Da li su monasi hrabri ljudi koji su izabrali teži put u životu,jer su se odrekli "sveta",roditelja,prijatelja,svetovnih uživanja zarad vere?
Ili su kukavice koje su pobegle od izazova običnog svetovnog čoveka,pa čak i sveštenika, koji se dakle suočavaju sa svakodnevnim brigama i izazovima, stresovima a ipak imaju glad za verom i žele da idu tim putem ?
Monah ima krov nad glavom,hranu,nema decu o kojoj će da brine,ne razmišlja o računima,novcu - njegovo je da se moli i tihuje. To je lakše kad nemaš briga.
Mirjanin,s druge strane, ima ili nema svoj krov nad glavom, ima porodicu,mora da radi,da zaradi,brine oko zdravlja dece, hoće li imati za račune i sl. I opet se moli,ima veru.
Dakle,ko je ovde zapravo hrabar ? Ko ima veće izazove ?