мудрост

Ti koji si jok bi trebao znati (pitaj boga da li si se ikad s tim sreo) da za ljudski um percepcija haosa
znači alogićnost tj.glupost,a da determinacija znači red , znanje,logićnost,um...
Takođe;uređeni sistemi znače i život dok haotićna dešavanja i pojave znače nepostojanje života.
U tom pogledu je Lonče sasvim u pravu da ukoliko neko kvalifikuje tvorce dešavanja u Univerzumu ili čak
samom Univerzuma i nadasve Multiverzuma,ne može biti reči o nekom savršenom entitetu već samo delom
mudrom i delom glupom viđeno iz naših ljudskih rakursa!
Drugim rečima Bogovi za ljude ne mogu biti svemudri ,etički najbolji (najdobriji:per::roll:) jer obzirom na stanje u
Univerzumu,tvorci istog ne zaslužuju sve te pohvale o idealnosti!
Ovo implicira i drugi problem logičke prirode (ne svađaj se s logikom!:mrgreen:) a taj je da pošto bogovi,ako su tvorci
nesavršenog Univerzuma ni sami nisu savršeni,te ni večni,ni sveznajući te i nisu svemoćni pa tako ni bogovi! ! !
 
Dragoljube, sa Bogom se ne možeš sresti te ga ne možeš ni pitati. S Bogom možeš samo neposredno. Bog nije prostoran. Prostor je u Umu, Um je u Bogu aktivan kad Bog "sanja".

I prestani već jednom da sudiš jer nemaš pojma o čemu pričaš. Zato što nemaš pojma zato i sudiš. To je uvijek tako. Bogu ne možeš dosaditi... al' meni kako kad.

...

Jaoj Bože al' si se nalupetao.

Nema drugih Bogova. Apsolut +Svijest-o-Sebi-apsolutu=Bog. To je izvor svih stvari. Kao takav, nestvoriv, neuništiv, nepokretni pokretač, Bog je savršen. Svijest mu omogućava da zna svoju "prirodu", svoju strukturu, svoju apsolutnost, te mu potvrđuje da iz iste (Svijesti) može stvarati beskobačnost a pri tom ostati nepromijenjen, nepromjenjiv, konačan.
To je savršenstvo.

U takvom Znanju-o-Sebi, apsolut stvara a pri tom kao Bog ostaje izvan projekcije, izvan osjećanja i emocija koje su popratne posledice manifestacije.

Da bi to mogao da čini, apsolut (kao Bog) svoju volju cijepa, individualizuje, dok pri tom kao ono-što-jeste ostaje netaknut, cjelovit. To mu omogućava da polarizuje manifestujuću stvarnost, da je kroz um doživljava dobrom ili zlom, dok kao ono-što-jeste još uvijek postoji cjelovit izvan manifestacije, izvan emicija. To stanje davanja Sebe svemu što on jeste i što može postati jeste bezuslovnost i u hrišćanstvu ga zovu Ljubav. Ja Ljubav zovem onim što ona jeste: BEZUSLOVNO DAVANJE.

Savršenstvo Boga je mnogostruko. Gledajući manifestaciju i njene polarazovane vrijednosti mi zaključujemo da je nešto dobro ili zlo... Dobro i zlo su iluzorni, posledica su suda intelekta centriranog u poziciji projektovanog subjekta manifestujuće radnje.

Izvan te pozicije odnos je neutralan. Taj odnos sobom njedri proizvod akcije; doživljaj. Doživljaj se ostvaruje čitanjem izvještaja o izvršenoj akciji. Kada apsolut prihvati taj izvještaj izvan projektovane pozicije subjekta, on ga čita kao vibraciju koja mu ukazuje na činjenicu:

1.) da se izvršena akcija odvija u skladu sa dušom (iskonskom namjerom) ili...

2.) da se izvršena akcija ne odvija u skladu sa dušom.

Ove vibracije nam (apsolutu) se pokazuju u formi pozitivnog ili negativnog osjećanja. Ukoliko je osjećanje pozitivno, doživljavamo radost življenja, duhovni mir, spokojstvo, Ljubav... Apsolut, kao svjesno Biće, odobrava akciju i prosleđuje novu namjeru duše u manifestaciju. Ukoliko se to desi, duša doživljava samorealizaciju a Biće doživljava rast svog nivoa Svjesnosti.

