MOJE MALE ŠARENE EMOCIJE

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Zašto se propinješ
I obale nežne napuštaš
Zašto krvi moja

Kuda da te pustim
Na sunce

Ti misliš poljubac sunca
Ti pojma o tome nemaš
Ponornice moja

Boliš me
Odnosiš mi drvlje i kamenje
Šta ti je vrteško moja

Razvalićeš mi beskrajni krug
Koji još dozidali nismo
Crveni zmaju moj

Teci samo dalje
Da stoplala te ne raznesu
Što dalje možeš teći krvi moja...
 
Rekao si:

lazljivice,kukavice.

Dolivaj jos boli..samo dolivaj.

Zar ti je malo?

Malo mi je,zelim da te boli.

Nisi nevin u celoj nasoj prici.

Dozvolio si samim sobom

Takav kakav si

Da te zavolim

U trenutku koji nije nas.

normalimg0736dj9.jpg
 
Mesec se veceras sakrio iza oblaka. Sprema zlodelo dzukela jedna. Misli da ja ne vidim kako je pun i narandzast ko oko posle neprespavane noci. Bas njega briga sto mi skidaju kozu sa ledja. Kaze: "Cuti! Dobro je...dok ti ne beru kozu sa siljka. To ne bi nikako bilo dobro a ta izgorela se ne racuna". Izem li ti racunicu mislim se ja. Pripasala sam katane za svaki slucaj. Ne valja kad je pun. Pa jos krvav okrugao ko trudnica. Kakvu li ce muku da porodi? Ljuljam se daskama, rucno napravljenog pristanista. Ni camac nije mnogo bolji. Malo malo pa talas zapljusne ledja i tabane. Dobro je da su bar sve daske na broju, mada bi neki zlobnici ovde imali nesto da dodaju :lol:, ali ne verujte im. Do malopre sam brojala daske...tu su :lol:.
I tako psina ce nocas da plati. Ne mesec. Morska psina. Rostilj vec cvrci od srece. Blitva, krompirici, paradajz, origano, bosiljak, nana, persun, celer, beli luk, crni, vino...mirodjija. Mirodjija posestrima moja :lol:. Buvara se ujeda i rastura ugodno smestene buve po stepenistu. Ko ce koga ako ne svoj svoga. Pas na psa je udario. Udarila mu voda na usta tacnije, al zamalo, ovu delikatesu samo preko mene mrtve ce pozdrati :lol:. I tu dodjosmo do romantike. Izvukoh katanu malo vise. Tek koliko da sevne naspram zuba izgladnele gomile. Da se zna ko je gazda :lol:. Dobro, nije katana, al je mesarska nozakanja i sasvim sluzi svrsi. I buve su se razbezale. Gomila zamori uz crno pivo, stisava glas i pohotno dahce na vruceg psa morskog, mog.
Samo neciji nestasni prstici prave manevar oko moga struka, zalegnu pa bauljajuci krenu prema vratu. Nemoj, rekoh. Nemoj sad, poljuljaces mi autoritet :lol:. Dzabe. Kaze, opusti se ko kod cika zube, svaki otpor je uzaludan :lol:.
Prvi zalogaj i nirvana 8-). Vreme je da proteram mesec. Posle ovog obroka pomislice neko da smo sestre trudnjace hahahhaha...Samo se rumenilo njegovo ugnjezdilo u mojim obrazima. Ogrnucu se mrakom, za svaki slucaj, a o onom zlodelu s pocetka price cemo u cetri oka...prstici i ja. ;)
 
Sprala sam i poslednji dodir tvoje ruke sa mog tela... gledala sam kako ga odnosi voda i oplakala ga poslednji put.... josh je bio topao.. josh je mirisao na tebe...
...i nebo je plakalo danas kada si me ostavio samu... i nekako mi je bash bilo drago shto se nisi okrenuo za sobom... osecala sam se tako malenom... kao da me ne bi ni video....
...i onda odvratan osecaj ponizhenja kada sam otvorila tashnu... nisi trebao to da mi uradish... znam da nisi hteo to,ali veruj mi osetila sam se kao najgora fuksa kojoj si platio za pruzhene usluge...tako jadno,tako bezvredno...
...za najvishe mesec dana nishta vishe nece biti kao do sad...ustvari,vec nije isto... usne su mi vec suvishe gorke za tebe.... suze preslane.... na kraju krajeva,ipak sam bila suvishe kuchka za tvoj ukus.... ma koliko se trudila da te zasluzhim... odustala sam...nemam vishe snage...
 
