Ja lično se trudim da na život gledam pozitivno i da ne doživljavam katastrofalno probleme (za razliku od 99% ljudi koje znam!).
Kada sam saznala da jedna meni bliska osoba ima MS shvatila sam da je ozbiljna situacija, ali mi nije prva asocijacija - invalidska kolica, već - voljom ćemo pobediti sve!
Ne volim kada se ljudi etiketiraju.
Da li sad ta osoba da napiše na čelu bolujem od MS-a i sada kada to znam svi da me paze i maze a ja da legnem u krevet i da tako ležim dok mi ne dođe sudnji dan?
Ja imam stav da sa tim može da se živi normalno i da se ne mora sve u životu promeniti zbog saznanja o bolesti.
Naravno, treba voditi računa o nekim detaljima (izbegavati prehladu, viruse, stres, preterani fizički napor), ali ne treba sve oko tebe da te tera da misliš o svojoj bolesti.