mrznja, sta je u stvari to...

Julian_Duranona:
Je l' to neko odvrnuo slavinu sa podforuma Filozofija? Vidim da se ozbiljno razgovara... Neka, brate... Dosta je bilo o kurcevima.
Elem... Mrznja jeste emocija, tj. osecanje, ali je za njeno poimanje jako bitan i osecaj, tj. percepcija. Ukoliko prihvatimo da je mrznja emocija, moramo da budemo svesni da ne mozemo egzaktno odrediti, a pogotovo imenovati snagu i "boju" pojedinih osecanja. Recimo, ja nesto ne volim... Svako od nas ne voli nesto, ili nekoga. Ako je to osecanje jako izrazeno, odnosno imamo jak osecaj... tu pojavu imenujemo mrznjom. E, sad, gde je granica, kad mi priznajemo da nevoljenje prelazi u mrznju - diskutabilno je pitanje. Pitanje je i da li umemo da odredimo tu granicu ili makar tacno odredimo snagu emocije koja odredjuje kako cemo sta zvati.
Mislim da svi ponekad osetimo mrznju... Buduci da je emocija u pitanju, podlozna je promenama i prolazna. U svakom slucaju, treba se boriti protiv nje, jer nije korisna.

UUUUUUUUUUU KAKAV FLEŠ.....................JEL TI SAD MALO BOLJE BRATE?......PREPADE ME.................................................8)
p.s. Pozdrav....;)
 
Navar:
Boriti se protiv emocija izaziva samo njihovo potiskivanje u podsvest.
Odatle one i dalje utiču na kompletno naše ponašanje u određenim situacijama,
iako mi toga najčešće nismo ni svesni.
Tako da umesto delujemo proaktivno u skladu sa trenutnom situacijom i na način koji nam je najkorisniji, mi delujemo reaktivno sa emocionalnom zrelošću razmaženog deteta.

Gde je tu odgovornost=odgovor na situaciju?
Vidis, protumacio si ono sta sam napisao, onako kako je tebi odgovaralo... Reci "boriti se" - poistovetio si sa potiskivanjem. Upravo sam suprotno hteo da kazem; borba podrazumeva racionalno sagledavanje situacije, a ne skrivanje iza emocija. I upravo u onome sto sam nazvao borbom, vidim ono sto zahtevas - odgovornost, odgovor na situaciju. Uopste nije tesko gajiti mrznju prema nekome, bezeci od problema, jer ce nam ta emocija davati opravdanje za put kojim je lakse ici.
Kad sam napisao "boriti se", konkretno sam mislio na mrznju... Ona je zaista losa. Vecina emocija je potrebna, jer one su kao ukusi... U stanju su da oboje spoznaje koje prihvatamo. Ali, ne mislim da se treba povinovati ukusima, nego ih koristiti. Nisu nam date, da budu smisao zivota...
 
Julian_Duranona:
Vidis, protumacio si ono sta sam napisao, onako kako je tebi odgovaralo... Reci "boriti se" - poistovetio si sa potiskivanjem. Upravo sam suprotno hteo da kazem; borba podrazumeva racionalno sagledavanje situacije, a ne skrivanje iza emocija. I upravo u onome sto sam nazvao borbom, vidim ono sto zahtevas - odgovornost, odgovor na situaciju. Uopste nije tesko gajiti mrznju prema nekome, bezeci od problema, jer ce nam ta emocija davati opravdanje za put kojim je lakse ici.
Kad sam napisao "boriti se", konkretno sam mislio na mrznju... Ona je zaista losa. Vecina emocija je potrebna, jer one su kao ukusi... U stanju su da oboje spoznaje koje prihvatamo. Ali, ne mislim da se treba povinovati ukusima, nego ih koristiti. Nisu nam date, da budu smisao zivota...