Ako se ovaj izvještaj primi u poziciji subjekta, onda dolazi do iskrivljenja istine o izvršenoj radnji. Polarizacija tad preuzima svoju namjerenu ulogu a Biće stvara reakciju na izvještaj o izvršenoj akciji... emocija je rođena a stvorena je sudom našeg intelecta. Sud se stvara, nije urođen. Stvara se prikupljanjem iskustvenih znanja, naprimjer, naučili smo da vatra može opeći...

Emocije određuju da li je nešto (po procjeni intelekta subjekta) dobro ili za subjekat ili njegovo okruženje. Emocije su stvorene da štite subjekat od negativnog uticaja sredine, njegovih objekata... Ko ih je stvorio?

Ko drugi do apsolut-poistovijećen sa umom subjekta.

Da li to nesavršeno?

Naravno da je savršeno. Stvoreno je kako bi se svi potencijali mogli ispoljiti, bilo da su onakvi kakvi su dušom namjereni ili pak kakvim ih intelect individualizovane volje čini.

Bog pri tom i dalje daje Sebe u tu manifestaciju. Bez njega nema izvora, nema volje, nema essencije nikakvom iskustvu.

Savršenstvo?

Dakako.

Svako od nas (stvorenja) ćemo se jednom probuditi u Sebi-Bogu i kao Bog koji jesmo znati svoje savršenstvo.

Do tada, zanosit' ćemo se nekim nedovoljno dovitljivim intelektualnim masturbacijama, kao naprimjer "onajštojok"... hahaha... infantilno za Boga, mora se priznati. Nije ni čudo da je to tako kad Bog dopušta individualizovanoj volji da bira po svom nahođenju; volj' u svjetlu volj' iz tame.
 
Poslednja izmena:
Ti koji si jok bi trebao znati (pitaj boga da li si se ikad s tim sreo) da za ljudski um percepcija haosa
znači alogićnost tj.glupost,a da determinacija znači red , znanje,logićnost,um...
Takođe;uređeni sistemi znače i život dok haotićna dešavanja i pojave znače nepostojanje života.
U tom pogledu je Lonče sasvim u pravu da ukoliko neko kvalifikuje tvorce dešavanja u Univerzumu ili čak
samom Univerzuma i nadasve Multiverzuma,ne može biti reči o nekom savršenom entitetu već samo delom
mudrom i delom glupom viđeno iz naših ljudskih rakursa!
Drugim rečima Bogovi za ljude ne mogu biti svemudri ,etički najbolji (najdobriji:per::roll:) jer obzirom na stanje u
Univerzumu,tvorci istog ne zaslužuju sve te pohvale o idealnosti!
Ovo implicira i drugi problem logičke prirode (ne svađaj se s logikom!:mrgreen:) a taj je da pošto bogovi,ako su tvorci
nesavršenog Univerzuma ni sami nisu savršeni,te ni večni,ni sveznajući te i nisu svemoćni pa tako ni bogovi! ! !

Vidim da o Bogu govoriš kao o nekakvom entitetu... a ja lijepo objasnio... Bog nije entitet. Bog je entitet samo u tvojoj glavi.

Bog, po sebi, jeste postojanje (apsolut) koje ima Svijest-o-sebi apsolutu (postojanju).

Takođe vidim da događanja, radnje, poistovjećuješ sa Životom... a Život nema veze sa događanjima; životna iskustva i događanja su u korelaciji, to je tačno.

Život=postojanje=apsolut. Ne možeš ga stvoriti niti pak uništiti. Život nema početak niti kraj; životna iskustva imaju.

Dakle, griješiš u osnovnim logičkim postavkama, nije čudo da dolaziš do iskrivljenih shvatanja.

A onda se oslanjaš na logiku... ne videći da ti je logika postavljena na staklenim nogama jer ne raspolaže sa apsolutnim istinama. Nije onda čudo da stvaraš neistinite, relativne zaključke. Ali šta briga logiku kakvim informacijama raspolaže, to nije njena briga nit uloga; njena uloga je da sve što uđe kroz usta probavi i izbaci kroz ****.
 
To što nisi razumio vidi se u tvojoj akciji. Ti tražiš, ne daješ a ja nisam dužan da dajem onima koji od mene traže... Ljubav je bezuslovno davanje a ti me uslovljavaš i uslovljavaš čak i šta želiš da ti dam. Ništa nisi shvatio.
 
