pura moca
Starosedelac
- Poruka
- 160.725
Pre tri godine sam kupio auto. Pošto me mrzi da se zezam sa oglasima i da gubim vreme idući okolo i gledajući svašta, kupio sam ono što mi je ponuđeno na tacni nekim slučajnim susretom sa poznanikom. To je Volvo S40 T4. Na oko je izgledao kao lutka. Prvih dana sam se skoro plašio da nagazim gas, trebalo je vremena da naučim da ga vozim. Bukvalno trenutno reaguje na sve ono što poželi vozač. Ubrzo se pokazalo da je lepotan bio jako zapušten i da nije godinama održavan ljudski. Za tri godine sam u njega upumpao preko 4000 evra, a platio sam ga 1850. Poslednjih pet meseci je stajao u nekom neozbilnom servisu, šatro specijalizovanmom za Volvo, nisu ništa uradili. Nekako sam to rešio ovih dana i registrovao ga konačno. I sada se dvoumim da li da ga prodam za sitne novce, jer auto prodaje godište, ili da nastavim da ga vozim jer sam silne stvari zamenio i popravio. Dve su mogućnosti, on može sada možda godinama da bude super, dosta je na njemu rađeno, a druga je mogućnost da će da nastavi da crkava tamo gde je tanak i da mi i dalje jede novce kojih i nemam nešto za bacanje. Ali opet razmišljam, i kada bih sad kupio nešto za 4-5 hiljada, verovatno bi se isto dešavalo. Danas pre podne sam otišao u servis da mu nakačim nove tablice i dovezem ga kući. I za tih petnaestak minuta vožnje sam se podsetio kakav je to đavo. Gledam ga malopre ispred zgrade, kao neku devojku s kojom sam bio u svađi pa smo se pomirili. To nije prevozno sredstvo, to je pokretna naprava za uživanje. Eto moje teške emotivne priče, poštovani.
Da li je neko ovde bio u sličnoj situaciji?
Da li je neko ovde bio u sličnoj situaciji?