teserakt
Domaćin
- Poruka
- 3.994
Naziv Morgellons je 2002. skovala Mary Leitao, istražujući neobjašnjive pojave na koži svoga sina. Nazvala ih je prema jednoj bolesti sa sličnim simptomima koja su se javljala u francuskoj pokrajini Languedoc u 17. stoljeću, i koja vjerojatno nema nikakve veze s današnjim morgellonsom.
Otprilike u isto vrijeme grupa biologa i liječnika osnovala je Zakladu za istraživanje morgellonsa (Morgellons Research Foundation), čiji je cilj potaknuti medicinsku profesiju da obrati pažnju na ovu bolest. Na web-stranici zaklade navode se sljedeći glavni simptomi:
Ozljede na koži koje se javljaju spontano same od sebe, praćene intezivnim svrbežom. Čak i kad se ne javljaju same od sebe, ozljede često napreduju do otvorenih rana koje zarastaju abnormalno i obično nepotpuno. (Npr. zarastaju vrlo sporo uz obojenosti epiderme ili se prekrivaju debelim želatinastim vanjskim slojem.)
Osjećaj puzanja kako ispod kože tako i po njoj. Pacijenti to često uspoređuju s “bubama koje se kreću, bodu ili grizu”. Osjećaj je povremen. Ponekad ga pacijenti povezuju s vidljivim kukcima, člankonošcima i drugim humanim i nehumanim parazitima.
Umor koji je dovoljno jak da utjeće na normalne životne aktivnosti.
Kognitivne smetnje uključujući mjerljiv gubitak kratkotrajnog pamćenja i nedostatak pažnje, kao i probleme s pravilnom obradom misli. Pacijenti to opisuju kao “maglu u mozgu”.
Poremečaji ponašanja česti su kod mnogih pacijenata. Mnogima je dijagnosticiran, ili će biti dijagnosticiran poremečaj pažnje, poremečaj pažnje s hiperaktivnošću, manično-depresivna psihoza ili opsesivno-kompluzivni poremečaj.
Vlakna koja se nalaze na i u ranama na koži. Pacijenti ih obično opisuju kao bijela, ali liječnici su prijavili i plava, zelena, crvena i crna vlakna, koja su fluorescentna kada se gledaju pod ultraljubičastim svjetlom (Woodova lampa). Objekte opisane kao “granule”, veličinom i oblikom slične zrncima pijeska, liječnici povremeno izvade iz napukle ili neoštećene kože, a pacijenti o njima izvještavaju redovito. Pacijenti također spominju crne “mrlje” ili “točke” na ili u njihovoj koži, kao i neobične “gljivice” od 1-3 milimetra.
LIJEČNICI NE VJERUJU
Kao da život s ovom bolešću nije dovoljan psihički teret sam po sebi, ti ljudi moraju se nositi i s nedostatkom podrške od strane medicinske zajednice. Budući da su simptomi i fizički nalazi tako neobični, većina liječnika odmah zaključuje da pacijenti krivo interpretiraju svoje stanje.
Medicinska zajednica još nije službeno priznala morgellons, i oboljele se obično etiketira kao psihijatrijske slučajeve s deluzijskom parazitozom ili monosimptomatskom hipohondrijom.
Nažalost, prema tvrdnji Zaklade za istraživanje morgellonsa, gotovo ni jedan pacijent nije od svog liječnika primio ispravan dijagnostički tjelesni pregled (naročito mikroskopski ili biopsijski pregled ozljeda na koži), već ih se dijagnosticira samo na temelju povijesti, uz neoprostivo nepotpune pretrage.
Posebno je frustrirajuće što kad vas jednom proglase mentalno bolesnim, liječnici imaju spremne odgovore na svaki vaš argument. Ako vam se na koži pojavljuju rane, sami ih izazivate češanjem ili namjerno kako biste privukli pažnju. Ako se bolest prenijela i na vašeg partnera, to je sučaj međusobnog ohrabrivanja deluzija.