.....šta god idealisti pričali , ipak moraju da priznaju da je novac danas toliko moćan , da u ljudskim životima nema moćnije i važnije stvari......
----gladan si - novac i očas postaješ sit ,a možeš i da se prejedeš !
----žedan si - novac i možeš da piješ do mile volje i da se prepiješ !
----go si - novac i imaćeš sve odore ovog sveta - pa čak i novo carevo odelo kome će se klanjati ceo svet !
----bolestan si - novac ima da pucaš od zdravlja i da nadživiš mnoge !

....ama , šat poželiš , novcem možeš da kupiš : pravdu , čast , poštenje , poštovanje , titule kao blato i tako to !

....nemaš love - mrtav si čovek ; živ a i da ne živiš ( bukvalno ima da se crvljošeš ) !....čak nećeš moći ni da blebećeš soliš pamet rali na krsti ili tamo negde na netu....bez novca nema ni pr*seritisa na netu !

....okreni obrni , bez novca ne možeš biti ni izabran za papu , patrijarha - pa čak ni za levo smetalo ....NOVAC JE NOVO BOŽANSTVO kome se klanja svaki čovek - šeni pred njim i pod njim , samo se neki pr*oseravaju kako za njih novac ne postoji , a mole se uveče i ujutru da ga imaju što više !
 
.....šta god idealisti pričali , ipak moraju da priznaju da je novac danas toliko moćan , da u ljudskim životima nema moćnije i važnije stvari......
----gladan si - novac i očas postaješ sit ,a možeš i da se prejedeš !
----žedan si - novac i možeš da piješ do mile volje i da se prepiješ !
----go si - novac i imaćeš sve odore ovog sveta - pa čak i novo carevo odelo kome će se klanjati ceo svet !
----bolestan si - novac ima da pucaš od zdravlja i da nadživiš mnoge !

....ama , šat poželiš , novcem možeš da kupiš : pravdu , čast , poštenje , poštovanje , titule kao blato i tako to !

....nemaš love - mrtav si čovek ; živ a i da ne živiš ( bukvalno ima da se crvljošeš ) !....čak nećeš moći ni da blebećeš soliš pamet rali na krsti ili tamo negde na netu....bez novca nema ni pr*seritisa na netu !

....okreni obrni , bez novca ne možeš biti ni izabran za papu , patrijarha - pa čak ni za levo smetalo ....NOVAC JE NOVO BOŽANSTVO kome se klanja svaki čovek - šeni pred njim i pod njim , samo se neki pr*oseravaju kako za njih novac ne postoji , a mole se uveče i ujutru da ga imaju što više !

O novce kao ekvavilentu vrednosti se može mnogo reči.A može se bez novca,ali u gradu samo kao kloša ...
Na selu je moguće,u divljini-novac ti i ne vredi...
Tako da-nije sve baš crno belo...
 
Sta je rekao Isus? Cini ono sto zelis da tebi drugi cine --- bezuslovno!

- - - - - - - - - -

Jedini bijeg iz te situacije je da zelis toliko malo da niko na tebe ne obraca paznju.



Željeti ne znači tražiti. Naprotiv željeti znači davati. Davati sebe u nešto je istinsko željenje. Ako sebe daš u posao koji će ti donijeti novac dobit' ćeš novac, drugi će te i te kako primijetiti, specijalno oni koji u tvom davanju vide svoju korist ili zadovojstvo.

Ako pak tražiš i to smatraš željom, shvatit' ćeš ubrzo da će ti se dati da i dalje tražiš...

Željeti Ljubav znači davati sebe univerzumu, Bogu. Bog kao i univerzum obitavaju u Ljubavi i onda nije čudo da ti Ljubav dođe.
Davanje je dobijanje. Sve ono u što ulažeš sebe to ti se i daje, vraća ti se. Ono u što ulažeš sebe je tvoja istinska želja za iskustvom istog. Primijećen si.


Jedini bijeg iz te situacije je da zelis toliko malo da niko na tebe ne obraca paznju.



Kad želiš toliko malo da niko na tebe ne obraća pažnju znak ti je da drugima daješ skoro pa ništa. Šta onda od drugih možeš da očekuješ???
Sad to lijepo prevedi na svoju svakodnevnu situaciju: Šta je to što ti od sebe daješ svijetu??? Da li tražiš ili daješ?

Kad saznaš šta daješ znat' ćeš zašto dobijaš baš to što dobijaš.
 
