Moralni osećaj u odnosu prema životinjama

gost 391595

Buduća legenda
Poruka
35.177
Napomena: tema nije o peskaterijanstvu/ vegeterijanstvu/ veganstvu.
Iako je ishrana između ostalog i moralno pitanje, to nije pitanje koje ovde postavljamo, i postovi kojima se otpočinje takva polemika će biti brisani.

Ako etiku definišemo kao nauku i sistem pravila o dobrom, vrednom, ispravnom, (prvenstveno) zarad održavanja društvenog poretka i sprečavanja izbijanja anarhije, kodifikovane (koliko toliko) kroz pravo, a moral kao unutrašnji osećaj za ispravno, gde bismo postavili moral u odnosu prema životinjama?

Npr, da li je osoba koja soli puževe iz čista mira, zarad zabave, eksperimenta, lične frustracije i sadizma, moralna, jer soliti puževe (koliko znam) nije nelegalno?
Da li je osoba koja soli puževe zarad svoje prehrane, moralna?
Da li je moralno ubrizgavati karcinogene ili izazivati dijabetes laboratorijskim miševima, zarad napretka medicine i čovečanstva uopšte?

Kako povlačimo granicu?

Kakva je vaša moralnost kada je odnos prema životinjama u pitanju?

Je l smatrate da dok je legalno, onda je moralno (npr, soljenje puževa iz zabave), ili smatrate to duboko nemoralnim činom, jer nema opravdanja (nje u svrhu prehrane)?

Ili smatrate da moral u odnosu prema životinjama ne postoji, i zakon je sve što vas sprečava da se ponašate sadistički, ili bez obzira na zakon osećate sažaljenje prema životinjama?
 
Nedavno sam čuo zanimljivu izreku (religiju po strani) - Čuvaj se kletve onoga koga jedino Bog razume.
Ljudske oholosti i iživljavanja nad životinjama ima, pa verovatno, više miliona primera u svetu samo u jednom danu. I tu ne mislim na ubijanje životinja u prehrambene svrhe.
Ubijanje srna radi sporta, mučenje mački radi zabave, držanje domaćih životinja u totalno nehumanim uslovima, prebijanje pasa radi... prebijanja i da ne navodim dalje primere. Pa čak i eksperimenti nad miševima.
Primer su i ti požari u Australija koji su, to sam 1/1 ubeđen, kao prvo, bili podmetnuti, a i siguran sam, mogli biti ugašeni u bilo kom momentu da je za to postojala volja ali, tu je neko, osiguravajuće kuće, država Australija, drvna industrija ili neko četvrti, smanuo neke svemirske pare ne mareći za milione veoma plemenitih životinja koje u tim šumama žive.

Čovek bi, kao naj inteligentnije i naj savršenije biće na planeti trebao da brine o vrstama sa kojima tu planetu deli a čiji on nije vlasnik. Ipak, dešava se suprotno.
 
Uh, nijednu životinju ne bih bila u stanju da usmrtim, obezglavim, onesposobim...i verujem da nikada neću biti u sutuaciji čak i ''ako'' moram.
Ne hranim se njihovim posmrtnim ostacima.
Gadi mi se svako ko to radi, i premda nemam neke velike preferencije, za nekog kome je posao da ubija životinje ne bih mogla nikad da se udam pa bio on i pljunut Keanu Reeves. On je za mene ubica vazda i zauvek!
 
Temelj etike je svemirski, suštinska povezanost svega. Tek kad su duh "skruti" nastaju fizičke stvari.
Veličina čovjeka je osjet toga, osjet veze sa svime. Nedostatak te veze je veza sa životinjstvom, čovjek nije ništa, on je konop između životinje i boga.
Čovjek bi, i hoće jednom, mogao živjeti bez hrane, šti veli isus, od riječi božje.
Za ispravnog je čovjeka etika biološka situacija.
To ne znači da se ubijati ne smije, krišna arjuni vozi kola na kuruksetri.
 
Npr, da li je osoba koja soli puževe iz čista mira, zarad zabave, eksperimenta, lične frustracije i sadizma, moralna, jer soliti puževe (koliko znam) nije nelegalno?
Da li je osoba koja soli puževe zarad svoje prehrane, moralna?
Da li je moralno ubrizgavati karcinogene ili izazivati dijabetes laboratorijskim miševima, zarad napretka medicine i čovečanstva uopšte?
Kako povlačimo granicu?
Kakva je vaša moralnost kada je odnos prema životinjama u pitanju?
Je l smatrate da dok je legalno, onda je moralno (npr, soljenje puževa iz zabave), ili smatrate to duboko nemoralnim činom, jer nema opravdanja (nje u svrhu prehrane)?
Ili smatrate da moral u odnosu prema životinjama ne postoji, i zakon je sve što vas sprečava da se ponašate sadistički, ili bez obzira na zakon osećate sažaljenje prema životinjama?