Nakon što je jedna američka televizijska postaja 2005. objavila reportažu, postalo je jasno da u Americi više tisuća ljudi ima takve simptome. Ironično je što je velik dio njih iz medicinske profesije. Osim odraslih osoba, od nje mogu oboljeti i djeca, a čini se da bi bolest mogla biti zarazna.
Kao reakciju na jednu televizijsku reportažu iz svibnja 2006., Odjel za zdrastvene službe Los Angelesa objavio je sljedeće očitovanje:
“Nikakvo vjerodostojno medicinsko ili javno-zdravstveno društvo nije verificiralo postojanje dijagnoze Morgellons. Trenutni opis bolesti je neodređen i obuhvaća mnoga stanja. Dok ne bude postojao vjerodostojan, nacionalni standard za dijagnozu ovog stanja, nema temelja da ga se smatra za bolest koju treba prijavljivati.”
Ipak, pritisak pacijenata uvjerenih da imaju morgellons u lipnju je doveo do izjave federalnog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti da su počeli s organiziranjem komisija za istraživanje bolesti kako bi se utvrdilo postoji li ona zaista.
MOGUĆI UZROCI I TERAPIJE
Najviše izvještaja o bolesti do sad je stigao iz Kalifornije, Teksasa i Floride. Primijećena činjenica da velik postotak oboljelih (prema različitim izvorima od 50% do 95%) također boluje od lajmske bolesti (koju prenose krpelji) navela je neke istraživače na zaključak da infekcija bakterijom Borrelia burgdoferi, koja uzrokuje lajmsku bolest, utječe na imunološki sustav oboljelog i dopušta ovom nepoznatom organizmu da postane oportunistička koinfekcija.
Mogu se čuti i teorije koje ovu bolest povezuju s chemtrailsima, avionskim tragovima od raznih bioloških i kemijskih agenasa koji se u sklopu neke tajne operacije raspršuju nad mnogim dijelovima svijeta. Kako je ova bolest nova i nepriznata, teško je procijeniti njenu geografsku rasprostranjenost i učestalost, ali postoje indicije da se njeno širenje donekle prostorno i vremenski poklapa s ovim operacijama.
Ohrabrujuće je što su neki liječnici navodno imali uspjeha u tretiranju bolesti. Dr. William Harvey iz Houstona u Teksasu smatra da je bolest povezana s lajmskom bolešću, i tvrdi da ju je uspješno liječio antibioticima. Dr. George Schwartz iz Santa Fea u Novom Meksiku vjeruje da bi uzrok mogli biti bakterija Stenotrophomonas maltophilia koja se širi vodom, i navodno je uspješno tretirao pacijente antibioticima, lijekovima protiv glista i dijatomejskom zemljom.
Dr.sc. Randy S. Wymore, profesor na Centru za znanost o zdravlju Državnog sveučilišta u Oklahomi, trenutni je direktor istraživanja koja provodi Zaklada za istraživanje morgellonsa. Za ovu bolest kaže da je najveći misterij kojim se ikada bavio.
“Pokušavamo izolirati taj organizam i utvrditi kako je u stanju izazvati intezivan svrbež, bockanje i unakažujuće ozljede kože.”. Wymore kaže da su njegoi testovi opovrgnuli mogućnost da se radi o tekstilnim vlaknima, ali to nisu ni crvi, kukci, životinjski materijal, pa ćak ni ljudske dlake. Kaže da vlakna ne potječu od vanjskog zagađenja.
Umjesto toga, radi se o tvarima koje se na neki način materijaliziraju u tijelu, očigledno kao artefakti nečega infektivnog. Kaže da neurotoksin ili mikroorganizam također slabi kontrolu mišića i pamčenje.
“Ne znamo što ju uzrokuje. Ne znamo je li to neki faktor iz okoliša, jesu li uključene bakterije, ima li parazita, crva ili virusa.”
