Oni govore: "Budite Jevreji, onosno kr{}ani, i bi}ete na pravom putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."
136. Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to se objavljuje nama, i u ono {to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono {to je dato Musau i Isau, i u ono {to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike me|u njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."
137. Pa, ako budu vjerovali u ono u {to vi vjerujete, na pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inad`ije, i Allah }e te sigurno od njih za{tititi, jer On sve ~uje i sve zna.
138. "Allah je nas uputio, a zar ima ljep{e upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo."
139. Reci: Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i na{ i va{ Gospodar? Nama – na{a djela, a vama – va{a djela! A samo Mu mi iskreno ispovjedamo vjeru."
255. Allah je – nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san! Njegovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemji! Ko se mo`e pred Njim zauzimati za nekoga bez dopu{tenja Njegova?! On zna {ta je bilo i prije njih i {ta }e biti poslije njih, a od onoga {to On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On `eli. Mo} Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odr`avanje njihovo; On je Svevi{nji, Veli~anstveni!
256. U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u {ejtana, a vjeruje u Allaha – dr`i se za naj~vr{}u vezu, koja se ne}e prekinuti. – A Allah sve ~uje i zna.
257. Allah je za{titnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – za{titnici su {ejtanii oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni }e biti stanovnici d`ehennema, oni }e u njemu vje~no ostati.
258. Zar nisi ~uo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim re~e: "Gospodar moj je Onaj koji `ivot i smrt daje", - on odgovori: "Ja dajem `ivot i smrt!" – "Allah ~ini da Sunce izlazi sa istoka" – re~e Ibrahim -, "pa u~ini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. – A Allah silnicima ne}e ukazati na pravi put.
259. Ili za onoga koji je prolaze}i pored jednog do temelja poru{enog grada, povikao: "Kako }e Allah o`ivjeti ove {to su pomrli?" I Allah u~ini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga o`ivje i zapita: "Koliko si ostao?" – "Dan ili dio dana" – odgovori. "Ne", re~e On -, "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pi}e svoje, - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga – da te u~inim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom obla`emo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve mo`e!"
260. A kada Ibrahim re~e: "Gospodaru moj, poka`i mi kako mrtve o`ivljuje{!" – On re~e: "Zar ne vjeruje{?" – "Vjerujem" – odgovori on -, "ali bih da mi se srce smiri." – "Uzmi ~etiri ptice" – re~e On – " i isjeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne bre`uljke, zatim ih pozovi, brzo }e ti do}i. Znaj da je Allah silan i mudar"
261. Oni koji imanja svoja tro{e na Allahovom putu li~e na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah }e onome kome ho}e dati i vi{e; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.
262. One koji tro{e imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono {to potro{e ne poprate prigovaranjem i uvredama, ~eka nagrada u Gospodara njihova, - ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e tugovati.
263. Lijepa rije~i izvinjenje vrijedniji su od milostinje koju prati vrije|anje. – A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.
264. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao {to to ~ine oni koji tro{e imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet; oni su sli~ni litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sru~i pljusak, pa je ogoli; oni ne}e dobiti nikakvu nagradu za ono {to su uradili. – A onima koji ne}e da vjeruju Allah ne}e ukazati na pravi put.
265. Oni koji tro{e imetke svoje u `elji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika – li~e vrtu na visoravni na koji se izliva obilna ki{a, pa daje dvostruk plod; ako ne bude ki{e obilne, bude ki{e-rosulje. A Allah dobro vidi ono {to vi radite.
266. Kome bi od vas bilo drago da posjeduje ba{~u punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda nai|e vatrena oluja preko nje i ona izgori? – Tako vam Allah obja{njava dokaze da biste razmislili.
267. O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje sti~ete i od onoga {to vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono {to ne vrijedi da biste to udijelili – kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih o~iju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.
268. [ejtan vas pla{i neima{tinom i navra}a vas da budete {krti, a Allah vam obe}ava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve,
269. On daruje znanje onome kome On ho}e, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.
270. Za sve {to potro{ite i {to zavjetujete – Allah, sigurno, za to zna! – A nevaljalima ne}e niko mo}i pomo}i.
271. Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On }e pre}i preko nekih va{ih r|avih postupaka. – A Allah dobro zna ono {to radite.
272. Ti nisi du`an da ih na pravi put izvede{, Allah izvodi na pravi put onoga koga On ho}e. Imetak koji udjelite drugima u va{u je korist, ono {to udjelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav – a ono {to od imetka udjelite drugima nadoknadi}e vam se potpuno, ne}e vam biti u~injeno krivo –
273. i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zara|uju pa onaj koji nije u to upu}en misli da su, zbog skromnosti, imu}ni; pozna}e{ ih po izgledu njihovu, oni prose}i ne dodijavaju ljudima. – A ono {to od imetka drugima date – Allah, sigurno, za to zna.