Права моралност, (не друштвена лицемерја која се тако зову) протеже се и на животиње, не само на људе. Морално деловање не проистиче из ума, већ из ствари по себи, из метафизички једног. А то метафизичко биће зрачи, како каже Шопенхауер, "Večno biće, prisutno u svemu što ima života, koje zagonetnim značajem zrači iz svih očiju koje vide sunčevu svetlost".

Iskaz da su bića bez uma (dakle, životinje) stvari i da se otuda treba prema njima postupati samo kao prema sredstvu koje nije istovremeno i cilj, vređa pravi moral. U saglasnosti sa tim u Metafizičkim osnovima učenja o vrlini, § 17, izričito se kaže:
,,Surovo postupanje prema životinjama protivno je dužnosti čoveka prema sebi samome, zato što kod čoveka to otupljuje saosećanje prema njihovoj patnji, čime se slabi prirodna naklonost u odnosu prema drugim ljudima, veoma korisna za moralnost”.
Dakle, prema životinjama treba imati sažaljenja samo za vežbu i one su u neku ruku patološki fantom za vežbanje sažaljenja prema ljudima. Zajedno sa celom neislamizovanom (to jest, nejudaizovanom) Azijom, takve stavove smatram groznim i ogavnim. Istovremeno se ovde ponovo pokazuje koliko je taj filozofski moral, koji je, kako je gore pokazano, samo prerušeni teološki, u stvari zavisan od biblijskog morala. Zato, naime, što se hrišćanski moral uopšte ne obazire na životinje (o čemu će dalje biti reči), one su odmah i u filozofskom moralu izopštene, one su puke „stvari”, puka sredstva za bilo koje ciljeve, dakle, za vivisekcije, hajke, borbe sa bikovima, trke, za bičevanje do smrti pred nepokretnim kolima za kamen, i tome slično. Fuj! takvome moralu parija, čandala i mlekča, koji pogrešno shvataju večno biće, prisutno u svemu što ima života, koje zagonetnim značajem zrači iz svih očiju koje vide sunčevu svetlost. Ali ovaj moral poznaje samo vlastitu cenjenu vrstu i obazire se samo na nju, a njeno obeležje, um, njemu je uslov pod kojim jedno biće može da bude predmet moralnih obzira.

Шопенхауер, из дела "О темељу морала"

Пошто моралност није од овога света, она и не може деловати у овоме свету. Еволуција такве моралне индивидуе једноставно почисти. Онај ко је моралан према свему живом, не може сам живети.
Зато ми који желимо да живимо, а који имамо барем зрнце тог правог морала, морамо нажалост вршити насиље, и једноставно да би остали у животу користити биљке и животиње за исхрану.

Са друге стране, биљке и животиње немају развијени ум, тако да је њихова патња пропорционално много мања него човекова.
Шопенахуер је говорио о једној Тишбајновој слици која то лепо илуструје:

Taj precizni razmer između stepena svesti i stepena patnje izrazio je neobično lepo u jednom crtežu, opisujući ga izrazito i jasno, filozofski slikar, ili slikarski filozof Tišbajn. Gornji deo lista prikazuje žene kojima odvode decu, i koje u raznim grupama i pozama izražavaju na vise načina svoj duboki materinski bol, stravu, očajanje; drugi deo lista prikazuje, u istom poretku i istom grupiranju, ovce kojima oduzimaju jagnjad. Tako svakoj ljudskoj glavi, svakom ljudskom stavu na gornjem delu crteža odgovara na donjem delu jedan životinjski analogon, pa se jasno vidi kako se u tupoj životinjskoj svesti mogući bol odnosi prema silovitoj patnji koja postaje moguća tek sa jasnoćom saznanja i svesti ljudske.

Šopenahuer "Svet kao volja i predstava 1"

Док насиље према живом свету, а зарад насиља самог које није у циљу човековог опстанка, јесте злоба и не може се оправдати.
 
Napomena: tema nije o peskaterijanstvu/ vegeterijanstvu/ veganstvu.
Iako je ishrana između ostalog i moralno pitanje, to nije pitanje koje ovde postavljamo, i postovi kojima se otpočinje takva polemika će biti brisani.

