MOJE MALE ŠARENE EMOCIJE

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Sarene emocije

Put do kuce je bio dug..preko dvadeset godina..slika njegove rodne kuce koju je nosio u svojim secanjima nije bila ni blizu onoga sto je zatekao..
Urusena ograda..velika masivna gvozdena kapija nije ni postojala.. staza do kuce jedva se nazirala od korova koga je bilo posvuda..
cak i na stepenicama koje su vodile do vrata sa kojih su kise..sunce i vetrovi proteklih godina skinuli farbu....
Nekada lepo prozorsko okno pored vrata bilo je polupano....Gurnuo je kljuc u bravu..nije bilo zakljucano..
pritisnuo je kvaku i sa prilicnom snagom gurnuo vrata usavsi unutra..grlo mu se steglo..
oci napunile suzama a nejasna hladnoca od praznine koju je obuhvatio pogledom prosla mu je telom..
nicega nije bilo unutra osim zidova..ni majcinog velikog biljurnog ogledala u orahopvom rezbarenom ramu u predsoblju..
ni stilske komede i malog okruglog tepiha ni saksije sa asparagusom koje je stajalo na drvenom stalku za cvece..ni civiluka ..
Voleo je to predsoblje..bilo prostrano..suncano i odisalo nekakvom toplinom
svaki put kada bi usao unutra..pozdravivsi Majku koja ga je sacekivala..sa njegovih putovanja..
Danas..nje nije bilo..nikoga koga je voleo nije bilo..Ostao je samo on..ova umrla kuca i uspomene..
 
Dzon Galiano
Veliki umetnik..esteta ... svoj..poseban


119803_dzon-galijano-afp_hs.jpg
....
john99.jpg


127044498547c533d60bd9d561800928_orig.jpg
....
20954126284caf4764634b9954374606_orig.jpg
 
''Znas u cemu gresimo? Verujemo da je zivot nepromenljiv i da kada uzmemo jedan pravac moramo njime da idemo do kraja.Sudbina naprotiv,ima mnogo vise maste od nas.Upravo kada poverujes da iz jedne situacije ne postoji izlaz i kada tvoje ocajanje dostigne vrhunac,brzinom iznenadnog udarca vetra sve se promeni i preokrene i sledeceg trenutka shvatis da zivis jedan novi zivot.'' Suzana Tamaro


EeepcKarim_Rashid_promo.jpg
 

Tebi

Ove zime je u mojoj usecerenoj krvi
zaspalo dete modrozelenih ociju
i dve ranjene srne iz neke daleke basne.

Secas se… bila sam kocijas
zaljubljena u svoju kociju
i u svetlost nase zvezde koja polako gasne.

Suton… iz mene izlaze klovnovi ulicom koja ne postoji
i hiljade svitaca donose svece
nasem nerodjenom detetu..

Na nebu je ustap i moja se senka boji
trubadura koji uglavnom razbija mandolinu.
Sad… nemam nista sem rima
a i njih bi najradije da vratim
nekoj dalekoj zvezdi sa koje sam sisla ranjiva.

Necu ti reci hvala, a necu ni da ti platim
jer si najveci krivac što sam nezna i ranjiva.



 
Pa sta ako sam sanjar
I zamisljam svet boljim nego sto jeste,
Idealima je sudbina
da tonu i uzdizu se.

...Sta ako me lome vrtlozi
lazi i licemjerja
stalnost izazova
izostri cula!

Nek' sam cudak
Sto veruje u sne – to reci ce
oni sto ne poznaju me,
To njihov je odraz u ogledalima.

Nek' sam sanjar
sanjacu i dalje,
U oblacima plovicu sve vise,
Nek' me lome,
Zvezdama stremicu
sve blize;
Ja cudak sam
Na zivotnoj niti sto snove nize…

Marina Ugrin



 
Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje,
ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju
utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života.


Meša Selimović


 
... do pepela se i stiže jedino preko vatre... nema tih reči koje mogu nadomestiti šibanje godina u lice, ni od najbolje priče ne može se isplesti mreža za hvatanje vremena...
za sedam jeseni, koji minut posle pola jedan, jedan ili pola dva, i ona će negde zastati pod zamuckujećim plavim neonom sa reklame...
i onda će znati...
dah uspomene pažljivo će oduvati prašinu sa smešne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupile njene ambicije...
uzdahnuće, pretpostavljam?
čestice sjaja rastopiće joj se načas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda na vodi...
biće sama, pretpostavljam?
Jer, tada će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina...

Da...
I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo...
Da sam sve druge voleo tasmnom stranom srca...
Štedeći se...
Učeći se kako ću najbolje voleti nju...

Kada je konačno nađem...
 

