Samo kod Grka filozof nije
slučajan: kada se on u šestom i petom stoljeću pod čudovišnim opasnostima i izazovima
posvjetovljenja pojavi i takoreći iz spilje Trofonija iskorači usred raskoši, pronalazačeve sreće,
bogatstva i čulnosti grčkih kolonija, tada slutimo da dolazi kao plemeniti opomenitelj s istom onom
svrhom poradi koje u tom stoljeću bijaše roðena tragedija i koju orfičke misterije u grotesknim
hijeroglifima svojih običaja daju do znanja. Sud onih filozofa o životu i opstankuiii uopće kazuje toliko
puno više od modernih sudova, jer oni imahu život u raskošnoj savršenosti pred sobom i jer se kod
njih ne izgubi, kao kod nas, osjećaj mislioca u razdoru želje za slobodom, ljepotom, velikim životom i
nagonom za istinom koja samo pita: čega je život uopće vrijedan? Zadaća koju filozof unutar zbiljske,
prema jedinstvenom stilu svrstane kulture ima ispuniti, iz naših se stanja i doživljaja zato ne da čistom
otkriti, jer mi takovu kulturu nemamo. Već samo takova kultura kao što je grčka može odgovoriti na
pitanje o onoj zadaći filozofa, samo ona može, kao što kazah, filozofiju uopće opravdati, jer samo ona
zna i može dokazati zašto i kako filozof nije slučajni, bilo koji, čas ovamo, čas tamo se nalazeći putnik.
Postoji čelična nužda koja filozofa vezuje za istinsku kulturu: ali kako, kad te kulture nema? Tada je
filozof neuračunljiv i stoga jezu zadajući komet, dok u dobrom slučaju on svijetli kao glavna zvijezda u
sunčevom sustavu. Zato Grci pravdaju filozofa, jer jedino kod njih on nije komet.