Ako etiku definišemo kao nauku i sistem pravila o dobrom, vrednom, ispravnom, (prvenstveno) zarad održavanja društvenog poretka i sprečavanja izbijanja anarhije, kodifikovane (koliko toliko) kroz pravo, a moral kao unutrašnji osećaj za ispravno, gde bismo postavili moral u odnosu prema životinjama?

Npr, da li je osoba koja soli puževe iz čista mira, zarad zabave, eksperimenta, lične frustracije i sadizma, moralna, jer soliti puževe (koliko znam) nije nelegalno?
Da li je osoba koja soli puževe zarad svoje prehrane, moralna?
Da li je moralno ubrizgavati karcinogene ili izazivati dijabetes laboratorijskim miševima, zarad napretka medicine i čovečanstva uopšte?

Kako povlačimo granicu?

Kakva je vaša moralnost kada je odnos prema životinjama u pitanju?

Je l smatrate da dok je legalno, onda je moralno (npr, soljenje puževa iz zabave), ili smatrate to duboko nemoralnim činom, jer nema opravdanja (nje u svrhu prehrane)?

Ili smatrate da moral u odnosu prema životinjama ne postoji, i zakon je sve što vas sprečava da se ponašate sadistički, ili bez obzira na zakon osećate sažaljenje prema životinjama?
Drago mi je da je hrana odvojena na pocetku ali opet da bi se dao potpun odgovor moramo se dotaci i toga.
Za mene je naprimer uzasavajuce kada vlasnik tuce svog psa ili se izzivljava muci ga i maltertira, to je itekako osoba koja je spremna napraviti to i covjeku. Dakle rekla bih da se radi o spremnosti. Ako smo spremni zivjeti sa nekim svojim postupcima, takvi smo kakvi smo. A po meni to je montrum.

Ali sa druge strane kada se zakolje svinja ili krava ili ovca itd, treba obratiti paznju na namjeru, znaci osoba je zaklala da bi imala mesa citavu zimu a ne jer uziva u oduzimanju zivota zivotinji.

Opet nekakva glista ili mrav se ne moze uporediti sa prethodnim primjerima , i ako ih nekad zgazimo ne bas namjerno ali bi ih mogli zaobiti recimo.

Muva, komarac, ubijamo ih jer su dosadni. Znaci dokle god nam namjera nije da maltretiramo ne moze se reci bas da radimo nesto ne moralno.
Nekad mucimo zivotinje jer je zanimljivo i smijesno ima i toga. :D

Mislim da nemamo bas osjecaja za insekte i tako te nekakve male gmizavce, a imamo za bebe sisare i sisare uopste i zivotinje koje se mogu pripitomiti.
 
Gledam često one emisije na ID diskaveriju i uvek kada govore o nekom ubici, sadisti, psihopati uvek neko iz njegove/njene porodice potvrdi da je kao dete maltretirao životinje. Osoba koja maltretira životinju bez ikakvog razloga ima težak psihički problem i dijagnozu, pa bi njima trebalo zatvoriti u određene ustanove i zabraniti im da se kreću slobodno po ulici.
 
Kao prvo kod nas je svako mucenje zivotinja nelegalno, ne znam da li su puzevi na spisku, a ni sta znaci soljenje puzeva narocito ako se zna da se puzzevi spremaju za hranu kuvanjem dok su zivi.
kao drugo zakonitost ubijanja i mucenja zivotinja je nastala od morala, tacnije empatije prema zivim bicima, a po meni je gori onaj ko muci zivo bice koje ne moze da se brani nego ubiti onoga ko moze da se brani.
 
Napomena: tema nije o peskaterijanstvu/ vegeterijanstvu/ veganstvu.
Iako je ishrana između ostalog i moralno pitanje, to nije pitanje koje ovde postavljamo, i postovi kojima se otpočinje takva polemika će biti brisani.

Ako etiku definišemo kao nauku i sistem pravila o dobrom, vrednom, ispravnom, (prvenstveno) zarad održavanja društvenog poretka i sprečavanja izbijanja anarhije, kodifikovane (koliko toliko) kroz pravo, a moral kao unutrašnji osećaj za ispravno, gde bismo postavili moral u odnosu prema životinjama?

Npr, da li je osoba koja soli puževe iz čista mira, zarad zabave, eksperimenta, lične frustracije i sadizma, moralna, jer soliti puževe (koliko znam) nije nelegalno?
Da li je osoba koja soli puževe zarad svoje prehrane, moralna?
Da li je moralno ubrizgavati karcinogene ili izazivati dijabetes laboratorijskim miševima, zarad napretka medicine i čovečanstva uopšte?

