MORAL

Ustajem,jutro je već davno prošlo.Ha,već davno sam sebi rekao sramota je ustati pre devet.I već po navici uzimam kašiku meda i sipam čašicu rakije.Sedam za kompjuter.Prelistavam današnje vesti.
U oči mi upada vest,nešto o nekoj devojčici koju je pregazio kamion.
Otvaram stranicu.
“U Kini kombi pregazio dete od 2.godine.Osamnajest prolaznika je prošlo pored nje ne obazirajući se na nju”.
Vidim sliku tog malenog stvorenja i ne mogu da shvatim,jednostavno ne mogu,kako može bilo ko da prođe a da ne pomogne toj maloj devojčici.
Iz mene izlaze razno razne psovke i ne mogu da nađem prikladnu za te neljude.
Kojim putem smo krenuli?Jeli to još jedna prečica u našim životima?Ima li u nam još imalo morala?Jesmo li sve prodali đavolu ili je još malo duše u nama ostalo?
Padamo,iz dana u dan u dan sve više padamo.A dno se ne vidi.Koliko još možemo nisko pasti u očima naših predaka i naših pokoljenja?
Bože trebao sam ustati bar jedan sat kasnije.
 

Back
Top