mozete li ako morate....

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
moze ovo i muskarci da komentarisu nema veze...da li mozete da zivite sami ukoliko su takve okolnosti? sigurno ce vecina odgovoriti da moze ali nije sve u tome..pitanje je kako prozivljavate samocu...Poznajem osobe u okruzenju koje propatise sto su same a opet ne daju nikom tako lako da im to stanje prekinu...Ili bar da nesto imaju neki hobi ili zanimaciju da im vreme ne prolazi razmisljajuci kako su najjadniji na svetu...Onda se opet nadovezujem i na to da saslusam uvek tu "tuznu pricu" i kako eto niko vrata da im otvori kad se odnekud vrate a opet su podigli zid oko sebe...neki uopste ne grade nikakav zid jednostavno funkcionisu super i nista im ne nedostaje...sto ljudi sto cudi reklo bi se a opet mi je nekako uzaludan njihov zivot koji ne znaju da zive kad su sami...a eto da u ovu temu svrstam i pitanje...kako biste organizovali svoj zivot kad bi ziveli sami?
 
A pa ja to ne gledam sam kao da ne zelim partnera pa tripujem..nego mi prija da zivim sam i organizujem rituale tipa yoga il setam go kroz stan..radim vezbe..gledam filmove..sad zavisi od godista kapiram da sto smo stariji vise treba nam neko
 
ebi ga...ja sam zena nadahnuta i imam hiljadu tema pa nemam vremena da vodim racuna o pravopisu na kompu...meni je zao sto nemate neki opsirniji odgovor na moje teme vec samo u jednoj reci... ali ko moze koga danas da natera da malo cita i ume da se izrazi...jel tako?
 
ja bi ti zelela od srca da imas punu kucu kao ja...ovo je samo sat jedan koji mogu da ugrabim da sam sama i da dodjem do kompa...pozelim nekad veruj mi da ostanem sama i znam dobro sta bi radila...pisala i pisala na kompu jer toliko toga dozivim da mi je malo da sve to ovde prenesem...pa cu i knjige poceti da objavljujem...radim ono sto volim...
 
moze ovo i muskarci da komentarisu nema veze...da li mozete da zivite sami ukoliko su takve okolnosti? sigurno ce vecina odgovoriti da moze ali nije sve u tome..pitanje je kako prozivljavate samocu...Poznajem osobe u okruzenju koje propatise sto su same a opet ne daju nikom tako lako da im to stanje prekinu...Ili bar da nesto imaju neki hobi ili zanimaciju da im vreme ne prolazi razmisljajuci kako su najjadniji na svetu...Onda se opet nadovezujem i na to da saslusam uvek tu "tuznu pricu" i kako eto niko vrata da im otvori kad se odnekud vrate a opet su podigli zid oko sebe...neki uopste ne grade nikakav zid jednostavno funkcionisu super i nista im ne nedostaje...sto ljudi sto cudi reklo bi se a opet mi je nekako uzaludan njihov zivot koji ne znaju da zive kad su sami...a eto da u ovu temu svrstam i pitanje...kako biste organizovali svoj zivot kad bi ziveli sami?
...svakako ne bi dugo ostao sam...nekada samoća prija, ali brzo shvatiš da ti nisi za to...
...znam vrlo bliske ljude koji su sami i uživaju u samoći...ali takvi ljudi obično postaju sebični, egoisti, netolerantni, bezosećajni, hladni...
 
...svakako ne bi dugo ostao sam...nekada samoća prija, ali brzo shvatiš da ti nisi za to...
...znam vrlo bliske ljude koji su sami i uživaju u samoći...ali takvi ljudi obično postaju sebični, egoisti, netolerantni, bezosećajni, hladni...

Ne svi. Neki se osame, "podivljaju"...a vjerovatno su takvi (sebicni, hladni...) bili oduvijek...samo poslije to doslo do izrazaja...a neki su, uprkos zivotu "samca" itekako drustveni i vedri...pozitivni...
Kazu, i u tome ima itekako istine...kad ostanemo sami sa sobom, i koliko dugo "izdrzimo", ali bez ogorcenosti, i kivnosti na sebe i ostatak svijeta, tek onda uvidjamo kakvo smo ustvari drustvo i drugima... :mrgreen:

Covjek je socijalno bice. I po prirodi stvari tezi zivotu u "plemenu/coporu..."...
 
ja bi ti zelela od srca da imas punu kucu kao ja...ovo je samo sat jedan koji mogu da ugrabim da sam sama i da dodjem do kompa...pozelim nekad veruj mi da ostanem sama i znam dobro sta bi radila...pisala i pisala na kompu jer toliko toga dozivim da mi je malo da sve to ovde prenesem...pa cu i knjige poceti da objavljujem...radim ono sto volim...

