MOLITVE I POSVETE - LJILJANA NINKOVIĆ -MRGIĆ

MOLITVA SVETOM SAVI


Pravdoljubivi Svetitelju
Presvetla grano Nemanjića
Na božijem drvetu znanja
Treperava blješteća zvezdo
Na nebesima pravoslavlja
Vozdignuta iz zemnog praha
I duha srpske mučeničke
Istorije posrtanja
Preporuči Svevišnjem Bogu
Oproštaje za grdne grehe
Zabludele ti braće po krvi
Koje činimo i činismo
Po vse dni i po vse nošti
I po vse časi
Na iskušeniju


Premudra glavo Hilandarska
Besmrtnošću okrunjena
Za vjeki vjekov za sva vremena
Dok postojimo dok nas ima
Na strašnom mestu zemnog sveta
Na crti raznim strahovima
I stradanjima i grehovima
Opravdaj nas pred suđajama
Zaišti milost od Gospoda
Jer veliki su gresi naši
Molimo mu se sa slzami
S pokajanijem i umiljenijem
Da ne ginemo va greseh naših
Velicih i mnozih
Po istine


Boguugodni Hristoljupče
Zaklinjemo te sećanjima
Na golobradog setnog princa
Rastka sa dvora rascijanskog
Klekni ispred Svedržitelja
U ime svakog sagrešenja
Srpstva va jave i va sne
Da glavu od nas ne okreće
Jer su veliki gresi naši
Ogrezli smo u srebroljubije
Zlatoljubije platoljubije
U krivosudstvo i lihoimstvo
U zbojstvo prezorstvo i pretebstvo
U bujeslovije
I sujeslovije


Blagosloveni Učitelju
Beslovesne ti slabe braće
Blagosiljaj nas nedostojne
Zakletvo naša amanetna
Molimo ti se smiluj nam se
Gresi su naši zemlji teški
Obade obide tatbe i vražde
Oglagolanija i unanija
Grešismo srcem i svim čulima
Pomišljanijem i nečuvstvom
Nebreženijem i kičenijem
Nedostoimstvom i neumstvom
Slavoljubijem samoljubijem
I voljeju
I nevoljeju


O Sveti Savo slavo naša
Presvetla zrako u tmuši sveta
Zabasali smo u opalstvo
U licemerstvo i okajanstvo
Preporuči molitvu našu
Gospodu Bogu na nebesima
Nek nas pogleda blagim okom
Nek se smiluje i pomiluje
Božanskom rukom tvoj rod grešni
Neka nas spasi od rasipanja
Od međusobne nenavisti
Od lukavstva i zlokozanstva
Saberi braću Svetitelju
Ispovedi nas
Kajemo se
 
S T R E P NJ A


Možda smo stvarno stali pred hladno
Ogledalo zaborava
Ili namerno zgazili mrava
Gledali u prazno
Pljunuli na lepo
Okrenuli glavu od punog meseca
Možda su bogovi predaleko
Od svake molitve
Da bi čuli

Ako se zanemare godovi snova
Nema ni jednog pouzdanog
Svedoka
Da smo do samog kraja
Verovali u iluzije
Ubeđujući uporno sebe
Da Bog sve gladne golubove
Nahrani zrnevljem svoje brige
I lekovite razvrstava trave
Kako bi se odazvale
Na svaki zov
U ime nade

Zatečeni senkama sumnje
Koje padaju po svemu tome
Što neumorno prepričavamo
Svijajući mekane ruke
Fluorescentne mesečine
Oko raščupanih bagremova
I oko mrtvih pesama ptica
Postajemo lakim plenom
Teške strepnje
 
DOMENTIJANU


Namnožili se inoplemenici
Plemeniti Domentijane
Ni broja im se ne zna više
Hroničari naši ne stižu
Nepočinstva da im pobeleže
Jer pre no što jedni prominu
Drugi nadiru i naviru
Da nam otečestvo opustoše

Svim lukavstvima pribegavaju
Maskiraju se i prerušavaju
Razmenjuju kape i barjake
Na razna imena se odazivaju
Da nas u bunilo zavedu
Da nam svetinje i bogatstvo
Vekovima sabirano
Na razgrabljenje iznesu