Prof. Wymore kaže da će uskoro početi s kliničkim pokusima, a u međuvremenu nastoji utješiti oboljele:
“Znamo da se nešto događa. Ne bolujete od deluzija.”
poveznica
Na googlu ima i previše slika koje dočaravaju kako ova misteriozna bolest izgleda, ali previše su mi degutantne i prestrašne. Ako vas zanima progooglajte.
Otprilike u isto vrijeme grupa biologa i liječnika osnovala je Zakladu za istraživanje morgellonsa (Morgellons Research Foundation), čiji je cilj potaknuti medicinsku profesiju da obrati pažnju na ovu bolest. Na web-stranici zaklade navode se sljedeći glavni simptomi:
Ozljede na koži koje se javljaju spontano same od sebe, praćene intezivnim svrbežom. Čak i kad se ne javljaju same od sebe, ozljede često napreduju do otvorenih rana koje zarastaju abnormalno i obično nepotpuno. (Npr. zarastaju vrlo sporo uz obojenosti epiderme ili se prekrivaju debelim želatinastim vanjskim slojem.)
Osjećaj puzanja kako ispod kože tako i po njoj. Pacijenti to često uspoređuju s “bubama koje se kreću, bodu ili grizu”. Osjećaj je povremen. Ponekad ga pacijenti povezuju s vidljivim kukcima, člankonošcima i drugim humanim i nehumanim parazitima.
Umor koji je dovoljno jak da utjeće na normalne životne aktivnosti.
Kognitivne smetnje uključujući mjerljiv gubitak kratkotrajnog pamćenja i nedostatak pažnje, kao i probleme s pravilnom obradom misli. Pacijenti to opisuju kao “maglu u mozgu”.
Poremečaji ponašanja česti su kod mnogih pacijenata. Mnogima je dijagnosticiran, ili će biti dijagnosticiran poremečaj pažnje, poremečaj pažnje s hiperaktivnošću, manično-depresivna psihoza ili opsesivno-kompluzivni poremečaj.
Vlakna koja se nalaze na i u ranama na koži. Pacijenti ih obično opisuju kao bijela, ali liječnici su prijavili i plava, zelena, crvena i crna vlakna, koja su fluorescentna kada se gledaju pod ultraljubičastim svjetlom (Woodova lampa). Objekte opisane kao “granule”, veličinom i oblikom slične zrncima pijeska, liječnici povremeno izvade iz napukle ili neoštećene kože, a pacijenti o njima izvještavaju redovito. Pacijenti također spominju crne “mrlje” ili “točke” na ili u njihovoj koži, kao i neobične “gljivice” od 1-3 milimetra.
LIJEČNICI NE VJERUJU
Kao da život s ovom bolešću nije dovoljan psihički teret sam po sebi, ti ljudi moraju se nositi i s nedostatkom podrške od strane medicinske zajednice. Budući da su simptomi i fizički nalazi tako neobični, većina liječnika odmah zaključuje da pacijenti krivo interpretiraju svoje stanje.
Medicinska zajednica još nije službeno priznala morgellons, i oboljele se obično etiketira kao psihijatrijske slučajeve s deluzijskom parazitozom ili monosimptomatskom hipohondrijom.
Nažalost, prema tvrdnji Zaklade za istraživanje morgellonsa, gotovo ni jedan pacijent nije od svog liječnika primio ispravan dijagnostički tjelesni pregled (naročito mikroskopski ili biopsijski pregled ozljeda na koži), već ih se dijagnosticira samo na temelju povijesti, uz neoprostivo nepotpune pretrage.
Posebno je frustrirajuće što kad vas jednom proglase mentalno bolesnim, liječnici imaju spremne odgovore na svaki vaš argument. Ako vam se na koži pojavljuju rane, sami ih izazivate češanjem ili namjerno kako biste privukli pažnju. Ako se bolest prenijela i na vašeg partnera, to je sučaj međusobnog ohrabrivanja deluzija.
Nakon što je jedna američka televizijska postaja 2005. objavila reportažu, postalo je jasno da u Americi više tisuća ljudi ima takve simptome. Ironično je što je velik dio njih iz medicinske profesije. Osim odraslih osoba, od nje mogu oboljeti i djeca, a čini se da bi bolest mogla biti zarazna.
