
...ijekavica,crno-hercego-bosanska,pa sta bog da,i sreca junacka...
...ja da ti je stati pa gledati
kad se scase po netkrstarici,
krstarici,sajtu da prevrne
i da druga nastanu vremena
odmetnu se jedna ceta mala
ceta mala ali odabrana,
ima riba,ima i momaka,
sto pjesnika,a sto manijaka,
to se ne zna koji ludji jeste,
koji ludji,kako Piksi frulash,
Piksi frulash,delija na cijeni...
...no da vrnem misli moje divne,
misli divne kako svila meka,
jer radosti ne bijashe kraja,
kada vidjeh postove do jaja,
sto pisashe sve sami junaci,
i ribe im prave,Beogradske,
blago onom ko pameti nema,
jer se nema sta vise razmisljat'
jesmo prava i pred bogom raja
hrabrog srca i zlatnoga sjaja,
sve je sama svila i kadifa,
nista manje od zlata vrijednog nema,
al je muka meni pregolema,
golema je,kako Beograd sivi,
nostalgija ubija mi dushu,
hoce srce s rajom u carsiju,
jal' carsiju,jal na rostiljadu,
da Incognita na razanj okrecem,
da g'okrecem i jabuku mecem,
kako red i obicaj nalaze,
i Pcelica,ljuta slavljenica,
koja li je rodjendan slavila,
malo ljeta za takoga cvijeta,
kako samo Lord of chaos moze,
jali smuvat',jal u kosu duvat'
kako svaler iz Krusevca pravi,
to vam zborim,a s dusom se borim,
oce srce gdje mu najmilije,
sa Princezom,i jednom i drugom,
i sa ovog i sa onog svijeta,
od 24 i 26 ljeta,
a joj jesu matore djevojke,
ali svaka pashe za junaka,
kako ljuti kapoera maestre,
sto u bijelom mami tijelom,
svoju malu svemirkicu lujku,
te joj spravlja divne palacinke,
ja da ti je stati pa gledati,
kad u ruke tiganj zlatni uzme,
tiganj zlatni,optocen tefalom,
oko struka svemirkicom malom,
sto mu tepa kako bebi maloj,
ne da tebe lijepa cura mlada,
ne da nikom do sebi samoj,
kad to cushe gardian maestre,
sve mu zile na vrat iskocise,
iz ociju ziva vatra sjeva,
iz nozdrva ljuti vjetar pushe,
kako stara Micubishi klima,
u sred ljeta u kuhinji zima,
tad u'vati tiganj junachina,
uvati ga,maknut' mu ne dade,
sve mu vene na ruke igraju,
kako junak tiganj steg'o jako,
steg'o jako,kak' ne moze svako,
te dovati kutlacu zlacanu,
a pogledom dariva draganu,
sto ga gleda kako tele mlado,
tele mlado u sarena vrata,
al se ne da zbunit kapoera,
cici palacinak kako petla sinak,
hoce svoje stanje,
agregatno promjenit,
iz tecnoga u cvrsto izmjenit,
da nastane divan palacinak,
te ce imat'sa cim darivat djevojku,
darivati poljupcima umivati,
sve to gleda princeza mlada,
sve to gleda i ona bi malo,
da pomazi svojega junaka,
da pomazi i da ceshe ledja,
jaka ledja kako orman trokrilni,
da ga vidi Shapicu Aleksandre
od stida bi u zemljicu prop'o,
blago vama druzino mi znana,
sve junaci ali junakinje,
kada rostilj bez mene 'krecete,
i ja sam se ozdrao ko svinja,
kako svinja kako vepar ljuti,
boze mili cuda velikoga,
kad dovati pomijeshano meso,
sa sve sopskom kilo mesa streso,
samo rignu,na noge sve dignu,
jaka rika ko u starog bika,
to se junak pohvalno 'glashava,
kuvarica ozarena lica,slusa riku
i junaka viku,kako celu kasabicu budi,
bi joj jasno da je klopa dobra,
da je dobra kako Loki divni...
popi kolu sasha junacina,
popi kolu i lupi po stolu,
da se plashi i Kraljevic Marko,
usta junak,krenu kroz kasabu,
iz usta mu cackalica viri,
cackalica,kako drvo neko,
a ono se junak sa njom igra,
kao da je parcence drveta,
gledaju ga sojke i devojke,
i sisojke i ravne devojke,
zategla se junacka mu prsa,
zategla se i stomak predase,
pa se dive kako takav junak,
na ovome svjetu postoji...
...ja se prosrah druzino moja,
ja se prosrah i ziv ne ostah,
jer mi mnogo falite svi grdni,
da se znamo,da se upoznamo,
kako lijepo valja i trebuje,
da s' nazdravi sa pivcugom zutom,
zutom kako dukati kraljevski,
da s' nategne i pod drvo legne,
da se vari mladjani incognito,
kojega ce pjesma opjevati,
kad se svari u stomacima nasim,
a na uvce tambura kapoera,
tambura nam gardian maestre,
kako divno u tamburu svira,
kako svira srcu ne da mira,
digoshe se svi puni stomaci,
i princeze i svi im junaci,
nasta riga nasta prdekana,
muzika je,domaca i strana,
tako treba,tako valja biti,
kad se junak u bgd vrati,
kad se vrati,pa kod drage svrati,
da joj gricne uvce njeno malo,
sto bi rado na grickanje dalo,
da joj mrsi kose njene lijepe,
i obraze ljubi,rumene seljacke...
...ovo zborim sa dusom se borim,
vise srce izdrzat ne moze,
niti srce,niti organizam,
fekalije naviru iz mene,
oce vani,ja im kazem stani,
treba solja,lokacija bolja,
da s' isprazni sadrzaji razni,
kojeno ce pjesma opjevati,
pozdrav svima veselim ljudima,
sto imaju srca sva junacka,
incognita pojesti nemojte,
pravilo je junacko vitesko,
nikad ne jest' jednoga od svoji',
ko pojede dabogda se ugoji,
a ti ljuti kapoera druze,
cuvaj mlade nama princezice,
pa kad dodjem i kroz kucu prodjem,
da s vidimo da se upoznamo,
kako treba i kako valjade,
neka njih dve tamburaju malo,
a ti i ja u djingu(ili djinku),
pa da odigramo kapoeru jednu,
jednu ali vrijednu,
kojeno ce narod prepricavat
"da ko vidje dva bjela junaka,
kad s' igrase po zemlji Srbiji..."