Merka je prava stvar u pravom mestu i u pravo vreme :-)
 
a jeste, mržnja je slabost i većina ljudi koji odgovaraju na ovo tvrde da nemaju pojma kakav je osećaj - e ****... ako ste svi vi toliko jaki, zdravi i plemeniti ja mogu samo da skočim kroz zatvoren prozor zarad prava slobodnog izražavanja a protiv forumaške reputacije :lol:
 
Majce, nije stvar u tome... Ne budi tako kriticna. Verujem da oni koji tvrde da ne mrze, zaista tako i misle. Problem je u terminologiji... Evo, na ovim podforumima je veoma zastupljena rec ljubav. Mnogi tvrde da vole... a i ti verovatno. Ja ljubav ne smatram emocijom i ne mogu tvrditi isto sto i ostali. Ja takva osecanja nazivam drugim imenima... Ali, da li to znaci da ne osecamo isto?
 
Iako uzasno destruktivna, mrznja je istovremeno i prilicno zavodljiva emocija... Tako je lako potpasti pod njen uticaj, a tako je tesko rijesiti je se, jednom kad ti se uvuce pod kozu...
Ne mrzim, zaista ne mrzim... Ne samo kada su u pitanju musko-zenski odnosi...
U ratu, koji je bjesnio devedesetih, osim ocuvanja osnovne egzistencije, jedino sto mi je bilo bitno jeste da se sacuvam od mrznje...
 
majcheki:
a jeste, mržnja je slabost i većina ljudi koji odgovaraju na ovo tvrde da nemaju pojma kakav je osećaj - e ****... ako ste svi vi toliko jaki, zdravi i plemeniti ja mogu samo da skočim kroz zatvoren prozor zarad prava slobodnog izražavanja a protiv forumaške reputacije :lol:

izvini, znam da ovo najvise mrzi podmladak sa krstarice, ali nemam drugog odgovora za tebe osim-jako si mlada:wink:

naravno, da svi ponekad osetimo mrznju..ali, kad covek postane svestan u sta ga mrznja pretvara, kad postane svestan zaludnosti i otrova koje nosi-on mora, pazi mora da nadje nacin da se njom izbori...

zvuci suvise jednostavno, cak pateticno, ali oprostiti je carobna rec..na prvom mestu sebi, pa onda drugima..cesto mrzimo druge jer su nas razocarali, i naneli nam bol..tesko sebi oprastamo zablude, i ulaganje u nekoga ko nam nije pruzio ono sto smo ocekivali...lakse je optuziti drugog, i reci bas je gad, i zapecatiti srce u mrznji...
nikad nas drugi ne razocaraju, uvek sami sebe razocaramo...i to je istina...e, od te istine..mrznja postaje bespredmetna, potpuno
 
Velika većina mojih prijatelja i poznanika su posle Kosova izjavljivali kako mrze Šiptare.
Ja sam im na to uvek odgovarao:
"Pa dobro de ste vi bili kada je tu vašu mržnju trebalo ispoljiti i pokazati. Lako je mrzeti Šiptare 100 ili više kilometara u pozadini. Ja sam bio dole...
Ratovao sam protiv njih, glava mi je svakodnevno bila u torbi.... I ne mrzim ih.!
 
Ovde niko ne mrzi.Hm,bas mi cudno.Smeo bih da se kladim da minimum 90% ljudi ovde zna extremno da mrzi,samo nece da kaze.Skrivena mrznja je najgora mrznja.
Ja znam da mrzim i mrzim otvoreno. I verujem da postoji i konstruktivna mrznja. I ona definicija da je u osnivi mrznje strah mi bas ne pije vodu. ja mislim da mrznja ubija strah i dize te iznad situacije.Ali da moze da bude izazvana strahom moze,ali mislim da ne cini osnovu mrznje.
Po meni ljubav i mraznja ne mogu jedno bez drugog. Sve mora da ima svoj opozit.
Nisam pakostan,ni zavistan,ali znam da mrzim.Sto jednom rece James Hetfield ..."lakse mi je da mrzim".
MRZIM PARTIZAN! hehehehe!
"Mrzim Hajduk i Torcidu
mrzim tebe Marjane
i sa sekirom u ruci
pobicu sve Splicane"
...eto to je verbalana manifestacija mrznje.Jako pevljiva,hehe!
 