Na muke stavljajući rod naš
Jedne oružjem oboriše
Druge sa praga u svet odagnaše
Ili u ropstvo zakatančiše
Pa kad svo imanje pogubismo
I telesnom se siromaštvu predadosmo
Proglasiše da svetlo očinjeg vida
I svetlo božijeg dana belog
Njihovoj milosti dugujemo
 
PODNEVNOM TRENUTKU


Sunčev Sistem
Planeta Zemlja
Jugoistočna Evropa
Balkan
Srbija Bez pokrajina
Beograd Sa mostovima
Preko Save i Dunava

Iza jednog od mostova
U zatvorenom Prostoru Sobe
Ranoprolećnog sunčanog dana
U podne
Zatičem sebe samu
Okruženu minutima
Mutne tišine
Relativne

Uspaničen cvrkut ptice
Prasak motora
Žagori dece
Pod površinom stišanog TRENA
Koji je možda toliko važan
Da o njemu hitno treba
Izreći ili zapisati
SVEČANU PESMU
O neponovljivosti u vremenu
Koje će mirno sve da proguta:
Sunčev Sistem
Planetu Zemlju
Jugoistočnu Evropu
Balkan
Srbiju Bez pokrajina
Beograd Sa mostovima
Preko Save i Dunava
Kao što krcka koske ovog TRENA
Posutog zlatnim sunčevim prahom
Ranoprolećnog PODNEVA
U zatvorenom Prostoru Sobe
 
PESMA MRTVOG SELJAKA

Svetu sam okrenuo laktove
I spokojno legao na leđa
Sad me zagledate redom
I sigurno mislite
Dosta se naživeo
Naotimao se tuđeg
I napakostio nam
Svima
A glasno govorite
Bio je dobar čovek
I pošten seljak
Bog da mu dušu prosti
I slične gluposti

Ali to nije važno
Ničega mi nije žao
**** mi se za vaše priče
Ne bih se menjao
Ni s jednim od vas
Živih
Jer vam poznajem živote
Isti su kao i moj
Bivši
Učmali
I jalovi
I pohlepni
I ponizni
I pseći


Sad ćete još malo ćutati
U znak žalosti
A onda će neko ustati
I održaće govor
Pijano smešan
I lažan
Zakopaćete me u žurbi
Da biste što pre seli
I preko mere se najeli
Ovnetine
Posle ćete još mnogo piti
Jako mnogo jer je mufte
I malo po malo zaboraviti
Zašto ste došli

Neko će možda i zapevati
Ili se uhvatiti za gušu
S komšijom
Oko skladova i oko žena
Da bi ponovo za moju dušu
Bila licemerno ispijena
Poneka čaša

Ali to nije važno
Ničega mi nije žao
**** mi se za vaše priče
Ne bih se menjao
Ni s jednim od vas
Živih
Jer vam poznajem živote
Isti su kao i moj – bivši:
Učmali
I jalovi
I pohlepni
I ponizni
I pseći
 
UZBUNA VRANA



U sutonu miholjskog leta
Rumenog kao čaša vina
Na iznenadnom mlakom vetru
Pod nebom iznad Beograda
Širom parka
U svakoj staroj krošnji platana
Jato vrana

Naočigled upaljenih semafora
Nadiru kao pomama
Iz pravca Save i Dunava
Ne prestaje da se događa
Groznica
Uzbuna vrana
Zgusnuto šuštanje krila
Najezda perušaka
Okupacija čitavog kvarta
Razgakana
U pola glasa

Sasvim ozbiljna pojava
Od regionalnog ili šireg
Možda najšireg
Značaja
Za interese sveta
Odnosno SAD-a
A niko ne zna
Ni rasejani šetači
Ni umorni starci
Ni razigrana deca
Ni lokalna milicija
Ni američki špijuni
Ni srpski domaćini
Ni mondijalisti


Niko ne zna
Šta za stabilnost Balkana
Sluđenog ludilom ljudi
I kapitala
Miholjskog leta
Dvehiljadite
Znači uzbuna vrana
Pod rumenilom neba
Nad Beogradom
 
RAZGLEDNICA IZ FRANKFURTA


Frankfurt am Main
Bljesak reklama
U mreži betona i metala
Horizontalna i vertikalna
Popodnevna tutnjava grada
Evropa se zahuktala
U iluziju blagostanja
Plitka slika zemaljskog raja
U ogledalu moćnih fasada

