mrznja, sta je u stvari to...

:eek:

To pocinje tako sto te osoba stavlja u vrlo stresne i neprijatne situacije, svaki put,
onda pocinjes da se treses kad je vidis jer znas da ce ti naneti psihicki ili fizicki bol,
osecas mucninu, srce ti lupa i osetis taj negativni osecaj zvani mrznja...
Prema tom svom krvniku, i tupo i tiho ga mrzis,
a on mozda i ne primecuje...
Ili mu das otvoreno do znanja da ne prilazi, rezis na njega kao pas koji je ugrozen,
jer mrznja i nastaje iz nemoci,
ti si osudjen da vidjas tu osobu na poslu, u kuci, u skoli i svaki pogled na nju ti vraca stare rane, a posto ne mozes da otklonis osobu iz svog sveta, i ona i dalje nastavlja da se lose ponasa prema tebi,
tebi ostaje samo da mrzis ili da se osvetis.


Dresiran si kao pas.
Svakog dana neko ti cini zlo, siba ti mozak, siluje ti misli svojim odvratnostima,
svaki dan ustajes znajuci da ce ti to ponovo uraditi cim se sretnete,
da ce vikati, psovati, mozda udarati, da ce lagati i dovoditi te do ivice nervnog sloma
lagodno se smejuci tebi svom novom eksperimentu u lice,
jer ce tvoje reakcije biti zanimljive kao kad je kao mali przio bube pod lupom...

Nemoc da se odbranis, nemoc da izbegnes neminovno
stvara jedini moguci odgovor averziju ili mrznju...

Mrznja se leci tako sto jednog dana jednostavno ustanes i odes...

( U Americi> odes po pusku!)
 
SINDI:
izvini, znam da ovo najvise mrzi podmladak sa krstarice, ali nemam drugog odgovora za tebe osim-jako si mlada:wink:

naravno, da svi ponekad osetimo mrznju..ali, kad covek postane svestan u sta ga mrznja pretvara, kad postane svestan zaludnosti i otrova koje nosi-on mora, pazi mora da nadje nacin da se njom izbori...

zvuci suvise jednostavno, cak pateticno, ali oprostiti je carobna rec..na prvom mestu sebi, pa onda drugima..cesto mrzimo druge jer su nas razocarali, i naneli nam bol..tesko sebi oprastamo zablude, i ulaganje u nekoga ko nam nije pruzio ono sto smo ocekivali...lakse je optuziti drugog, i reci bas je gad, i zapecatiti srce u mrznji...
nikad nas drugi ne razocaraju, uvek sami sebe razocaramo...i to je istina...e, od te istine..mrznja postaje bespredmetna, potpuno

Ma opušteno, potpuno se slažem sa tobom a i sa Julianom nego svi znaju da nije lepo mrzeti pa tvrde da neznaju kako to izgleda... eto :wink:
 
ariela:
Pitam se cesto jer ma koliko me neko iznervirao i povredio ja taj osecaj nemam...ne pisem i ne pitam ovo zato sto bi ne daj Boze zelela da ga imam ali se pitam nekad kako to ljudi osecaju mrznju i pakost i kako zive sa tom osobinom...Nisam nikog dosad nesto i necim naterala da me mrzi ali sam se najezila od pogleda jedne osobe...Osetila sam to sto kazu do koske...moj greh ako postoji nije sigurno nesto neoprostivo a osecaj koji tu izazivam je meni nesto nepoznato...Iskreno receno bojim se... pa pitam...



Ne ja to ne umem.....ja sve kazem u afketu ...i pomislim ali nisam u stanju da mrzim nekoga a ni mene nije niko mrzeo...jednostavno tako je to...:?
e sad ni sebe nisam razumela :?
 
Мржња изискује велики напор и труд, стално неговање да се не угаси....и мислим да она јако исцрпљује особе које заиста дубоко мрзе, али им је ипак тако лакше јер је лакше прихватити мржњу према некој особи него своју одговорност за однос са њом.
Мржња горе утиче на ''мрзитеља'' него на оног којег мрзи. Мржња често ''поједе'' човекакоји мрзи и претвори га у свог слугу који јој подреди цео живот.
 
Bezrazložnu mržnju ne... ali neki užasan osećaj iziritiranosti, nepodnošljiv osećaj... kao džemper koji me grebe i želim da ga otresem što pre sa sebe... to jesam, samo jedna osoba izaziva to kod mene. Intuicija ili nešto već me je upućivala da bežim od te osobe... tek sam kasnije spoznala razloge tog intenzinog osećaja gađenja i straha od kontakta.
 
e, ja osetio...neki tip i ja kako smo se ugledali-poceli smo da se mrzimo....vidjao sam ga sigurno 2 godine dok sam bio u ns i kad god bi se sreli, bukvalno smo zastajali u hodu i gledali se pogledima punim mrznje...ne umem to ta objasnim...jedino da smo se nesto gadno zakacili u proslom zivotu :)
 
Nemojte meštai mržnju sa zavišću. Zavist objašnjava većinu situacija...
Dobro, osim ove iznad mene :shock:
Mislim da su naročito deca sposobna da zaista mrze. Pakost, ustvari.
To je jedna lepa stvar, kod odrastanja. Što se prevaziđe ta pakost...
 
Pa ako mrznja nastaje iz nemoci da utices na osobu ili situaciju koja te povredjuje a stalno se ponavlja,
onda je sasvim logicno da deca mrze
jer su nemocna, nikad nisu u pravu i moraju da postupaju kako drugi nalaze,
+ padnu i batine,
cim odrastu nadju nacin da se izbore sa nekim situacijama drugacije,
jer vise nisu nemocni da uticu na druge.
 
Mislim da dugotrajna frustracija od strane neke osobe vremenom prelazi u mrznju bar u mom slucaju,
da ja sam mrzela 2 osobe, a sada ih sazaljevam jer ih ceo svet mrzi,
i ta mrznja je ostavila fizicke posledice u vidu nekontrolisanog drhtanja, kosmara, mucnine, glavobolja
svaki put kad ih vidim.Nikada nisam znala sta me sledece ceka, izgubila sam osmeh...
Godinu dana sam morala da ih vidjam svaki dan, godinu dana sam imala nocne more...
Resenje, napustila sam posao i sve je proslo.
Tek kad vas neko jako jako povredi naucite da mrzite.
Dobro je to sto vise nemam taj osecaj jer ne vidjam te osobe vise.
 
ja sam do pre 5 minuta najstrasnije mzela jednu profesorku...ali stvarno.....ni ljubomora ni iziritiranost ni pakost vec cista mrznja sa zeljom da je izbrisem sa lica zemlje....a to je drugi put da mi se desava ista stvar sa istom osobom...
i to je stvarno intenzivno osecanje...
i to je zapravo osecaj nemoci jer je iznad mene i ne mogu da joj odgovorim a da sebi ne na pravim sranje a dva puta tako ocigledno nije bila u pravu da me je zblanula...
tako da se slazem da mrznja moze da dodje iz osecanja nemoci ali ne zato sto ste slabi ili ne znam kakvi nego kad vas neko stavi u nepravednu poziciju a ne mozete da se branite jer je taj neko na poziciji iz koje lako moze da vas sjebe..

pu *****....jos uvek se nerviram....
 
4 sily
Mada se divim tvojoj izdržljivosti i jačini, godinu dana pod takvim stresom je zaista previše.
Ne samo da je pogubno za posao, nego i za zdravlje, ostavlja duboke posledice na više nivoa. A pošto je najvažnije zdravlje, ne razumem zašto bi se neko izlagao takvim emocijama.
 

Back
Top