Kakva bre Evropa... Nismo mi to zasluzili... Treba da se pretvorimo u Kinu (samo sa negativnim natalitetom), pa da svi voze bicikle... Ma ne, treba da se vratimo u doba pre izmisljanja tocka, jer ocito ne umemo da postujemo ni jednu tekovinu civilizacije...
Evo kako ide jedno standardno jutro u BG-u (a jos gore je u unutrasnjosti):
Izadjes ujutru da kupis hleb, mleko i sl., i kad se provuces pored kola na trotoaru, i onih koji je neko maltene uvezao u tvoju zgradu, zagazis u djubre do kolena... Ispred sebe vidis dva djilkosa kako krkaju masan burek i piju jogurt, a onda ostatke toga bace tebi pravo ispred nogu... Uspes nekako da stignes do prodavnice, vidis dve babe kako se otimaju koji ce hleb uzeti, kao ovaj drugi bolji od prvog... I tako lepo golim rukama presapaju sav hleb... A onda resis da uzmes neku sunku ili sl. za dorucak... Cekas kasapina, ili ko vec tu prodaje da se vrati iz WC-a gde mu nije ni palo na pamet da opere ruke... Kako izlazi iz istog, uzurbano pali cigaretu i juri ka pultu da vidi sta ce ti danas uvaliti. Hvata onaj komad mesa k'o da je cepanica, odsece parce nozem koji nikad nisu oprali i oko koga lete muve... Usput, posto mu je jako vrucina, resio da skine majcu, pa se tracak svetlosti iz neonki lepo presijava na znojem okupanim 'balkanskim' dlakavim grudima... Ok, odsekao on parce, sad treba da ga izmeri... Uzima ono parce papira, medjutim posto se lepi, lizne covek pola svoje sake pa dohvati one papire da mu se prvi zalepi... Baci on to na vagu, premeri, zaokruzi kako njemu odgovara, upakuje i 'ljubaznim' glasom nakon vidljivog zevanja kaze 'Hoces jos nesto?', a tebi od prizora vec zao sto si uzeo i to sto si uzeo, i razmisljas kom keru kontejnerasu to da das... al' te zao zivotinje... Uzmes tetrapak mleka, i vidis da polagano curi po tvojim nogama... Pokusavas da medju naslaganim ciglama tetrapaka nadjes onaj koji ne izgleda kao da je UEFA odigrala kup koristeci isti umesto lopte... Nakon svega dozivljenog, odustajes od dalje kupovine - lakse je otici u restoran nego primorati sebe da jedes ovo sto si upravo kupio... u restoranu bar ne vidis kako se sve sprema, nego dobijes lepo dekorisano... Dolazis do kase, dobijes od prodavacice preki pogled, das pare, a ona ti u racun zaracuna i kesu u koju si ti morao sve da nabacas sto brze mozes da ne bi ostali jadnici cekali iza tebe... Jos kaze 'nemam 2 dinara sitno, moze zvaka?'... Uzmes ti jos i pakovanje vlaznih maramica na obliznjoj trafici jer su ti u medjuvremenu cipele promenile boju u sivu od sve one prasine i djubreta, sa belim tufnicama od predjasnje kupovine mleka, a tebe sramota da takav ides kroz grad (pa makar i 5 minuta do tvoje kuce)...
Vracas se, sav snuzden i slomljen jer si upravo upropastio 20 minuta svoga zivota gledajuci uzas za uzasom... Dobro jutro!
Primetis nesto ti se zalepilo na cipeli, naravno - zvaka koju je milo jutarnje sunce rastopilo tako da si razvukao konce iste kroz celu ulicu... Prolazis pored dve zadrte spodobe, verovatno nekadasnji ratni velikani, koji na rukama imaju istetoviran lik druga Tita i koji su branili Srbiju od Dubrovnika, kako sede raspasani, polugoli, sa svojim stomacinama na kojima bi im i sumo rvaci pozavideli, prineli gajbicu zidarskog piva, i od ranog jutra filozofiraju o tome kako je zivot tezak, i kako je ceo svet protiv nas... U pozadini se cuju mili zvuci sa dzepnog tranzistora: 'Dzip, dzip, dzip, dzip, hocu da mi kupis dzip...'. Ulazis u svoju zgradu, i pokusavas da medju 500 reklama picerija i agencija za nekretnine, pronadjes novi racun InfoStan-a u kome ti dolazi jos toliko reklama i kesica Don kafe (ono, da probas da se navuces... jos malo pa ce i kokain stizati uz racune... ili bar morfijum da se smiris kad vidis koliki su). Dogegas se nekako kroz mrak do svog stana u potkrovlju jer lift vecito ne radi...
Taman sednes da probas sebe da nateras da pojedes ono sto si upravo kupio, kad ti zvoni komsija - blagajnik skupstine stanara... Treba para za ovo i ono... Svakog meseca placas za popravku automata za osvetljenje, a nikako da ga poprave... Ali zato blagajnik kupio novi mobilni telefon trece generacije...
... I kad pogledas, ma jutro je odlicno pocelo... Tek pocinje dzungla kad trebas da izadjes...
I mi hocemo u Evropu?

(ovo je ironicni smeh)
Ne zasluzuje ova stoka od naroda (cast retkim izuzetcima) da pritupi bocvanskoj uniji, a kamo li evropskoj...
Joj, kakve bih ja kazne odrapio ovom narodu... Bacis papiric, opusak, itd. na ulicu: 100€, pljunes: 200€, pustis glasnu muziku: 500€... Pa jos posmenjujes ovu staru gardu, pardon bagru, od pandura, i dovedes neke manje korumpirane... Pa da vidis...
Ovaj propali narod mozes da naucis kulturi i civilizovanom ponasanju samo ako ga zesce udaris po dzepu...
... no kad pogledas kakva nam je vlast, vidi se da je krajnje iluzorno i misliti da ce se ovaj narod, ovo stado koje vecito trazi vodju, nauciti pameti...
Bruka & Sramota!