Kako povlačimo granicu?

Kakva je vaša moralnost kada je odnos prema životinjama u pitanju?

Je l smatrate da dok je legalno, onda je moralno (npr, soljenje puževa iz zabave), ili smatrate to duboko nemoralnim činom, jer nema opravdanja (nje u svrhu prehrane)?

Ili smatrate da moral u odnosu prema životinjama ne postoji, i zakon je sve što vas sprečava da se ponašate sadistički, ili bez obzira na zakon osećate sažaljenje prema životinjama?


Гомила непотребних на већ давно одговорена питања са којима живимо вековима.

Забрањено је мучити животиње.

Ако је потреба због исхране, онда се жива бића не муче и што ефикасније и безболније усмрћују.

То стоји у Позитивним прописима одавно !
 
Сећам се у неком селу, пре 30так година, неки клинац је узео од неке девојчице лутку и исекао је секиром на делове.

Полиција (милиција) је одмах дошла.

Дакле, не можеш се понашати "неморално" ни према предметима који личе на неки субјект
 
Сећам се у неком селу, пре 30так година, неки клинац је узео од неке девојчице лутку и исекао је секиром на делове.

Полиција (милиција) је одмах дошла.

Дакле, не можеш се понашати "неморално" ни према предметима који личе на неки субјект
Pa verovatno nije to bio pravni osnov, nego činjenica da je lutka njeno vlasništvo, kao i da je mali koristio sekiru i demonstrirao sadističko ponašanje, tj potencijalna pretnja za druge...
 
Pa verovatno nije to bio pravni osnov, nego činjenica da je lutka njeno vlasništvo, kao i da je mali koristio sekiru i demlnstrirao sadističko ponašanje, tj potencijalna pretnja za druge...

Глупи полицајци функционишу само по прописаним нормама.

Они не смеју да мисле или глуме Терезе
 
Ko u zivotinjama gleda ljude taj je bolestan. A ima i onih koji u ljudima gledaju zivotinje, to je mejnstrim. Bilo kako bilo, sto je besmislenije drzanje to se vise ispoljava samovolja i neka kobojagi sloboda. A posto svaka sloboda kosta, moguce je da ce do sredstava doci silom, lazima, prevarom, podvalom, ili zakonom, ako su u poziciji da zloupotrijebe polozaj.
 
Pa verovatno nije to bio pravni osnov, nego činjenica da je lutka njeno vlasništvo, kao i da je mali koristio sekiru i demonstrirao sadističko ponašanje, tj potencijalna pretnja za druge...
Глупи полицајци функционишу само по прописаним нормама.

Они не смеју да мисле или глуме Терезе
Necu da spamujem, pa cu da precutim ove gluposti.
Bas neki sistem uci policajce "pravnim osnovama"....jos je najbolje nazivati ih glupim...
 
Ko u zivotinjama gleda ljude taj je bolestan. A ima i onih koji u ljudima gledaju zivotinje, to je mejnstrim. Bilo kako bilo, sto je besmislenije drzanje to se vise ispoljava samovolja i neka kobojagi sloboda. A posto svaka sloboda kosta, moguce je da ce do sredstava doci silom, lazima, prevarom, podvalom, ili zakonom, ako su u poziciji da zloupotrijebe polozaj.

ili cak su i neke zivotinje bolje od nekih ljudi....
 
Etika i moral, hmm, prema - zivotinjama...to prvo mora da bude prema drugim ljudima, tacnije...prvenstveno prema sebi.

Ne moze osoba koja sama to nije - na nekom nivou ljubavnog/seksualnog/drugarskog odnosa da pominje i prica o nekim...zivotinjama. Mozda moze, da na neki nacin nadoknadi odredjen nivo 'morala'.

Nego, sta sam htio da kazem...e da, ne moze onaj koji je manje 'moralan' od mene da mi prica o moralu.

Mozda se taj neki bog odnosi prema ljudima kao sto se ljudi odnose prema zivotinjama...hmmm i smrt nekog covjeka bude jednaka situaciji kada jedan covjek ubere mrkvu iz baste ili izvadi krompir ili zakolje svinju... :D
Mozda se bog hrani ljudima kao sto se ljudi hrane biljkama i zivotinjama. Mozda su zivotinje tijela u kojima se nalaze duse nama slicne, ili nakon 'smrti' dusa iz covjeka ode u nekog psa...ko zna...