Da sve ti dam: i drhtaje i snove,
i svaki zivac tela, svaki kret!
Proslost-na tebe spomenom da se zove,
buducnost-samo pogled tvoj je svet!

Da sve ti dam: sve otkucaje bila,
poslednji gros, poslednji snage plam,
da put tvoj bojim krvlju svojih zila,
da svoju strasnu mladost za te dam!

Da odreknem se! Hulim! S Judom hodim!
Da sljunak na tvom putu gristi smem!
Da s verom viknem: „Ah, vodi me, vodi”
kad naredis mi da u propast grem!

A zatim- verno pokraj tvojih nogu
da umirem, spokojno, i da znam
da samo tako-samo za te mogu
poslednji dah zivota svog da dam.
 
Kako lepo kisha pada...
...pada po mom toplom telu , na ivici reke...
...a onda se okrecem , poljubac na dlan koji kisa sliva na povrshinu Dunava...
...i nosi ga reka , nosi ga palo lisce , nosi ga vetar...
...eh da sam vetar...
...raspshi pramenove tvoje kose , miluje ti obraz nezno kako bih sada htela...
...i ostavi moj poljubac na tvojim usnama...

...just a smile , on my face...
...kisha pada , reka se smeje...
 
Moj konj na belom princu?
Očiju sa milion isplakanih suza, usana sa toliko nedorečenih reči, bez daha, bez osmeha iskrenog, bez pogleda toplog - tražim ga... ili čekam?! NJEGA, koji će mi doneti radost u život, NJEGA, koji će promeniti navike, NJEGA, koji će me imati u potpunosti, u celosti, koji će me dobiti podatno, toplo, nežno, iskreno.

Čekam ga da dođe na vrata srca mog, da zavlada celim mojim bićem, da me veže lancima za svoje srce, čekam ga - tog princa iz snova, iz mašte.

Nije savršen, jer savršenstvo ne postoji; nije idealan, jer ideala nema. Jednostavno, čekam ga, ma kakav da je, čekam NJEGA, s kim ću podeliti svoj život, svoje mane, jer ih imam i ja, čekam NJEGA, s kim ću se savršeno uklopiti u mozaik života.

Čekam ili tražim?!

Svejedno, on mora doći, on će čuti moj glas i pojaviti se da uteši srce, da zagrli skrhano telo, da poljubi vrele usne. Tražim njegov lik u plavetnilu neba, u zelenilu gora, u prozirnim daljinama. Tražim osmeh njegov, oči njegove, glas... Čekam princa da dođe i poljupcem me probudi - ne iz sna, nego iz iščekivanja...
 
ne, nema ovo veze sa tobom...
sa tobom lično,
to je samo taj period prilagođavanja,
period posle duge veze,
...pa dobro, traje, šta sad,
nedostaje mi onaj osećaj,
sigurnost,
dodir,
leptirići u stomaku,
večernje šetnje,
držanje za ruke,
poljupci,
ispunjeni dani,
porukice za laku noć,
telefonski razgovori čak,
gledanje filmova kod mene,
trenutci u toku filma,
trenutci posle filmova,
jutro,
onaj osećaj,
kad si u svakom trenutku svestan da imaš nekoga...
ne, bre, nema to veze sa tobom,
samo je splet okolnosti što sam to sve imao sa tobom...
ne nedostaješ mi ti,
uopšte...
ni malo....

...dobro, možda malo....
 