Otkrio sam da me nešto
uz tebe veže
reci što me tebi privlači
otkrij tajnu
zašto taj osećaj sve jači
nemir stvara

zanima te ko sam
i ja se to pitam
kako je moguće
da s tobom dišem
dok tvoje reči čitam
pa tebi stihove pišem

ko se iza reči krije
ko od pesme živi kao ja
zanimljiva igra
skriveni u vremenu
mi smo kao deca
duše čiste
daleki a misli iste

čekam te da svratiš
možda me shvatiš
jer ja te otkrivam
svakoga dana
utisnutog više
kao da mi duša
uz tebe raste
a neznam ti ni ime

da mi te na tren oteti životu
osetiti na telu dodira lepotu
da mogu prešao bih granicu
pretvorio se u pticu
doleteo tebi
dao ti nežnosti more
stisnut uz tebe do zore
da sam bio ne bi

kad bih smeo okrenuti
stranicu sudbine
s tobom krenut u visine
nedostaje mi hrabrosti malo
jer neznam dal ti je stalo
čežnjo bezimene
hvala što postojiš.


hugh-jackman-the-fountain-los-angeles-premiere-1oNELc.jpg
 
Kija, Sardinija

Kraj malog sela Kija (Chia), na samom jugu Sardinije, je oko devet kilometara belih peščanih plaža i dina i tirkizno, kristalno čisto more pomalo podsećaju na Karibe. U okruženju hlad prave smreke, a ako budete imali sreće susrešćete se sa delfinima i po kojim flamingosom. Na Kiji vetar duva baš u pravom pravcu stvarajući odlične, velike talase zbog kojih je ovo jedna od omiljenih plaža surfera.Mnogobrojne manje uvale nude raj za mirno i opusteno kupanje.. Na plaži se nalazi restoran Dune di Kampana (Dune di Campana) u kojem možete da probate sve specijalitete mediteranske kuhinje ili se osvežite hladnim pićem. Naspram obale nalazi se malecko ostrvo do kojeg možete da dođete gazeći kroz vodu. Pored Kije se nalazi zaliv Kala Čipola (Cala Cipolla), pristupačan jedino pešacima, i u njemu se takođe nalaze lepe peščane plaže, ali i nekoliko koralnih grebena koji su idealni za ljubitelje ronjenja. Tik uz grad nalaze se arheološke iskopine feničanskog grada Bitije, koje posetioci plaža rado obilaze

Kija se nalazi na nešto više od sat vremena vožnje autobusom od Kaljarija (Cagliari), glavnog grada istoimene pokrajine na Sardiniji.


Chia_Wind_Club_Chia_Sardinia.jpg
...
about_001.jpg
 
Ovih dana dobro pazim da niko ne primeti moje obraze koji gore pri pomisli na Tebe..
ne znam ni sta bi im rekla ako bi me ista pitali.Da sam dosla do kraja i da sada ne znam ni gde ni sta..Da cu mozda ostati zarobljena ovom ljubavlju..Tesim se da cu o tome misliti sutra jer ovog trenutka te puno volim..sa zeljom u meni da na tvom telu iscrtam sve najlepse boje ovog sveta...Da te osetim kako lagano njises svojim telom u meni dok dugi uzdah klizi sa tvojih usana.Telo pocinje da me boli i na samu pomisao na Tebe..U ovom trenutku..izgubljena sam u svemiru i celom univerzumu..
Tu sam a kao da nisam..ni sebi ni drugima..
 
Omotacu te sapatom
Ostaviti nevidljivi otisak
Dopustiti da setas
Netaknutom izlozbom
Moga sna...

Nemo cu te zamoliti...
Dodaj komadic zvuka
Oslikaj nas pogledom...
Uhvati svaku krhku misao...

Poslusaj....
Cujes li...
Melodiju moje duse...

Pusti sva svoja cula...
Oseti me

Moje ce se misli
I dalje prepirati
U nekim novim naletima
Na ulici iluzija
Ali ne bez osmeha
upucenog Tebi
 
Želim dodir tvog osmeha u očima.
Sjaj...
Želim dodir tvojih prstiju po mojim obrazima.
Plam...
Želim dodir tvojih usana.
Strast...
Želim zagrljaj tvojih snažnih ruku.
Sigurnost...
Dotakni me svojim telom.
Vatra...
Dotakni me svojim umom.
Ljubav...


couples,hug,love-997bd118e669228a92ca2b670fea5c86_m.jpg
 
Varljivo je brdo Život, nema šta...
I verući se Uz i silazeći Niz patimo za predelima s one strane vrha, a vrh je senka, tren, senka trena,
Vrh je najveća prevara u čitavoj priči...
Čim ga dotaknemo on potone tromo, kao lubenica na vodi, i već sledećeg trena izroni nam za leđima,
obeshrabrujuće uzvodno, plutajući kao velika crna bova koja iz nekih zvezdanih razloga obeležava to
razveđe Vremena Koje Nam Je Dato, vremena koje nam je udeljeno, ubogima, kao milostinja pred
Crkvom Beskonačnog... Danas je uveliko iščekuješ, a već sutra ti ostaje samo da se sećaš, i tek
na kraju ukapiraš da su Prave Stvari uvek s one strane brda, ali ovu misao ipak ne smem pripisati sebi...
Zvuči suviše poznato?...