Skrajnuti od svega što se događa
/Stari verglaš za velikim verglom
I njegov crni čupavi pas/
Sami sebi jedino slični
Dok sa oblačnim martovskim nebom
Neraskidivu celinu čine
Ne daju se omesti ničim
Da budu drukčiji od okoline

Slepi za bljesak - gluvi za huku
Kao stvorenja iz drugog sveta
Iz vremeplova tonova tiših
Konce sopstvenog života vuku
Ne pristajući da napuste
Prevaziđeni ritam i smer
U staromodnom prostoru duše
Sami sebi jedino slični
Istrajavaju na svoju ruku
Stari verglaš i njegov ker
Pod kišnim nebom
U Frankfurtu
 
GEOGRAFIJA PONOĆI


Stvari dobijaju nova značenja
Geografija nove kote
I težinu
Vreme zgusnuto u zrno tame
Nečitljivo

Hučanje sove
Glaskanje petla
I lavež pasa
Zaumne poruke NEČEGA NEKOM
Ili NEKOGA NEČEM
Svejedno
Iskonska težina mita
Na površini
GLUVOG DOBA

Ponoćno bdenje je samo
Naivna borba sa vremenom
Ishod je već utvrđen
Ranijim porazima

Svitanje uklanja tajne šifre
Nepovratno
Do nove zagonetke i novog bdenja
Svejedno čijeg
Svejedno gde
U nečitljivom rukopisu
Ponoćne kartografije
 
POHVALA NOĆNOM VETRU


Pokušavam napamet da naučim vetar
Nešto mi stalno izmiče
Od smisla i od melodije
Jer noć toliko glasno korača
Da mi kida vezu sa nebom
I sa travama

Još kad se u niti mesečine
Iznenada
Uplete ptica
Glasom tamnim po ivicama
Od podražavanja ponoćnih vetrova
Drhtim samoćom uplašena
Kao i ona
Kao i trava

Jedino vetru koraci noći
Ne remeti vezu sa nebom
Ni sa travama
Skitnička čežnja i pesma ptica
Nisu mu ni do kolena
Neuhvatljiv
Tera po svom

Ravnodušan
Na zavodljive pokušaje
Lipe u punom cvetu
Na razmahano krilo ptice
Na svako čuđenje ili divljenje
Na šapat reke

Rasterećen traženja smisla
Jedino sebe sluša
Radost i tugu podrazumeva
Razočarenje ne poznaje
I traje
Traje
Traje
 
MASLAČKU


Maslačku moj lepi
Ludi maslačku
Jedini koji ne priznaješ noćas
Golomrazicu novembarsku

Ti što vatrenim namiguješ okom
Na beznačajnom seoskom proplanku
Pokraj puta sto prvog reda
Za koji se ozbiljno sumnja
Da ikuda vodi

Lud si koliko je Nebo visoko
I naivan si kao stara dobra
Zemlja što nas je porodila
Zato što ne zna za pobačaje
Kontracepciju i slične stvari

Ludoglava vatro mala
U daljinu zagledana
Uzalud se samo nadaš
I uzalud Nebo moliš
Sto puta ćeš umirati
Al suncokret ipak nećeš
Nikad biti
 
PEJSAŽ ZOO-VRTA


Crni gavran gače
Sa zelene ograde
Bazena za roza
Pelikane

Jesu pelikani neobične ptice
Svaka čast
Al nameru nema da se zadržava
Duže no što mu treba
Da temeljno pozoba
I slisti bogata jela
Iz nacifranih zdela
Postavljenih radi ovih
Čudesno smetenih i setnih
Stranaca smešno odevenih
U plamen sunčevih zalazaka
Što se inače uopšte ne nosi
Tu
U sred Evrope
Gde su gavrani bili i jesu
Svoji na svome

Odnekud iz tišine
Oblačnog sumraka
Iz tamnih žbunova bilja
Što kišu slute
Gavranovi rođaci
Javljaju da su ga čuli
I razumeli poruku

Pelikanima drečeće boje
Ne pokrivaju setu
Prostornom harmonijom
Pejsaža zoo-vrta
Dominira gakanje
Crnih ptica

Uzalud čuvari udvorički
Finim zrnevljem pune
Ružičaste posude
Uslužno poređane
Između zelene ograde
I bistre vode