Uglavnom, daleko je ta tema jer nema kredibilnih ljudi da se o tome prica.
 
Kad Tesla pokusa da osvoji neku zenu svojim zivotnim djelom, a ona u napadu sujete pozeli da mu bude takmac, ona ce upadati svakodnevno u ogromne teskoce na tom putu i vremenom ce shvatiti da joj sudbina nije naklonjena u tom ludackom poduhvatu. Ali drustvo od nje zahtijeva da bude politicki korektna i dokaze svoju jednkost i slobodu sa svakim muskarcem. U tom gubitnickom pohodu pocece da prosjaci za pomoc, trazice sve vise saosjecanja i empatije za narastajuce bolove od pohlepe za priznanjima koja ne moze da zasluzi. Pri tome ce se lukavo sluziti zivotinjama i optuzivati muskarce za nedostatak sazaljenja prema zivotinjama. Jer je oksimoron da ono sto tretiras silom odjednom pocnes da zalis, a zivotinje moras tretirati silom ako ne zelis da postanes zivotinja (s kim si takav si). Najzad ce razocarana da krene u verbalni rat protiv muskaraca. Optuzivace ih za privilegovanost kroz istoriju, kao sto optuzuju i bijelce u Americi da su sve postigli na tudjim ledjima. Tako se razvija politika zrtve koja sa sebe pere svaku odgovornost, ali prohtjevi narastaju s druge strane.

Steta koja ce nastati iz ove borbe za moc je nesrazmjerno velika u odnosu na ono sto bi se sacuvalo kada bi se ostalo na starom putu, ali su oni koji su stvarali drustva i narode oslabili i vise se ne mogu braniti od narastajuceg unutrasnjeg neprijatelja koji ce na kraju slaviti pirovu pobjedu.
 
Poslednja izmena:
Znam jednog lika koji otvoreno preti na fejsbuku da će da odrobija svakog čoveka kog vidi da na ulici tuče psa ili mačku, ili psu sipa otrov u jelo i slično. Stalno piše o moralu, kritikuje rijaliti itd. Inače je jedan od najgorih i najuobraženijih ljudi koje znam, tipa napadao je kao mladić osnovnoškolce iz čista mira, tukao ih, pretio im, vredjao. Znam to jer je i mene napadao kad sam bio tog uzrasta, a ni brat mu nije ništa bolji. Ali je zato bio medju prvima kad su bile one poplave 2014-e, išao da volontira i hvalio se time na fejsbuku, pričajući kako mu je glavni cilj u životu da bude "dobar čovek".

Mislim da su većina tih što opsesivno brane životinje neka Levijatan priča, sa visine gledaju na slabije ljude i ponižavaju recimo ružne devojke u izlasku i socijalno nespretne ortake, gudraju se, opijaju, žderu svinjetinu i jagnjetinu, spavaju sa devojkom ili momkom najboljeg druga, ali su prvi kad treba braniti nekog kera, mačku ili magarca. Većina stvari koje ljudi pričaju su poza da bi se povratno zadovoljio ego. Za mene je moralni osećaj prema životinji i čoveku ne dirati ih bez razloga, i to je sve. Isto je i sa decom, čija se nevinost i uloga uporno precenjuje jer se u raspalom svetu razmnožavanje uzdiže na nivo nevidjenog poduhvata. Ako mi razbiješ vazu, prospeš sok na fotografiju ili pokidaš ogrlicu koja za mene ima veliku sentimentalnu vrednost ubiću od batina i tebe i roditelja koji te nije obuzdao. Tu nema sile.
 
Znam jednog lika koji otvoreno preti na fejsbuku da će da odrobija svakog čoveka kog vidi da na ulici tuče psa ili mačku, ili psu sipa otrov u jelo i slično. Stalno piše o moralu, kritikuje rijaliti itd.

Изгледа да постоји специфична психологија код одређеног процента људи, код оних који се фанатично брину о животињама, и који испољавају патолошку мржњу према свима који их на било који начин угрожавају.
Неправда према животињама за њих је окидач најагресивнијих емоција, много више него када су људи у питању. Сећам се да је један од таквих изјавио да може поднети призоре најстрашнијих мучења неког човека, али не и животиње.

Таквих људи очито има незанемарљив број у сваком друштву и неки су се добро сетили да се на њима обогате. Али пустимо то.

Мене занима еволутивни, или који год други разлог, који стоји у основи тога. Зашто неправда према животињама код неких покреће много јаче емоције него неправда према човеку?
 

Back
Top