Đ. Balašević

 
Skupljam dane i noci ..vrtim.. prevrcem. Secam se svega sto nas je cinilo tuznim i srecnim.
Sitnice ubijaju.
Cesto sanjam ono sto nas je pronaslo i spojilo.. A onda dodje jutro.. najteze. Koracam ali tesko..obicni prolaznici ponekada
znaju da zbune..u njima pronadjem slican osmeh..Ako mi se i ucini poznat..najezim se..zazmurim na sekund i krenem dalje.
Tesko da mogu da slozim sve te slike a da ne krenu suze. Priznajem.. vetar je uvek dobar izgovor za suze u ocima . Nisi Ti.
I prestala sam da brojim dane..Povukla sam se u nekom svom sivilu. Daleko od svega..ali plasi me vreme. Koliko jos treba da prodje..Dani, meseci.. godine… Koliko mi treba da te lagano ostavim u srcu …i da nastavim svoj put....
 
Ako me poljubis ja cu te pojesti,
ja cu uzeti iz tebe sve ono sto ne zelis da mi das
i ja cu postati gospodar tvojih usana
i zeljecu ih svaki put sve vise i sve duze. I val strasti ce sa grudi preci na usne i ja cu uzivati, upijati, voljeti.

Ma koliko dugo
Uvijek ce biti kratko
Jer strast nas vara
I krade
I otima
I ostavlja nas same
Na ulazu vremena
Na izlazu srama
 
-Mislis li da smo mrtvi..
-Ne znam..
-Koliko dugo me poznajes
-Preko tri godine.
-Ti si me naucio mnogo toga...Zasto me ne poznajes bolje
-To je tesko objasniti...kriva si za sve
-Onda da.. ali sada si Ti kriv..sto sam ovako tuzna i ranjiva
-Znaci li to da sam ja neka vrsta gada
-Ne..ti si i dalje moje sunce..moja sreca i zelja moja.. Ustvari...Ja tebe volim.
-Srecan sam sto to cujem.
-Sta ce biti sa mnom.. ako izgubim secanja
-To ne mogu da prihvatim.
-Mozda ne znam ko sam bila..ali znam.. ko jesam...sada sa Tobom....
-A ti..mozes li..bez bez nas..
-Zasto me to pitas...kada znas da sada i nikada bez Tebe ja necu moci


cvet444.jpg
 
-Ipak me zanima zasto sve ovo do sada
-Znam da ti zvuci blesavo..ali nisam znala ni sta ni kako
-I sada kao znass
-Znam, ali mi to saznanje sada nicemu ne sluzi..kada te nema
-I sta ces sada...
-Ne znam jer to ne zavisi vise od mene..znas i sam..i Ti si ipak jedan gad
-Ne mislis tako jer se smeskas
-Jesi...zato sto nepogresivo znas da me rcnes tamo gde me boli..
-Jeli..a gde to mlada damo ako se moze znati..
-Ne smej se..molim te..znas da je ona samo..moja i tvoja..i nikada ali nikada ne moze biti nicija ..osim nasa
-Idem sada
-Stani..gde ces
-Znass Ti..
-Volis me
-Necu Ti to reci...zato sto znas...Ti sve znass


cvet56.jpg



-Ali ne znas moju veliku zelju.. nikada ti nisam rekla sta zelim.
Skoro da je viknula dok je nestajao u sarenilu njenih emocija
-Zelim da mali ruzin prsten izvadis sa dna reke i stavis mi ga na dlan..
Znala je da je nije cuo..a njena zelja je i dalje treperila u vazduhu....
 
Poslednja izmena:
Nikada nisam shvatala kako ljudi zive u strahu.Boje se da sami idu kuci.
Boje se tame i noci.Boje se ljudi koji se boje ljudi.Uvek sam verovala da
strah pripada nekom drugom..Nekim drugim slabijim ljudima.Verovala sam
da me nikada nece dotaci.A onda iznada jeste.Dotakao me je i znala sam
da je sve vreme bio tu.Cekao me je sakriven ispod svega sto sam volela.
I ovih dana koza mi se jezi a srce ubrzano kuca na samu pomisao da moze
opet da me scepa..sada kada te nema i kada nemam vise sta da izgubim
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top