unošenje u lice mnogi Bošnjaci razumiju kao još jedan u nizu zagrljaja sa onima koji su ih i ranije toliko čvrsto grlili da ih gotovo od izljeva: 'ljubavi', bratstva, jedinstva i ravnospravnosti ne zadaviše.
Allahovu Poslaniku s.a.v.s. i ummetu je učinjena Zemlja čistom za klanjanje, tako da mu'mini, bez obzira da li se našli na putu, u prirodi, prevoznom sredstvu, bolnici i slično imaju obavezu klanjanja namaza. Prema tome, namaz označava stalnu vezu roba sa Gospodarem i ta se veza ne smije prekinuti, jer prekidanjem te veze musliman gubi orjentaciju i ruši svoju građevinu islama. Namaz je jedini propis koji je Muhammedu s.a.v.s. propisan na nebu, dok je bio na mi'radžu, što mu daje još veću snagu i obaveznost.
Jedna od počasti koja je data Muhammedu a.s. je i ta da kao jedan od dunjalučkih plodova džihada bude i ratni plijen, čiju podjelu je odredio Kur'an i oko čega se ne može raspravljati.
Šefaatom je odlikovan naš Poslanik s.a.v.s. i njegov ummet će biti počašćen time što će se on za njih zauzimati na Sudnjem danu, kao i što poslanička misija cijelom čovječanstvu takođe spada u jednu od odlika Muhammeda s.a.v.s., u odnosu na druge poslanike.
Svi poslanici od Adema a.s. pa sve do dolaska Muhammeda a.s. su slati samo određenim narodima da bi otklonili prisutne grijehe pokazujući Allahovom Moći i Voljom mu'džize, kao dokaz njihova poslanstva. Mu'džize su bile na polju u kojem se posebno isticao dotični narod.
Primicanje grijehu neminovno dovodi do njegova činjenja, isto kao što insekti koji kruže oko vatre, bivaju na kraju njenom žrtvom. Muhammed s.a.v.s. u tom smislu, brinući se za ummet, da ne zapadne u sličnu situaciju, kaže:
Prenosi Abdullah ibn Mes'ud da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Nema niti jedne stvari koju je Allah zabranio, a da nije znao da će to neko od ljudi promatrati, a ja se bojim za vas da ne upadnete u vatru, kao što to biva sa leptirom ili insektom.» (Ahmed)
I zaista mnogi od nas se danas primičemo raznim grijesima, na način kako to čini leptir koji se približava vatri i na kraju strada.
Gospodaru, pomozi našoj braći u: Palestini, Čečeniji, Kašmiru i na svakom drugom mjestu gdje su muslimani izloženi napadima neprijatelja, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, sačuvaj nas spletki neprijatelja, oprosti nam grijehe i budi nam milostiv na Sudnjem danu!
'Čitaj u ime Gospodara tvoga, Koji stvara,'(1) 'stvara čovjeka od ugruška!'(2) 'Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,'(3) 'Koji poučava peru,'(4) 'Koji čovjeka poučava onome što ne zna.'(5) (Suretu-l-Alek:1-5)
Objavljivanje ovih ajeta označava i početak časne poslaničke misije, koja je trajala 23 godine i u kojoj je Muhammed a.s. bio izložen najbrutalnijim napadima mušrika. Ovi ajeti su bili poticaj za ummet da u nauci i svemu naprednom prednjače. To je bila praksa prvih dobrih generacija muslimana, koji su bili pretečama u nauci, kulturi i civilizaciji. Napuštanje principa sadržanih u prvim ajetima Objave, ummet je koštalo do te mjere da doživi takvu dekadencu od koje se još uvijek otriježnjujemo.
Neprosvijećene muslimanske mase širom svijeta i one koje se nalaze na ivici normalnog življenja, svjedoče bolnu istinu da je umet uveliko odstupio od prvih ajeta Objave, u kojima se naređuje učenje, izučavanje i primjenjivanje. Bolna je istina da su sposobni muslimani u ovom vremenu postali jeftina radna snaga širom svijeta, jer u vlastitim sredinama isti ne da ne mogu doći do izražaja, već nisu u stanju da dođu do najobičnijeg posla. Talenat hiljada Bošnjaka tek prepoznamo kada isti budu angažirani negdje na zapadu, ali i nakon toga nismo spremni da ih prihvatimo kao svoje, bojeći se da ne ugroze naše 'parazitske položaje', za koje smo mnogi od nas spremni i život dati. Da su se pojedini Bošnjaci borili u vrijeme agresije na način kako to danas čine za sjedeće i ležeće položaje, mnoge bi linije fronta ostale neprobojne i slobodna teritorija BiH bi bila znatno prostranija! Ali!
Dolazak Poslanika s.a.v.s. označava spriječavanje nasilja i uklanjanje širka. Arapi su do njegova dolaska bili pocijepani u razna plemena, međusobno su ratovali i bili su na ivici ljudskog dostojanstva. Dolaskom islama ujedinjuju svoje redove, te kao nosioci islama poražavaju dvije velike imperije toga vremena: Perziju i Bizantiju i svjetlo islama šire na istok i zapad. Arapi obogaćeni islamom postaju predvodnicima: vjerskog, naučno-kulturnog, ekonomskog i svakog drugog napretka.