Kao reakciju na jednu televizijsku reportažu iz svibnja 2006., Odjel za zdrastvene službe Los Angelesa objavio je sljedeće očitovanje:
“Nikakvo vjerodostojno medicinsko ili javno-zdravstveno društvo nije verificiralo postojanje dijagnoze Morgellons. Trenutni opis bolesti je neodređen i obuhvaća mnoga stanja. Dok ne bude postojao vjerodostojan, nacionalni standard za dijagnozu ovog stanja, nema temelja da ga se smatra za bolest koju treba prijavljivati.”
Ipak, pritisak pacijenata uvjerenih da imaju morgellons u lipnju je doveo do izjave federalnog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti da su počeli s organiziranjem komisija za istraživanje bolesti kako bi se utvrdilo postoji li ona zaista.
MOGUĆI UZROCI I TERAPIJE
Najviše izvještaja o bolesti do sad je stigao iz Kalifornije, Teksasa i Floride. Primijećena činjenica da velik postotak oboljelih (prema različitim izvorima od 50% do 95%) također boluje od lajmske bolesti (koju prenose krpelji) navela je neke istraživače na zaključak da infekcija bakterijom Borrelia burgdoferi, koja uzrokuje lajmsku bolest, utječe na imunološki sustav oboljelog i dopušta ovom nepoznatom organizmu da postane oportunistička koinfekcija.
Mogu se čuti i teorije koje ovu bolest povezuju s chemtrailsima, avionskim tragovima od raznih bioloških i kemijskih agenasa koji se u sklopu neke tajne operacije raspršuju nad mnogim dijelovima svijeta. Kako je ova bolest nova i nepriznata, teško je procijeniti njenu geografsku rasprostranjenost i učestalost, ali postoje indicije da se njeno širenje donekle prostorno i vremenski poklapa s ovim operacijama.
Ohrabrujuće je što su neki liječnici navodno imali uspjeha u tretiranju bolesti. Dr. William Harvey iz Houstona u Teksasu smatra da je bolest povezana s lajmskom bolešću, i tvrdi da ju je uspješno liječio antibioticima. Dr. George Schwartz iz Santa Fea u Novom Meksiku vjeruje da bi uzrok mogli biti bakterija Stenotrophomonas maltophilia koja se širi vodom, i navodno je uspješno tretirao pacijente antibioticima, lijekovima protiv glista i dijatomejskom zemljom.
Dr.sc. Randy S. Wymore, profesor na Centru za znanost o zdravlju Državnog sveučilišta u Oklahomi, trenutni je direktor istraživanja koja provodi Zaklada za istraživanje morgellonsa. Za ovu bolest kaže da je najveći misterij kojim se ikada bavio.
“Pokušavamo izolirati taj organizam i utvrditi kako je u stanju izazvati intezivan svrbež, bockanje i unakažujuće ozljede kože.”. Wymore kaže da su njegoi testovi opovrgnuli mogućnost da se radi o tekstilnim vlaknima, ali to nisu ni crvi, kukci, životinjski materijal, pa ćak ni ljudske dlake. Kaže da vlakna ne potječu od vanjskog zagađenja.
Umjesto toga, radi se o tvarima koje se na neki način materijaliziraju u tijelu, očigledno kao artefakti nečega infektivnog. Kaže da neurotoksin ili mikroorganizam također slabi kontrolu mišića i pamčenje.
“Ne znamo što ju uzrokuje. Ne znamo je li to neki faktor iz okoliša, jesu li uključene bakterije, ima li parazita, crva ili virusa.”
Prof. Wymore kaže da će uskoro početi s kliničkim pokusima, a u međuvremenu nastoji utješiti oboljele:
“Znamo da se nešto događa. Ne bolujete od deluzija.”
poveznica
Na googlu ima i previše slika koje dočaravaju kako ova misteriozna bolest izgleda, ali previše su mi degutantne i prestrašne. Ako vas zanima progooglajte.
)