Željeti ne znači tražiti. Naprotiv željeti znači davati. Davati sebe u nešto je istinsko željenje. Ako sebe daš u posao koji će ti donijeti novac dobit' ćeš novac, drugi će te i te kako primijetiti, specijalno oni koji u tvom davanju vide svoju korist ili zadovojstvo.

Ako pak tražiš i to smatraš željom, shvatit' ćeš ubrzo da će ti se dati da i dalje tražiš...

Željeti Ljubav znači davati sebe univerzumu, Bogu. Bog kao i univerzum obitavaju u Ljubavi i onda nije čudo da ti Ljubav dođe.
Davanje je dobijanje. Sve ono u što ulažeš sebe to ti se i daje, vraća ti se. Ono u što ulažeš sebe je tvoja istinska želja za iskustvom istog. Primijećen si.






Kad želiš toliko malo da niko na tebe ne obraća pažnju znak ti je da drugima daješ skoro pa ništa. Šta onda od drugih možeš da očekuješ???
Sad to lijepo prevedi na svoju svakodnevnu situaciju: Šta je to što ti od sebe daješ svijetu??? Da li tražiš ili daješ?

Kad saznaš šta daješ znat' ćeš zašto dobijaš baš to što dobijaš.
Ne zna to Tuki,a i ne može da oseti...Niče je zabranio emocije-samo junaštvo dolazi u obzir-emocije mu "pokrljala"
Lu Salome...

Ovde se i krije velika harizma Isusa Hrista i popularnost i raširenost hriščanstva...
O empatiji,o saosećanju s drugima koje ima povratno dejstvo-uzajamna osećanja između ljudi i
protagonisti takvog empatićnog učenja (u psihijatriji se to zove transfer-koji je ljubavna opsednutost!)...
Nekad to vodi u fanatizam (Opus Dei,Pravoslavno sozercovanje,jezuitske nauke...) što je loša krajnost empatije...
Naravno,dobar balans racionalnosti,emotivnosti,empatićnosti,ali i radoznalosti i kreativnosti čini čoveka stabilnim,
uspešnim i zadovoljnim svojim življenjem,a i s druge strane dobro inkorporiranim u društvo,porodicu i nove situacije...
Retke zverke...;)
 
Pričamo tako uz kafu i čovjek kaže: "Ja sam umjetnik u duši i sve što hoću u ovom životu jeste da budem umjetnik, da stvaram!"

Ja ga pitam šta radi?

On kaže "farba kuće"... ???? :eek:
....

Pitam ga: "A slikaš li, crtaš li, stvaraš li svoju umjetnost?"

On kaže, nema sad vremena za to, prvo mora da zaradi za opstanak, za račune, pa će svu svoju umjetnost stvoriti kad dođe bolje vrijeme.

Račune možeš platiti svojom umjetnošću, kažem mu.

Umjetnost se ne isplati, niko ne kupuje... kaže on.

Nije istina, kažem ja. Mnogi ljudi kupuju... a šta si ti napravio i šta si im to ponudio te su te odbili?


****
Godinama nije taknuo ni olovku, ni četke ni boje, ni platna... nije čak ni maštao šta bi stvarao kad bi stvarao... nikome nije ponudio ništa... ali zna, on ZNA, da kad bi eto jednom nešto napravio, naslikao, nacrtao, da tamo nikog ne bi bilo ko bi to volio i poželio da ima za sebe.
****

Dakle, godinama već ništa nisi stvarao, i deceniju možda??? pitah ga.

Nisam, kaže.

Ti, dragi moj, ti nisi umjetnik, ti si moler. Nije ni čudo što ne stvaraš umjetnost. Tvoje interesovanje je novac koji vidiš u moleraju. Dao si se tome i to ti je realnost. Ne reci da niko ne vrednuje i ne želi umjetničke radove. Ne osuđuj druge za svoje stanje i svoja ubjeđenja. A umjetnik, umjetnik ćeš biti kada se u potpunosti predaš umjetnosti, kad budeš stvarao, disao umjetnost i davao joj najbolje od sebe.

…..............

Ovo je jedna crtica iz iskustva koje se stvarno desilo.


DAVANJE JE DOBIJANJE.
Ovo važi za svaku sferu realnosti.
 
Poslednja izmena:
....DATI NAJBOLJE OD SEBE.....