Pelikanska je tuga
Neizlečivo
Zarazno
Nasledno
I smrtonosno
Oplakivanje slobode
 
SVAKODNEVNI IZGOVORI


Kad bih imala dovoljno vremena
Ne bih sedela skrštenih ruku
Možda bih se pobila s nekim
Il nenadmašnu napisala pesmu
Kad bih imala dovoljno vremena

Ali ja ne znam gde mi je glava
I ne znam čega pre da se latim
Izmišljam stotine izgovora
Da uporno i stalno tražim
Sebe u magli
Postojanja

Krenem od suze u uglu oka
Od bezrazložne daleke strepnje
Sve nespokoje na putu sretnem
Duž krvotoka

Udavim se u zenicama večernjeg neba
Pa me nema
Nagutam se mesečine punog meseca
Kao mleka
Dobacim svoje ime prvoj zvezdi
U trku
Pa se zagnjurim u san i čekam
Da me zora uzme za ruku
U mene samu
Da me uvede

Danonoćno mi tako biva
Bez izuzetka
Dok svaku želju opipam dlanom
Dok protumaram između zvezda
Dok na grudima noći odsanjam
Dok se otreznim od priviđenja
U nepovrat mi večnost ode
Svakog dana
 
POMEN NEPRIJATELJU


Plavokos i usplahiren
Naglašenih jagodica
Praznih ruku
Gladnih usta
Grla prepunog
Skrivenih pesama
I jecaja

Po bljesku u zenicama
Po strahu od nepogoda
Od bolesti
Od ludila
I od bola
Sličan nama
Bio
Ali više nije

Sad je hladan kao hladna
Santa leda što se lomi
Ubili ga teški snovi
Nespokoji i strahovi
S naše strane odapeti
Za tren brže
Od njegovih
Nesanica i košmara
U čemu je
Sva razlika
Među nama
 
O HEROJIMA


Nema heroja u ljubavi
U samilosti
U dobroti
Ili pameti
Tamo su tek samo žrtve
Ili već žrtve
Kako se uzme

Herojstvo je izatkano
Od bezumlja
Nalazi se ili iza
Ili ispred svakog uma
I celo je od zanosa
Izlaganja golog života
Opasnosti smrtonosnoj

Počinje na onom mestu
Gde se gubi svaki trag
I razumu i računu
Herojstvo je naslonjeno
Na pljuvanje po životu
I u njemu ne postoji
Svrha stvari
Ni pitanja
Zašto
Čemu
I zbog čega

Herojstvo je ples sa smrću
Il ga nema
 
DOBRI I LOŠI MOMCI


Dobri momci pobeđuju
Na sve strane
Ubijaju nepotrebne
Loše momke
Loši momci su najgori
Kad se brane
Ili kad se izdaju za
Dobre momke

Dobri momci tačno znaju
Šta je dobro
Loši momci razumeju
Samo silu
Dobri momci sarađuju
S dobrim Bogom
Loše momke Bog ostavlja
Na cedilu

Dobri momci čiste žito
Od kukolja
Loši momci ne umeju
To da cene
Dobre momke prate sreća
Moć i volja
Loši momci biju bitke
Izgubljene

Dobre momke očekuju
Pir i slava
Loše momke vešala
I smrtni ropci
Loše momke vekovima
Osporava
Istorija koju pišu
Dobri momci
 
BELA TIŠINA


Pažljivo uzimam sebe za ruku
I odvodim se u sasvim meku
Zašuškanu belu tišinu
Izvan grada

Dočekuje me bešuman lepet
Spokojnog zimskog vetra
I raširenih crnih krila
Nespokojnih stanarica
U zaleđenim žbunovima
Crvenog gloga i crnog trna
Na osnovici nenačete
Nepregledno snežne beline
Po kojoj pogled razastirem
Širom
I žudno kristalni vetar pijem
Osluškujući duboki mir
Okrnjen senkom neizbežnog
Povratka
U grad
 
SAN


Iz snega celca oberučke
Izgrćem zrele bundeve
Tikve
A posle ili paralelno
/Ne zna se tačno/
Spavam u tuđoj kući
Na nemogućem mestu
U snu