Lepa pesma Enrique i sve je receno u njoj..samo sto taj period zna da traje i previse ma koliko bili svesni da posle "kise ponovo zasija sunce"..stara dobra izreka..najvaznije u tome svemu je da u tom periodu uspemo da u sebi samima stvorimo prostor za novu ljubav a staru smestimo kako ja umem da kazem u folder secanja..jedno tiho skrovito mesto u nama u koje svako od nas povremeno svraca i prebira..priziva secanja i sve one lepe, manje lepe pa i one tuzne trenutke..kada smo verovali nekome..
 
Ovu sam pesmu "pokupila" negde..ne secam se sada gde..mozda i ovde ali mi se svidela..

Da! Volim te veċ,
Brzo te zavoleh,
Odmah,
Mada nisam to hteo,
A šta ċu sada!?

Koristim svaki sekund,
Tvoga ne prisustva,
Da te potom u tišini,
Svoje sobe,
Nevešto pretvaram u reči,
Kao da si moja,
A nisi,
I nikada neċeš biti,
Ja to znam!

Samo bar nek put,
Da vidim te ovde,
U blizini mojoj, negde…
Samo malo,
U tvojoj lepoti, da uživam,
A onda,
Moraċu ti reċi,
Da nema više smisla,
Stvarno više ne,
I da više ovako stvarno nije O.K.
I ti to znaš!
 
..i shta sad? Shta kada se nalazite na pola puta…? Kada shvatite da ste postali neko koga ne mozhete da prepoznate? Neko ko je trebao da bude dovoljno dobar,a i dalje nije uspevao to da bude.... i zbog toga se oseca manje vrednim nego shto je ikada bio...
Jbt,ni sebi nisam dobra ovakva na pola...a ne nekom drugom... glupo je bilo ochekivati da cu uspeti sebe da unapredim u neku bolju.... “bolju”,kao da sam sebi bila losha ikad.... do sada...sada bih rado pljunula sebi u lice.... oh,da..tako sam greshna shto sam nesavrshena... da li sam suvishe veliki optimista shto ochekujem da me neko voli zajedno sa svim manama koje imam? ..izgleda da jesam....
..mozhda sam suvishe depresivna... mozhda je tu depresiju neko izazivao... mozhda sam takva bila jer mi je trebalo ljubavi.... a mozhda mi je tako zapisano u zvezdama.... kazhu da Ribe ne zhive dugo.. da su sklone porocima i samoubistvu.... ne bih volela takav horoskop.... slaba sam jer volim.... da sam voljena bila bih najjacha na svetu....
....izgubila sam duh.... mislim da sam ga chak i videla kada me je napushtao.... odneo je osmeh... i radost...ono neshto slatko u meni...i nadu da sam potrebna nekom....odneo ga vetar.... ostavio je telo,tako tupo i gluvo.... golo... prazno telo... telo koje ne prepoznajem.... postala sam stranac sebi....


.... Bozhe kolika kolichina nichega sa primesama patetike.... postajem zaista bljutava....
 
"On je hladan,prepotentan i sebichan vuk. Uvek gladan neznosti. Ironija,zar ne? Ponosno sheta svoje telo,izlazhuci ih pohotnim pogledima zhrtava. Pogled mu je leden. Ruke su mu grube. Rechi su mu oshtre i uvredljive. A ipak je zavodnik.
Ona je jagnje. Treba joj pazhnje. Treba joj ljubavi. A najvishe od svega,treba joj neko koga ce da voli do neba. Da mu pokloni sve svoje, krv i vene, ochi i jezik, svaku shupljinu i svaki prst. Treba joj neko koga ce da uchini srecnim,toplim i voljenim. Mekim. Nezhnim. Da mu udahne neki drugi zhivot. Svoj zhivot.
Bila mu je trn u oku. Iritirajuci,mali trn koji smeta i bocka i nervira i razhesti. Idealna mala dusha za pojesti. Ali suvishe slatka da nestane u jednom zalogaju. Ona ga je hranila, on je rastao. Ona je volela, on je jeo. Chupao je komad po komad njene dushe, a krvavi tragovi ostajali su mu oko usta...na zubima. Svaki put kad se nasmeje, otkrivao je svoj zlochin. A ona je i dalje volela. I nestajala. Deo po deo. Ali i dalje se smejala, jer i okrnjena, josh uvek je bila njegova... ona je bila ta koju je odabrao i to ju je chinilo srecnom. A onda je utihnula. Nestao je osmeh. Ostala je senka. A on je shvatio... da ce ostati gladan. Sam. I pored drugih, sam. Trazhio ju je .... i nashao... kasno ju je nashao..bila je u njegovom srcu. Oduvek je bila tamo. On to nije znao..
."
 
