Voda:
Smrt je samo razliciti nivo svesti i nista vise.
Vidiš, to bi bilo idealno da je tako, ali na moju i tvoju veliku žalost - svest ne postoji posle smrti.
Ta duša o kojoj pričaš uopšte ne postoji, tj. ničim se ne može dokazati njeno postojanje. Jedina stvar koja ljudima omogućava da imaju ono što ti zoveš "duša" je u stvari mozak.
Ako i postoji duša, gde je ona? Zašto je situacija takva da "duša" koja je nezavisna od tela, strahovito reaguje ako čoveku napravimo najmanji kratki spoj u mozgu i on blago rečeno "poblesavi"? To se može učiniti na razne načine, bilo hemijskim, bilo mehaničkim putem. Ako je duša toliko nezavisna od tela koliko ti tvrdiš, onda se to nikada tako ne bi desilo.
Ja ti dam "lekić" i ti si super srećna. Kako je fizički lek uspeo da dopre do transcedentalnog pojma kao što je duša ako ne kroz telo? Dakle, kada više tela nema, tj. kada prestanu čovekove fizičke funkcije čime duša može da komunicira sa ostatkom sveta? Sve su to pitanja koja nemaju odgovor.
Meni je žao zbog tvog oca, i to su nezgodne teme, ali moram izraziti mišljenje da se sve što se dogodilo i čemu ti pripisuješ natprirodna svojstva u stvari sasvim prirodan događaj jer je on svakako bio bitan deo tvog života i uopšte to je svakako bilo traumatično iskustvo. Zato si to iskustvo imala ti, a ne neko ko ga ne poznaje, zar ne? Ali ako ne zameraš, o tome ne bih dalje jer mi nije prijatno.
To što kažeš da "u duši nosiš strastvene energije, bes..." u stvari pokazuješ da govoriš o mozgu, a svest koja se javlja kao posledica rada mozga ti je nepojmljiva, jer je sam tvoj mozak jeidni alat kojim ga možeš pojmiti. Znam da zvuči konfuzno na prvi pogled, ali ako pažljivije razmisliš o tome i ukineš sva predubeđenja moraš priznati da su bes, ljubav itd. samo stanja mozga.
Na primer, moj brat boluje od šizofrenije. Bolest se javila tako naglo, u njegovoj 21 godini, do tada sasvim normalan dečko u toku od dva tri dana se toliko promenio da niko nije više mogao da ga prepozna. Onda su lekari radili šta su mogli, bio je na dugoj terapiji lekovima i sada se opet vraća u normalu, vratio se na fakultet, i svestan je da je bolestan. Ja tebe pitam, šta se to kod njega desilo, da li mu se "duša" razbolela ili nervni sistem? Jer lekovi koje on pije nemaju mnogo veze sa dušom, a očigledno deluju.
I na kraju, pomenuću sećanja. Gde ti misliš da ona "prebivaju", da tako kažem, u "duši" ili u mozgu? Pošto ljudi nekad obole od bolesti kao što je recimo Alchajmer, oni počinju da gube sećanje. Ako je duša isto što si "ti" samo "bez tela" onda ona svakako treba da zapamti ceo tvoj život, onako kako ga ti pamtiš. Ali znamo da se to ne događa, čovek bolestan od Alchajmera pred smrt ne zna ni kako se zove. Da li to znači da se "duša" razbolela, i ko će njemu da vrati izgubljena sećanja?