....šta je to najbolje u nekom !?.....jeli to ono što je najbolje za druge pa ga čovek daje , ili pak ono što je najbolje za čoveka , pa treba da ga čuva i životno racionalno da postupa sa njim....!?

.....mnogi misle da je najbolje novac , dok oni koji su razumniji misle da je najbolje dobro za čoveka zdravlje......!....da zdravlje pa sve ostalo.....pa šta to od zdravlja nečijeg potrebuju drugi !?......verovatno njegove moći da dirinči za njih bez pogovora , ćutke i po mogućstvu za džabe - dok manji broj njih , koji su izarčili svoje zdravlje , potrebuju od drugih životne tekućine i zdrave organe , kako bi povratili svoje zdravlje i produžili svoj vek.......
....pa kako je zdravlje najbolje što čovek poseduje , onda ne treba sa njim da se razbacuje - oću reći , svak pametan najbolje u sebi treba da čuva , neguje i pazi.....

....postavlja se pitanje , zašto rulja , svetina, ne čuva najbolje u sebi , već se sa njim razbacuje !?
....izmanipulisana je , zaglupljena - u neznanju prestravljena i porobljena.....
 
....DATI NAJBOLJE OD SEBE.....

....šta je to najbolje u nekom !?.....jeli to ono što je najbolje za druge pa ga čovek daje , ili pak ono što je najbolje za čoveka , pa treba da ga čuva i životno racionalno da postupa sa njim....!?

.....mnogi misle da je najbolje novac , dok oni koji su razumniji misle da je najbolje dobro za čoveka zdravlje......!....da zdravlje pa sve ostalo.....pa šta to od zdravlja nečijeg potrebuju drugi !?......verovatno njegove moći da dirinči za njih bez pogovora , ćutke i po mogućstvu za džabe - dok manji broj njih , koji su izarčili svoje zdravlje , potrebuju od drugih životne tekućine i zdrave organe , kako bi povratili svoje zdravlje i produžili svoj vek.......
....pa kako je zdravlje najbolje što čovek poseduje , onda ne treba sa njim da se razbacuje - oću reći , svak pametan najbolje u sebi treba da čuva , neguje i pazi.....

....postavlja se pitanje , zašto rulja , svetina, ne čuva najbolje u sebi , već se sa njim razbacuje !?
....izmanipulisana je , zaglupljena - u neznanju prestravljena i porobljena.....

Totalno promašeno.
Kakve veze ima svetina i porobljivači sa davanjem najboljeg od sebe?

Univerzum ti daje da i ti daješ a ne da čuvaš. Ako to što je najbolje u tebi čuvaš, sačuvaš i umreš ne dajući to svijetu, zalud si živio, zalud ti je povjereno blago kad ga nisi umio podijeliti, potrošiti.
 
Totalno promašeno.

......pa neznam ko omašuje !?....ja koji sam odredio šta je to što čovek ima u sebi , ili ti koji samo o tome pišeš , bez da si definisao pojam po svojstvu i karakteru što znači - već frazološki nabacuješ nekakva viđenja , kao intelektualno uzvišena - nebeska !

.....pokušaj ponekad da prevaziđeš resavsko štamaprski intelektualizam i njegov nebulizam , pa kad nešto otvaraš kao pitanje , utvrdi pojmovno šta to nešto znači ( po karekterima i njihovim svojstvima - definiši ga i odredi ).....
...za početk definiši šta je to najbolje u čoveku - pa da raspravljamo o tome....ovako zaista nema smisla......recimo , za nekoga može biti razumno i promišljeno govorništvo najbolje što on može da ima u sebi...a pak neko treći može misliti da je najbolje u njemu životno vreme kojim slobodno , razumno i razborito raspolaže !....ali ako to nam tako saopšti , onda možemo to da analiziramo , osporavamo , dopunjujemo ili prihvatamo ga takvim kakvo jeste.....
.....oću reći , kad se kaže : najbolje u meni , a bez obrazloženja , definisanja ili određenja šta je to - onda je to prazan iskaz , nebulozna fraza bez ikavog zanačenja i određenja !
 
Najbolje u meni je ono koje je vođeno najuzvišenijim motivima. Koji su to motivi?
To su motivi samorealizacije moje duše.
Kako prepoznati motive duše od motiva mog ega?