Nedostajes mi jako,
tek sto si otisao poslednjim vlakom,
igrajuci se s mojim tlakom...
Tako bi zvucalo da smo u Zagrebu...
ali ko za inat sreli smo se u sred Beograda,
i od sve price ostaje samo ono jedno,
nedostajes mi jako...

Nismo se rimovali od pocetka,
hteo si da se sudaramo cvikerima,
da pricamo telefonom,
da slusamo iste svirke u kaficu koji ti ide na zivce,
hteo si da me gledas kako igram,
bosim nogama po golim stolovima
i krstio si se od cuda...

Pricali smo o religiji i o pivu,
te dve stvari samo ti mozes da spojis,
o ratu, o Sparti i inkviziciji
o zvezdama i najzvezdanijem nebu onom juznom
o ljudima, kumovima, strancima,
o jataganima i jatagancima,
onim bez korica ;)

Spavali smo ubauceni,
(onda kad smo poceli da se rimujemo)
neko bi reko da se stimujemo :lol:
al budili se uvek bez greske
za poslednje tramvaje i prve autobuse,
steta sto brodovi ne saobracaju mojom ulicom
inace bi i njih ubacili u red voznje...

Hranili smo se tisinom
i dobrim vibracijama,
negde izmedju ajkula, lososa
i flambiranog voca,
hranili smo se poljupcima, pogledima dugim.
Svasta je bilo na meniju...
Hranili smo se smehom i jedno drugim...

Smejao si se mom kipovanju peska,
nevoljnom skupljanju gradjevinskog materijala,
u za to ne pripremljenim kanalima,
lupetao dok su mi suze isle od bola ili od smeha,
pricama ne zabelezenim u gradskim analima...
Kao ona o splavarenju niz Topciderku
i koprivama za lepsi ten :lol:
znas kontala sam tad,
dal mi se vise svidjas budan i vrcav
il nezan, usporen i snen...

Otiso si da mi nedostajes,
krevet je jos topao od tvog tela
i miris rakije se oseca hahahahha :lol:
znam lazem to nije od tebe...
Otiso si ne zato da ja patim,
tuzan je zivot nas radnih ljudi,
al zato cu kad se uzelim,
uz pomoc lisica i T-Bega (ako treba) da te vratim :p

Shvati to kako hoces al nema gledanja serije bez mene hahahah
laku noc macane moj ;)
 
nocas sam posetila jedan lep,ali pust deo sveta
sa pristojne udaljenosti,moja dusa i moje srce su posmatrali lepu,usnulu devojku
i dok je kisa padala svuda,oko nje je nije bilo
neka cudna svetlost obasjavala je njeno lice
kada je tamna senka dosla i pozelela da je dodirne,svetlost ju je onemogucila
kada sam htela da joj pridjem,svetlost me je zamolila da ne radim to
"ne prekidaj joj snove",rekla je,"moraju da se dovrse,da bi se jednog dana probudila"
"sta joj je",upitala sam zabrinuto
"zalutala je u sumi grehova,zbog ljubavi.nije bila dovoljno oprezna i ostavljena je da umre u divljini,pored otrovnog izvora.medjutim,jedna zivotinja se smilovala i donela je do ovde.sada se obnavlja i bori se"..........
 