Imati punu kuću ljudi ne znači da nisi usamljen.
Umeti da pišeš na kompu ne znači da si pismen.
Doživeti toliko toga i preneti na papir, ne znači da si književnik.

Elem, tema, biti sam nije jednako biti usamljen. Biti sam ima svojih prednosti. Niko te ne smara, gnjavi, davi, imaš svoj mali univerzum i pravila njegovog funkcionisanja. Jedeš šta voliš, uživaš u prvoj jutarnjoj u miru i tišni, niko ti ne zgrabi novine ispred nosa i reši ukrštene reči, niko te ne pita gde ideš i kad ćeš da se vratiš.
Biti sam ima svojih mana: Niko te ne smara, gnjavi, davi, imaš svoj mali univerzum i pravila njegovog funkcionisanja. Jedeš šta voliš, uživaš u prvoj jutarnjoj u miru i tišni, niko...itd.
Znači ista suknja, nekom paše, nekome veliko dupe u njoj.
 
Zivela sam sama 2 godine. Ne ponovilo se :lol:
Visila na telefonu, tako se i registrovala na krstu.
Onda sam nasla cimerku i automatski mi bilo lakse jer sam imala kome da kazem "cao" kad udjem u stan. Nisam tip koji moze sam, ali od kako radim mislim da bih opet mogla malo da samujem. Sto sam starija potrebniji mi je sve vise sopstveni mir.
Ako nemam momka automatski krecem na sport odmah, kupujem 6 knjiga jer samocu umesto da koristim za uzivanje u miri u tisini ja kao ebeni prokleti zenski psihopata samo razmisljam i padam u depresije i anksiozne periode prepune analiziranja , zakljucaka i losih misli...
 
Koje su to okolnosti osim brodoloma? To mora da bude isključivo sopstveni izbor. Ja lično ne bih mogla da živim sama, čak ni na pustom ostrvu. Morala bih da zaplivam ka pučini...:)

... Kad je visa sila u pitanju...umre muz, odu djeca svojim putem, npr.
I ima toga...udesi tako zivot...

Naravno da je normalno teziti zivotu, okruzen dragim ljudima ( i manje dragim ljudima....cisto radi "ravnoteze medju zvijezdama" :mrgreen:)
 
Mogu sama...mada preduga samoca bi mi u odredjenm trenutcima verovatno zasmetala, pa bih jace pozelela da imam nekoga kraj sebe...dok si sam imas vise vremena za neke svoje aktivnosti i hobije, kad si sa nekim i imas decu deo slobodnog vremena ide njima...i jedno i drugo je lepo na svoj nacin..i ko ume moze oboje dobro da organizuje i uklopi u svoj zivot....kad si sam dugo vremena postane dosadno, bez obira sto nalazes sebi dosta aktivnosti...ljudi smo socialna bica...treba nam neko da nas saslusa, zagrli kad je tesko, poljubi..itd..
 
moze ovo i muskarci da komentarisu nema veze...da li mozete da zivite sami ukoliko su takve okolnosti? sigurno ce vecina odgovoriti da moze ali nije sve u tome..pitanje je kako prozivljavate samocu...Poznajem osobe u okruzenju koje propatise sto su same a opet ne daju nikom tako lako da im to stanje prekinu...Ili bar da nesto imaju neki hobi ili zanimaciju da im vreme ne prolazi razmisljajuci kako su najjadniji na svetu...Onda se opet nadovezujem i na to da saslusam uvek tu "tuznu pricu" i kako eto niko vrata da im otvori kad se odnekud vrate a opet su podigli zid oko sebe...neki uopste ne grade nikakav zid jednostavno funkcionisu super i nista im ne nedostaje...sto ljudi sto cudi reklo bi se a opet mi je nekako uzaludan njihov zivot koji ne znaju da zive kad su sami...a eto da u ovu temu svrstam i pitanje...kako biste organizovali svoj zivot kad bi ziveli sami?

Ne...
Nikad u životu nisam živela sama, i nikad ne bi živela sama...
Čak i kad treba da prespavam sama u kući, zovem mamu ili drugaricu da dođu...

Mrzim samoću...
I ne postoji situacija i okolnost zbog koje bi živela sama... ;)
 

Back
Top