Jednostavno: ostvarenjem motiva duše uzdiže u meni osjećanje duhovnog mira, potpunog ispunjenja, ljubavi i radosti življenja. Realizacijom motiva duše ne činim povredu nikome i ničemu, ne tražim već dajem, ne pitam već znam odgovor, ne sumnjam, znam, osjećam, saosjećam, doživljavam lakoću življenja, u potpunosti osjećam ovaj momenat, sada. Realizacijom najboljeg u meni, u ovom sada, ja osjećam slobodu, nisam opterećen istorijom, društvenim poretkom, mojim kao i ubjeđenjima drugih, nisam opterećen posjedstvom i njegovom zaštitom. Realizacijom duše ja jednistavno doživljavam Sebe u harmoniji i jedinstvu sa svim-što-jeste.
...

Realizacijom motiva koji potiče iz mog ega ja doživljavam sve suprotno, samo ću dati par primjera: strah, samozaštitu, odvojenost od ostatka postojanja, pohlepu, samozadovoljenje, animalističke pobude, želju za dominacijom, želju za nadmoći, za vlašću... itd... i slično.

- - - - - - - - - -



Apsolutli jok!To ti je Lonče njegov odgovor -što god da ga pitaš!
Možda baš i nije nešto mudro,ali je,garant,ko krpelj!:hahaha:



Znak nesvjesnosti, nemoći i kukavičluka se jasno pokazuje kada se čovjek postavi uz drugog čovjeka s ciljem da ponizi trećeg kako bi uzdigao sebe.

Vidiš li sad odakle dolazi motiv tvoje akcije?

Ne vidiš?
Ego, tvoj ego je njegov izvor.
 
Poslednja izmena:
" motiv duše "

....kad kažem MOTIV , verovatno mislim na : Pobudu, povod, potstrek, potsticaj, razlog ....

......duša postoji samo ako je telo biološki aktivno , na bilo koji način.....trebalo bi da je njen najveći cilj život , jer samo sa njim postoji.....zato ona na listi prioriteta mora prevashodno da bude motivisana i sve u sebi da potstiče na život......
.....problem je u idealizmu , koji ne vidi neraskidivost duše i tela....naprosto , nema živog tela , nema ni duše - bilo kakve.....
.....lestvice su unakazile tu biološku neraskidivost duše i tela , i zvele dušu izvan tela , pa joj kao takvoj namenile neke nebulozne višnje ciljeve ; čak su i izvele ono geslo da kažnjavanjem tela duša se uzdiže u neslućena višnja nebesa.....
.....sve u svemu , svaka duša na ovom svetu ima jedan jedini prioritet a to je život - te u njemu jedan jedini motiv nad motivima , a to je zdravlje , koje nije moguće bez takozvanog mentalnog zdravlja......jer samo zdrav , racionalan , promišljen i mudar um može imati zdravo i lepo telo......

.....a što se tiče višnjih duhovnim humanih motiva , možemo pričati do sutra....
...ako je čovek nastao od majmuna , a ovaj od tamo neke zveri koja je nastala od nekog beskičmenjaka - crva , onda će takav čovek po svojim svojstvima više biti životinja nego čovek.....blago rečeno , biće čovek-zver....onda nije ni čudo što će biti u tom duhovnoj humanističkoj sveri , manipulant i prevarant.....izdavaće za jedno , samo da mu se žrtva približi kako bi bila ulovljena.....manje više biće svaki takav....pa je ta priča o duhovnoj motivaciji teška folirancija......
....a ako je čovek nastajao u svojoj vrsti - svom rodu , onda imamo ideju o očovečenju , koje je moguće samo zahvaljujući racionalnom zdravom umu , koji će svoje očovečenje bazirati na etici , a ne na moralu koji je etika čoveka-zveri....
....treće nema....!

...a to , kako neko sebe doživljava za ovu temu nije čak ni na marginama njenih pitanja....pogotovo kad se zna da čovek-zver sklon je samoljubivom slepilu , masovne ubice uvek sebe smatraju nedužnim žrtvama , borcima za slobodu i ljudska prava ; oću reći čovek-zver uvek ima razumevanja za sebe i opravdanja za sva svoja činjenja !
 
Duša ne zavisi od biološkog tijela, osim ako je namjera bića da se manifestuje u biološkom tijelu. A šta reći za etetičko tijelo? Duša je ono što inicira bilo kakvu manifestaciju, ona je njen plan rada. Taj plan se nerijetko iskrivljuje razumom a duša ostaje nerealizovana.
 

Back
Top