UVELO LIŠĆE

Želela bih da se uvek sećam
Srećnih dana naše ljubavi
Tada je život bio mnogo lepši
I sunce blistavije bilo no danas
Uvelo lišće slaže se po zemlji
A ja te još nisam zaboravila
Uvelo lišće slaže se po zemlji
Ko naša tuga i uspomene
Hladni vetar odnosi ih
Zajedno sve u noć zaborava
A vidiš nisam zaboravila
Pesmu koju si mi pevao
Ta pesma je bila slična nama
I tebi koji si me voleo
I meni koja sam te volela
Živeli smo zajedno
Ti koji si me voleo
I ja koja sam te volela
Ali život razdvaja one
One koji su se mnogo voleli
O sasvim polako i bez šuma
More briše tragove po pesku
Koraka razišlih se ljubavnika...
 
Ljubav je dar i prokletstvo. Za mene? ...vishe ne znam...vishe ne poznajem sebe...
...nekad sam bila samo mala cestica svetlosti koja putuje sa jednog kraja svemira na drugi...nekad je samo bilo bitno izaci na pun mesec i pustiti vetar da te miluje...
...sve si izmenio...
...sad si bitan ti , i nesto u meni , zauvek...
...sad bih zavrsila , samo zato sto sam umorna , zato sto ne zelim da budem ovakva...ne zelim da budem vezana , a jesam...
Dan jedan...ma kakav dan...noc jedna protice bez tebe , a ja osecam tvoje dodire po telu i ludim...ludim jer mi nisi u postelji...
...postoji li lepshe stvorenje od tebe? U mome svetu ne. Mislila sam...proci ce josh jedan zivot i bicu opet slobodna...a gotovo je sad , sad sam samo sen...
...sen koja se njishe na vetru i gleda u sunce tvojih ociju...a vidish i sam da to nije dobro...ali ne mogu da te pustim...ovo sto osecam je suvishe jako...
...zivot bi dala za tebe josh mnogo pre , ali sad vidim da sam ti dala dushu , djavole moj...o lepi moj djavole i andjele...
Mogu samo da kazem da je jedina sreca u tom mom ropstvu , sto je tamnica u jednom mestu tvog srca. I sto si tu. I sto si se i ti vezao.
 
Eric Carmen
Hungry Eyes


I've been meaning to tell you
I've got this feelin' that won't subside
I look at you and I fantasize
You're mine tonight
Now I've got you in my sights
With these hungry eyes
One look at you and I can't disguise
I've got hungry eyes
I feel the magic between you and I
I wanna hold you so hear me out
I wanna show you what love's all about
Darlin' tonight
Now I've got you in my sights
With these hungry eyes
One look at you and I can't disguise
I've got hungry eyes
I feel the magic between you and I
I've got hungry eyes
Now I've got you in my sights
With those hungry eyes
Now did I take you by surprise
I need you to see
This love was meant to be
(SOLO)
I've got hungry eyes
One look at you and I can't disguise
I've got hungry eyes
I feel the magic between you and I
I've got hungry eyes
Now I've got you in my sights
With those hungry eyes
Now did I take you by surprise
With my hungry eyes
I need...
Hungry eyes
Now I've got you in my sights
With my hungry eyes

Veceras sto se tice muzike sam u fazonu mog omiljenog filma.
*ebote, smorio sam sa tim filmom vise. :)
 
Ti si bajka predobra da bi se povjerovala
bajka je to da smo se uopce sreli
Mogli smo jednostavno nikad' da se ne sretnemo.....
ili je nas susret vec bio odredjen
prije no sto smo se i rodili

Tko zna.....ne ti
Tko zna.....ne ja
Mi nista ne znamo sad'
Mi nista ne znamo danas....

"Velika svrha zivota je dozivljaj,
osjetiti da postojimo bilo to i kroz bol....
To je ta..."vapijuca praznina" koja nas
goni na bilo kakve poduhvate, samo da su
jako dozivljeni ...i cija je glavna draz
kretanje koje je neodvojivo od njih"
 
Radostan dan

Kakav radostan dan!
Ptice pevaju aleluja!
Kakav radostan dan,
Ptice pevaju aleluja!

Ti imas svoj strah,
Ti imas svoj strah od sebe
Ti imas svoj struk
On je vol vehr mour...

Ti si volela moj Weltschmertz...
Ti si volela moj Weltschmertz...


Milan Mladenovic , Katarina II (1982)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top