Možda je ključ u ADHD mozgu koji izaziva anksioznost i depresiju.
Ta povišena mentalna i fizička energija koja nam neda mira.
Tu od djetinjstva nailaziš na kritike da sjediš mirno, kritika što nisi kao drugi i gdje ti misli lutaju.
Onda postoji ADHD sa superfokusom. Gledaš tv i ne čuješ ništa oko sebe. Dozivaju te iz tog superfokusa , remete i bude gnjev u tebi.
Lako je normalnim sjediti na času ali ADHD djete kad shvati da fizički ne može iz klupe to uradi u mislima i odluta tako da ne čuje ništa oko sebe.
Tu kreće kritika da nisi nikad dobar, da sjediš na ušima i polako kreira probleme.
U gužvama ima toliko materijala za analiziranje, svjetla, fokusiraš se na jedno a dozivaju sa 5 strana i nastaje haos u glavi da te iscrpi. Zbog toga takvi ljudi polako krenu da izbjegavaju gužve i traže mir sa sobom.
ADHD mozak je analitičan, genijalan ali paralizovan u nekim situacijama tj i više podlježe tremi pa nije u stanju javno nastupati.
Polako se izoluješ da ti ne remete fokus u svom svijetu i da te ne iscrpe.
ADHD mozak ne podnosi dosadne teme već traži izazov a u društvu se uvijek razgovor spušta na nivo najglupljih pa moraš slušati kako je neko skinuo fleku sa stolnjaka..osjetiš da treperiš i hoćeš iskočiš iz svoje kože.
Čak i kad odrastu nisu za poslove gdje se mirno sjedi i imaš šefa nad glavom. Odgovara ti posao da se krećeš i da si svoj gazda. Ukoliko to ne uradiš padaš u depresiju jer to nisi ti a te frustracije vode do ispoljavanja bjesa.
E onda imaš opciju da te stave na ljekove ili skupiš snage da budeš svoj.