Navarno da je mržnja i konstruktivna, ali samo onda kada je čovek kontroliše,
destruktivna je kad ona kontroliše čoveka.
Ne kažem da nikada ne mrzim, samo da umem da je prepoznam i prihvatim.
Kada je korisna.
Da je pustim, kada je destruktivna.
 
ariela:
Pitam se cesto jer ma koliko me neko iznervirao i povredio ja taj osecaj nemam...ne pisem i ne pitam ovo zato sto bi ne daj Boze zelela da ga imam ali se pitam nekad kako to ljudi osecaju mrznju i pakost i kako zive sa tom osobinom...Nisam nikog dosad nesto i necim naterala da me mrzi ali sam se najezila od pogleda jedne osobe...Osetila sam to sto kazu do koske...moj greh ako postoji nije sigurno nesto neoprostivo a osecaj koji tu izazivam je meni nesto nepoznato...Iskreno receno bojim se... pa pitam...


eh to je losa osobina veruj mi
ja sam ista takva
jednostavno nikoga nikada nisam mrzela
iako sam volela da mogu
 
Ni ja nikoga ne mrzim,ponavljam,to mi je nepoznato i hvala Bogu sto je tako.Mada,kad bi mi neko povredio najmilije neda bi ga mrzela nego bi ga...... Mogu da budem besna kao ris i da u jednom trenutku imam zelju da nekog ........ ali to me brzo prodje - mislim da to nije mrznja,samo bes,ali ko ce ga znati,ma nije,dovoljan je ventil - odem u teretanu i gotova prica,ili pak odem da spavam, pa kad ustanem ko da nista nije bilo.Nastavim dalje mirno,i vise nisam ljuta, prodje me kao rukom odneseno.Ali bolje da mi niko ne stane na crtu,pogotovo kad mi padnu roletne ahahahahaha;)
 
esperanca137:
Ni ja nikoga ne mrzim,ponavljam,to mi je nepoznato i hvala Bogu sto je tako.Mada,kad bi mi neko povredio najmilije neda bi ga mrzela nego bi ga...... Mogu da budem besna kao ris i da u jednom trenutku imam zelju da nekog ........ ali to me brzo prodje - mislim da to nije mrznja,samo bes,ali ko ce ga znati,ma nije,dovoljan je ventil - odem u teretanu i gotova prica,ili pak odem da spavam, pa kad ustanem ko da nista nije bilo.Nastavim dalje mirno,i vise nisam ljuta, prodje me kao rukom odneseno.Ali bolje da mi niko ne stane na crtu,pogotovo kad mi padnu roletne ahahahahaha;)


Ovo ko da slusam sebe...
 
SINDI:
izvini, znam da ovo najvise mrzi podmladak sa krstarice, ali nemam drugog odgovora za tebe osim-jako si mlada:wink:

naravno, da svi ponekad osetimo mrznju..ali, kad covek postane svestan u sta ga mrznja pretvara, kad postane svestan zaludnosti i otrova koje nosi-on mora, pazi mora da nadje nacin da se njom izbori...

zvuci suvise jednostavno, cak pateticno, ali oprostiti je carobna rec..na prvom mestu sebi, pa onda drugima..cesto mrzimo druge jer su nas razocarali, i naneli nam bol..tesko sebi oprastamo zablude, i ulaganje u nekoga ko nam nije pruzio ono sto smo ocekivali...lakse je optuziti drugog, i reci bas je gad, i zapecatiti srce u mrznji...
nikad nas drugi ne razocaraju, uvek sami sebe razocaramo...i to je istina...e, od te istine..mrznja postaje bespredmetna, potpuno

...potpuno se slaem sa tobom...i samo bih dodala da imam utisak da je mrznja ustvari projekcija sopstvenih emocija (emocija usmerenih prema sebi) na druge....a objasnjenje si ti dala....
 

Back
Top