Naš Poslanik s.a.v.s. govoreći o svojoj misiji poslanstva, u odnosu na druge poslanike, kaže:
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 'Primjer mene i poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji napravi kuću i uljepša je, osim što nije stavio jednu ciglu na ćošku te kuće. Ljudi prolazeći pored nje, zadivljeni njenom ljepotom, govore: 'Zbog čega nije stavljena još ona jedna cigla?' Ja sam ta cigla i ja sam posljednji Poslanik!' (Muslim)
Na vrlo plastičan način Muhammed s.a.v.s. u pomenutom hadisu govori o svojoj poslaničkoj ulozi, koja označava završetak poslaničke misije koja traje od Adema a.s.. Njegovim dolaskom se zgrada poslanstva u potpunosti završila i nakon njega nema više poslanika.
Muhammed s.a.v.s. je za razliku od ostalih Allahovih poslanika počašćen sa pet stvari, o kojima govori hadis koji prenosi Džabir ibn Abdullah r.a.:
Prenosi Džabir ibn Abdullah da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
'Dato mi je pet stvari, koje nisu date nikome prije mene: Potpomognut sam strahom (neprijatelja od mene) na udaljenosti mjesec (hoda), Zemlja mi je data mjestom za sedždu i čistom, pa gdje god nekog čovjeka od moga ummeta zadesi namaz neka klanja, dozvoljen mi je ratni plijen koji nije bio dozvoljen nikome (od poslanika) prije mene, dat mi je šefaat (mogućnost zalaganja za vjernike) i svi poslanici su slati samo svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima!' (Buharija)
Ovih pet stvari je počast za Poslanika s.a.v.s., ali i za ummet. Neprijatelji islama su se njega bojali na udaljenosti mjesec hoda, jer je bio potpomognut sa ulijevanjem straha u njihova srca. I njegovi ashabi, kao i časni i dosljedni sljedbenici njegova sunneta su ulijevali strah u neprijateljska srca na velikim udaljenostima i to je trajalo sve dok muslimani nisu uzeli sebi za Gospodara nekoga drugog mimo Allaha, dok nisu počeli slijediti negoga drugog mimo Poslanika s.a.v.s., dok nisu uzeli sebi za kiblu nešto drugo mimo Ka'be i dok sebi za zaštitnike nisu uzeli svoje neprijatelje. Da li se nalazimo u vremenu u kojem nam se dušmani unose i smiju u lice i ne plaše se naših reakcija, što označava jedan od vidova naše nemoći, smetenosti i straha? Naravno, unošenje u lice mnogi Bošnjaci razumiju kao još jedan u nizu zagrljaja sa onima koji su ih i ranije toliko čvrsto grlili da ih gotovo od izljeva: 'ljubavi', bratstva, jedinstva i ravnospravnosti ne zadaviše.
Allahovu Poslaniku s.a.v.s. i ummetu je učinjena Zemlja čistom za klanjanje, tako da mu'mini, bez obzira da li se našli na putu, u prirodi, prevoznom sredstvu, bolnici i slično imaju obavezu klanjanja namaza. Prema tome, namaz označava stalnu vezu roba sa Gospodarem i ta se veza ne smije prekinuti, jer prekidanjem te veze musliman gubi orjentaciju i ruši svoju građevinu islama. Namaz je jedini propis koji je Muhammedu s.a.v.s. propisan na nebu, dok je bio na mi'radžu, što mu daje još veću snagu i obaveznost.
Jedna od počasti koja je data Muhammedu a.s. je i ta da kao jedan od dunjalučkih plodova džihada bude i ratni plijen, čiju podjelu je odredio Kur'an i oko čega se ne može raspravljati.
Šefaatom je odlikovan naš Poslanik s.a.v.s. i njegov ummet će biti počašćen time što će se on za njih zauzimati na Sudnjem danu, kao i što poslanička misija cijelom čovječanstvu takođe spada u jednu od odlika Muhammeda s.a.v.s., u odnosu na druge poslanike.
Svi poslanici od Adema a.s. pa sve do dolaska Muhammeda a.s. su slati samo određenim narodima da bi otklonili prisutne grijehe pokazujući Allahovom Moći i Voljom mu'džize, kao dokaz njihova poslanstva. Mu'džize su bile na polju u kojem se posebno isticao dotični narod.
Primicanje grijehu neminovno dovodi do njegova činjenja, isto kao što insekti koji kruže oko vatre, bivaju na kraju njenom žrtvom. Muhammed s.a.v.s. u tom smislu, brinući se za ummet, da ne zapadne u sličnu situaciju, kaže:
Prenosi Abdullah ibn Mes'ud da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Nema niti jedne stvari koju je Allah zabranio, a da nije znao da će to neko od ljudi promatrati, a ja se bojim za vas da ne upadnete u vatru, kao što to biva sa leptirom ili insektom.» (Ahmed)
I zaista mnogi od nas se danas primičemo raznim grijesima, na način kako to čini leptir koji se približava vatri i na kraju strada.
Gospodaru, pomozi našoj braći u: Palestini, Čečeniji, Kašmiru i na svakom drugom mjestu gdje su muslimani izloženi napadima neprijatelja, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, sačuvaj nas spletki neprijatelja, oprosti nam grijehe i budi nam milostiv na Sudnjem danu!
) u islam i razbacuju se nekim citatima pa jos na arapskom...sta god napisali nebitno je,jer kad neko opase 4kg eksploziva i useta u crkvu,kafic i ucini "boooom",pobije obicno najmanje 12 ljudi nemam nikakvo postovanje za veru i uverenja tog coveka,niti ga vidim kao heroja,niti kao prijatelja ljudskog zivota.
ops: Christadelphian sram te bilo!
Pa sta se uradilo sa muslimanskim narodima dosada.Muslimani se ne mogu nikada "oduziti" zbog toga hriscanima nikada!Pa pogledajte Bosnu.Sta se tamo uradilo!