Pomilovana buđenjem
U svitanje
Uplašeno se pitam
Šta li može da znači
Taj san

Možda sam tek ove noći
Nepovratno
Postala potukač i siroče
U Vasioni
Pošto su duše mojih umrlih
Roditelja
Što su sve do sad sa neke zvezde
Nada mnom bdele
Noćas od strane nepodmitljivog
Gospodara neba i zemlje
Neopozivo upućene
Na nepojamno daleko mesto
Odakle njihove brižne aure
Ne dopiru više do mene
 
BANJSKE SLIKE


Ubeućeni i ubledeli
Muški i ženski gosti
Banjski
Svi na silaznoj životnoj stazi
Nasrću sa raznih strana
S koferima i torbama
U kojima je svako od kuće
Poneo nadu nenačetu
I bojažljivo verovanje
U nemoguće

Banjski vazduh
Banjsko blato
Banjska voda

Nalivanje
Ispijanje
Pretakanje
Prelivanje
Bauljanje
Koračanje
Kaljužanje
Kašljucanje
I disanje
Bodrenje i navijanje:

Pomoći će
Kako neće
Prošlog leta jedan bio
Sa štakama
Otišao kao momak
Na nogama
Preporođen
I ko zna koliko takvih
Teškog stanja
Od kojih su i doktori
Ruke digli
Kad ti kažem
Sto posto je blagotvorna
Ova banja
Pomaže mi
Kako da mi ne pomaže

Banjski vazduh
Banjsko blato
Banjska voda
Cela banja
Čudotvorno lekovita
Od svačega:
Od reume
Od stomaka
Od živaca
Od bubrega
Od beznađa
Od teskobe
Strahovanja
I od ljudskog
Svakodnevnog
Očajanja
Ispod neba
 
SKRAĆENA BIOGRAFIJA


- Slavku B. -


Jedan momak je svojih
Dvadeset pet godina
Nosio kao zastavu
Državne velesile
Ponašao se kao
Da tri života ima
I izgledao tako
A bio je od svile

Samo to nije znao
Kao što niko ne zna
Dok mladost čvrsto drži
Nenačet oklop čela
Verovao je kako
Njegova plava zvezda
Ne može da se sruši
Čak i ako bi htela

Ni kad je poginuo
Nije imao pojma
Da smrt stvarno postoji
Samo je zastava pala
Iz skamenjene šake
I na svim jarbolima
Zavijorili krici
Njegove užasnute
Izbezumljene majke
Koja je oduvek znala
Kako je slabo tkanje
Od kog su izatkani
Sinovi
Jedinci
 
INICIJACIJA


- Vesni -


Jedna ćerka
Jedno blistavo dete
Koje je dugo odbijalo da poraste
Bistrooka lukavica
Princeza na zrnu graška
Jogunasti devojčurak mekog srca
Na raskrsnici potrošenog devojaštva
Danas postaje ŽENA

Kad sutra s praga nove kuće
Pogleda iza sebe
Videće da su peskom vremena
Zatrpani svi tragovi
Njenog detinjstva

Daj Bože da joj pesak na stope
Ne nanose nikad oluje
Da joj vihori tragove ne metu
Daj Bože blage povetarce
Zavetrinu i mirno more
Ovoj odrasloj
Lepoj ženi
Tom bivšem
Blistavom detetu
 
VIOLETI

Zašuškaj dušu leptirušu
Zakloni srce golubije
Zamagli biljur ogledala
Na ovom svetu
Ne daj da te ščepa za gušu
I naiskap da te popije
Život ko ptica grabljivica
U niskom letu

Ukloni durbin sa rugobe
Usmeri ga na drugu stranu
Svakoga neko negde sanja
Nekom si važna
Oko tebe su tuđe borbe
Dezertiraj u sebe samu
Ne grizi mamac obećanja
Uvek su lažna

Pod kupolom nebeskog svoda
Zlo maskirano dobrom namerom
Pušta da glupost pali i žari
Svet je ludnica
Operi smeh u devet voda
I narugaj se otvoreno
Tiraniji privida stvari
Budi svetlica

Obasjavaj sebe iznutra
S jednakim brojem stranputica
Vreme je uvek na početku
Varljivih skala
Sakrij u nedra gugutku jutra
Otresi suze s trepavica
I zaljubi se u zagonetku
Iz ogledala
 

Back
Top